Bio sam uvjeren da ću ostati bez desne noge, a evo me sada, hodam - Istra i Primorje - Regije - Hrvatska

Nakon 72 dana Mihovil Šepac danas je napustio riječku bolnicu. On je potkraj lipnja teško stradao u minskom polju u Dabru pokraj Otočca. U KBC-u Rijeka na Sušaku stigao je sa složenim lomom obiju potkoljenica i desnog stopala, bez velikog dijela kostiju i tkiva, no upravo se u njegovu slučaju pokazalo kako u nesreći uvijek ima i sreće, jer je zahvaljujući liječnicima riječke traumatologije, nakon više od dva mjeseca, iz bolnice izašao uz pomoć štaka.

Izbjegao amputaciju

– Bio sam uvjeren da ću ostati bez desne noge, a sada hodam, kazao nam je na odlasku Mihovil, koji se jučer vratio u Kuterevo, gdje inače živi. Liječnički tim predvođen doc. dr. Hrvojem Štalekarom izveo je niz zahvata kojima su Mihovilu spašene noge.

U eksploziji je ostao bez većeg dijela tkiva, koje su mu liječnici transplantacijom vlastitog velikog leđnog mišića, kože i krvnih žila, nadomjestili na nozi. Primijenili su metodu mikrokirurške rekonstrukcije defekta mekog tkiva, a čavlom kojim su spojene kosti spašena mu je potkoljenica od gotovo sigurne amputacije. Sanirane su mu i rane na mekom tkivu i na kosti desne potkoljenice te lom lijeve potkoljenice. Najsloženija

U riječkoj bolnici mi je bilo dobro, osobito posljednjih 18 dana, kada sam u sobi dobio cimera. Ispalo je da čak imamo i neke zajedničke znance. Ma, bilo je dobro, uz ovakvu bolničku ekipu, liječnike, sestre, njegovateljice, ne može biti problema, za njih imam samo lijepe riječi, nevjerojatni su.

Mihovil Šepac

od ukupno pet operacija, koliko ih je Mihovil dosad imao, trajala je čak 12 sati.

Povratak u Liku

– U riječkoj bolnici mi je bilo dobro, osobito posljednjih 18 dana, kada sam u sobi dobio cimera. Ispalo je da čak imamo i neke zajedničke znance. Ma, bilo je dobro, uz ovakvu bolničku ekipu, liječnike, sestre, njegovateljice, ne može biti problema, za njih imam samo lijepe riječi, nevjerojatni su.

Sada idem kući, a onda me čeka još jedna operacija na desnoj nozi, ali sve je to dobro kako je moglo biti. Jedva čekam doći u Kuterevo, u prirodu i mir. Prije sam tamo radio kao šumski radnik. Težak je to posao pa ne vjerujem da ću ga moći i dalje obavljati, dodao je na odlasku kući Mihovil Šepac.