Bez engleskog ni u Lučko

Kad ti predsjednica vlade proviri kroz prozor automobila, pruži ruku i zaželi dobrodošlicu makar i uz 'Pidgin English', to je jaka poruka

Svakog jutra, otprilike do 11 sati, jedan bivši premijer u svom je uredu učio engleski. Profesorica je dolazila u Banske dvore, diskretno, tako da se o tome gotovo i nije znalo. Unatoč trudu, a zahtijevalo je to i svojevrsnu samodisciplinu, te razumijevanje suradnika, učinak je bio slab. Dotični premijer nije imao dara za strane jezike, što se ni vrsnom metodikom nije moglo nadoknaditi.

Njegov prethodnik se u sličnoj situaciji bolje snašao. Dok je još bio 'običan' ministar, u svom je uredu zaposlio mladu povratnicu iz Kanade, djevojku koja je slabo govorila hrvatski, ali je zato budućem premijeru bila od velike koristi u uvježbavanju konverzacije na engleskom, koji je zapravo bio njen materinji jezik. Dotičnom bivšem premijeru, koliko vidim, ta 'škola' i danas jako koristi.

Photo Pixsell

Bez znanja engleskog gotovo da se ni u jednom poslu ne možeš okrenuti. U državničkim strukturama pogotovo. Znamo premijera koji je upavo tečnim sporazumijevanjem na stranim jezicima otvarao mnoga vrata u svijetu. Aktualna premijerka nije se u mladosti 'naoružala' takvim znanjem, a kad je preuzela premijerski posao, za dopunske izobrazbe više nije bilo vremena. Imamo premijerku koja slabo govori engleski i što sad? Nije dobro, ali nije ni kraj svijeta. Njezino 'd dej after jestrdej', još ima smisla jedino kao podsjetnik nekim novim aspirantima na bavljenje politikom, da se u tu avanturu ni ne upuštaju ako ne znaju bar 'everyday' English. Dodala bih, i ako ne poznaju makroekonomiju, ako ne znaju kako funkcionira državna uprava, ako nemaju liderske sposobnosti i plemenite motive... Ali to je druga tema.

Pažnja javnosti zaustavila se na izvedbi, na premijerkinom pomalo nespretnom obraćanju zbunjenim stranim turistima uz naplatne kućice, a poanta je, držim ipak bila u samom činu izražavanja dobrodošlice. Ono što se tom gestom zapravo htjelo, a nije izrečeno, ima dubokoga smisla, čak i s onim 'danom poslije jučer',

Koliko god se brujalo o pripremi turističke sezone, o statistici dolazaka, odlazaka i potrošnje turista, Hrvatska ne živi s turizmom u onom smislu u kojem to čine Austrijanci, Španjolci, čak i Česi koji su tek nakon pada željezne zavjese postali masovno odredište turista. Premijerkinu dobrodošlicu stranim turistima shvatila sam kao simboličnu zahvalu svima onima koji su uz veliki izbor drugih destinacija, u vrijeme ekonomske krize odabrali doći baš u Hrvatsku. Zahvalni smo vam što svoj novac ostavljate ovdje. Cijenimo što nam omogućavate da sačuvamo svoja radna mjesta, da popunimo proračun i plaćamo socijalnu sigurnost. I ja kao premijerka, želim vam na svemu tome osobno zahvaliti. A želim pokazati i ovima mojima ovdje, da moraju cijeniti turiste, jer to je njihov kruh.

Patetično? Možda, ali kao da bi još milijun puta trebalo ponoviti, pa da se ne može tek tako dogoditi da netko izvara gosta na računu, da mu netko uvaljuje nekvalitetnu hranu i još povremeno, prekjučer u Opatiji, jučer u nekom kampu, danas negdje u Zadru, prebije turista. Tek tako, zato što je stranac, a imali smo slučajeva i da se to plaćalo životom.

Premijerkino pozivanje na osmijeh u obraćanju turistima, pa i njen 'Pidgin English', shvatila sam kao simbolički pokušaj da se prenese upravo takva poruka. Hrvatska je zemlja koja značajnim dijelom živi od turizma i turiste treba duboko poštivati. Kad ti predsjednica vlade proviri kroz prozor automobila, pruži ruku i zaželi dobrodošlicu, to je znak upravo takvoga poštovanja i uvažavanja. Ali da ne bi izgledalo samo kao reklamna gesta, ne bi bilo na odmet ni da je popraćeno s par riječi kojima bi se dodatno objasnilo. U prvom redu ovima doma. I makar zvučalo kao moraliziranje. Ali toga nikako ne može biti višak. Nova država gradi se već dvadeset godina, a novi društveni moral tek je u povojima. Više u formi kavanskog kritiziranja i mjestimičnih građanskih prosvjeda, nego kao široko usađeni svjetonazor i način življenja.