Birači otpilili populizam

Hrvati su poželjeli manje estradnog, a stručno potkovanijeg šefa države, tihog i nenametljivog, ali obrazovanog i nekompromitiranog.

I to je gotovo! Hrvatska je izabrala trećeg predsjednika. Kakvom žele tu treću Hrvatsku, nakon one Tuđmanove i Mesićeve, građani su rekli i puno prije formalnih izbora. Ivo Josipović u svim je anketama dobivao uvjerljivo više glasova od ostalih kandidata. Onakav tih, uglađen, nenametljiv, prema vlastitom priznanju čak i sramežljiv. Ali dobro obrazovan, dokazan u struci, nekonfliktan i nekompromitiran. I sa znanjem stranih jezika, koje se po prvi put nametnulo kao uvjet bez koje više ne treba ni sanjati o ulasku u politiku.

Po mnogo čemu, Josipović je upravo kontrastan dosadašnjem predsjedniku. Ankete u kojima je od početka uvjerljivo vodio pred ostalim kandidatima, otkrivale su  da je to ono što građani žele. Da su se zasitili dosadašnjeg, a da priželjkuju pomalo 'dosadnog' predsjednika države, na kakvom smo, recimo u Kučanovo vrijeme, zavidjeli Slovencima. Da žele predsjednika koji će biti diskretniji, koji će se više isticati tihom i učinkovitom konzumacijom svojih ovlasti, nego prisutnošću u medijima. Hrvati su, ukratko, poželjeli manje estradnog, a stručno potkovanijeg šefa države, takvog koji će političkom autoritetu što automatski proizlazi iz predsjedničke funkcije, pridružiti i vlastiti, moralni kapital....

To je, čini mi se, bilo u pozadini one velike razlike u rejtingu predsjedničkih kandidata, što se provlačila još od prvih mjerenja javnoga mnijenja, sve do finalnog izbornog kruga. Nikakav politički marketing nije pomogao da se biračima u nekoj zamamnoj ambalaži podmetne drugačiji sadržaj. Ovaj put ni veliki novac, ni odlična PR logistika, ni prvorazredni populizam pojedinih kandidata, nisu uspjeli zavarati volju glasača i preusmjeriti je prema drugačijem predsjedničkom profilu. PR industrija je moćna, ali nije svemoćna, naučili smo iz ovih izbora.  

Josipovićeve formalne predispozicije za dobrog šefa države, tek se trebaju potvrditi u praksi. Nađe li se, poput dosadašnjeg predsjednika Mesića, u situaciji da službujući generali požele voditi državnu politiku, morao bi ih odstraniti iz državnih struktura istom snagom i hrabrošću koju je iskazao njegov prethodnik. Josipović se mora, baš kao i Mesić, uzdići iznad stranaka, te praktički zaboraviti da ga je na mjesto šefa države kandidirao predsjednik jedne od njih, SDP-a Zoran Milanović.

Da bi virtualni Josipović  i u stvarnosti bio dobar predsjednik, ne bi ni u kom slučaju smio, na primjer, preuzimati telefonske pozive prijatelja i znanaca koji bi tražili da im pomogne osigurati kredit. Josipović – dobar predsjednik, ne bi smio imati kontakte s poduzetnicima sumnjivoga poslovnog morala i k tome se s njima družiti u opskurnim birtijama. Ne bi smio sklapati loše kadrovske kompromise pri odabiru hrvatskih veleposlanika, šefova tajnih službi i obrambenih struktura, a kamo li petljati se u izbor ravnatelja, recimo, javne televizije ili šefova pojedinih javnih poduzeća... Josipović, dobar predsjednik, morao bi za savjetnike izabrati najbolje profesionalce, a nikako ljude koji će s Pantovčaka voditi osobne ratove. Trebao bi izbjeći pomilovanja, makar i simbolička, ubojici koji je zbog nacionalne mržnje oduzeo život djetetu.

Trećem hrvatskom predsjedniku, kojeg na pragu mandata želimo vidjeti kao vrlo educiranog, učinkovitog, profinjenog, ali i skromnog, kako priliči maloj zemlji, odgovarao bi i manje pompozan ured. Zamislite da se on već sutra odrekne Titove vile ili Tuđmanovih dvora, te izabere jeftiniji smještaj! U svakom slučaju, pred njim je velika šansa da iduću predsjedničku dekadu oboji drugačijim, novim stilom vladanja, izbjegavajući Mesićeve loše strane, a nastavljajući njegove pozitivne dosege.  

Ovi su predsjednički izbori svakako donijeli krupni poen strankama lijevog centra, koje su poduprle Josipovićevu političku utrku. Predsjednik SDP-a Zoran Milanović koji je inicirao Josipovićevu kandidaturu, iz te utrke izlazi ojačan, dok Milan Bandić s prtljagom izbornog poraza možda ulazi u završnicu političke karijere. No Josipović, kao novi predsjednik svih hrvatskih građana,  sa svime  time više ne bi smio imati nikakve veze.