Beverly Hills 110

Štićenicima zatvora u Beverly Hillsu je dozvoljeno da nose svoju privatnu odjeću – makar to bili krzneni kaputi ili Gucci trenirke.

Tijekom ovih ekonomski teških vremena čak je i bajni Beverly Hills morao stegnuti remen, što je rezultiralo time da je policija nedavno razvila novi plan za nadopunjavanje lokalnog proračuna: “Platite da odsjednete u zatvoru na Beverly Hillsu”. Ideja funkcionira kao hibrid izmedju molbe za fakultet i promjene klase u zrakoplovu: oni koji su uhićeni za nenasilne prekršaje, kao što su vožnja pod utjecajem alkohola, krađa ili krivotvorenje, mogu osigurati luksuznije zatvorsko okruženje za samo 110 dolara dnevno. Procedura uključuje ispunjavanje dugačke ankete i dokazivanje da zatvornik nikada nije počinio prekršaje koji uključuju nasilje, seksualno zlostavljanje, korištenje droga i probleme sa zdravljem ili sigurnošću koji bi mogli ugroziti druge zatvorenike ili zatvorsko osoblje. Nakon što je prihvaćen u program, zatvorenik ima pravo na neograničenu upotrebu ‘wide-screen’ televizora i telefona (što bi mu zapravo i moglo pomoći u preživljanju u pravom zatvoru jer se svađe oko uporabe ova dva uređaja navode kao najčešći uzrok ubojstava u zatvoru). Na raspolaganju su im i tri opcije ‘vremena’ za služenje kazne koja uključuju izravno odsluženje bez ikakvog puštanja na slobodu, provođenje samo vikenda u zatvoru i radno služenje koje zatvorenike tijekom dana pušta na slobodu ali s obvezom da noći provode u zatvoru.

    

Osim ovoga, štićenicima zatvora u Beverly Hillsu je dozvoljeno da koriste vlastite jastuke i posteljinu, da nose svoju privatnu odjeću – makar to bili krzneni kaputi ili Gucci trenirke – i čak da donose svoju vlastitu hranu umjesto da svakodnevno jedu bezukusnu, ljepljivu kašu onih manje sretnih. Večera od goveđeg bourguignona s umakom od gljiva tijekom telefonskog razgovora s brokerom nadjačava konzumiranje bućkuriša s plastičnog tanjura i razgovora s glasovima u svojoj glavi, tako da zatvoru ne nedostaje bogatih aplikanata.

   Ali dok kasice na Beverly Hillsu imaju ogromnu dobrobit od ovih bogatih klijenata, donosi li ovaj program ikakvu dobrobit za svoju klijentelu? Nakon svega, zar zatvorenici, makar i nepravedno zatvoreni, ne bi trebali iz zatvorskog iskustva naučiti nešto novo? Da razmišljaju o svojim postupcima, poprave i okaju moguće prekršaje, oplemene svoje karaktere i prosvijetle svoje duše kroz patnju? Nakon svega, okolnosti zatočeništva koje traže samosvladavanje i suzdržanost, svojevrsna podređenost izvanjskim silama na koje ne možete utjecati, uvijek su doprinosile jasnijem razmišljanju i unutrašnjoj samokontroli. Ovaj “terapeutski” aspekt je često bio raison d’etre koji je s godinama stavljao različit fokus na kaznu ili rehabilitaciju i koji je opravdavao postojanje zatvora. U protivnom, oni ne služe nikakvoj logičnoj svrsi. Međutim, služenje kazne pod strogim, neljudskim uvjetima možda ima više dobrobiti: ono može dovesti do otkrića dubokog izvora inspiracije koji bi inače ostao skriven.

   

Photo Privatni arhiv Julienne Bušić

Razmotrimo, na primjer, brojne književne genije koje čovječanstvo nikad ne bi upoznalo da su njihove autore mazili u zatvoru umjesto što su ih prisiljavali da se bore za fizički i psihički opstanak. Oscar Wilde ne bi napisao u 'De Profundisu': “Tišina, samoća, sramota – svaku od ovih stvari moram transformirati u duhovno iskustvo. Ne postoji ni jedna degradacija tijela koju ja ne smijem iskušati i pretvoriti u obogaćivanje duše.” A da je Solženjicin bio u “Platite da odsjednete” programu, gledao plazma televiziju i žvakao filet mignon umjesto da je gladovao i smrzavao se u Sibiru, bi li danas imali “Arhipelag Gulag” ili “Jedan dan u životu Ivana Denisoviča”? Isto se odnosi i na “Zapise iz mrtvoga doma” od Dostojevskog, a da ne spominjemo i djela Ezre Pounda, Arthura Koestlera,  Malcom X-a, Jean Genea ili Nelsona Mandele.

    Sudeći prema medijskim izvještajima, čak je i general Ante Gotovina, koji je pritvoren u Haagu za navodne zločine počinjene dok je branio svoju zemlju od genocidnih agresora, požnjeo kreativne blagodati intenzivne patnje u novo-otkrivenoj strasti i talentu za slikanje. Kao što je veliki Goethe primjetio: “ Veliki umjetnik…mora biti potresen golim istinima koje ne mogu utješiti. Ovo blaženo nezadovoljstvo, ova neravnoteža, ovo stanje unutarnje tenzije je izvor umjetničke energije.”

     Dakle, koji je bolji način za Antu Gotovinu da odgovori prozirnim manipulatorima povijesti i oskvrniteljima duše koja pati, nego da uzme kist, i sa svakom svježom laži, sa svakom neutješnom istinom, povuče novi potez. Jedna laž, jedan potez, druga laž, drugi svijetli potez – boja, oblika ili pokreta – dok se sve laži trajno ne transformiraju umjetničkom pobjedom ljudskog duha nad najvećim zločinom od svih: osporavanja prava pobjedničkom narodu na svoje junake.