Čelnik Adris grupe o politici: Neuki i nekompetentni su dobro raspoređeni

Primio nas je u svom uredu u sjedištu Adris grupe, koji se nalazi u staroj tvornici cigareta u samom središtu Rovinja. Novi se suvremeni pogoni nalaze u Kanfanaru, a stara tvornica TDR-a, od koje je nastala cijela grupa, sada služi za multimedijalna okupljanja umjetnika i medijskih djelatnika. Vlahović je doista jednostavan i duhovit čovjek, koji važe svaku riječ koju izgovori. Razgovarali smo o investicijama za koje se njegova tvrtka sprema u Rovinju, ali i o trenutačnoj situaciji u Hrvatskoj i opasnostima globalizacije. Gospodarski nacionalizam na koji Vlahović poziva sigurno će izazvati brojne reakcije i rasprave. Ako Francuska, Njemačka i Rusija imaju na to pravo, zašto Hrvatska ne bi mogla suvereno štititi svoje gospodarstvo i preostale nacionalne vrijednosti, pita se Vlahović.

Kako gledate na ono što se zbiva u hrvatskoj politici i korporativnom životu? Čini se da je sve premreženo krupnim aferama, intrigama, uhićenjima... Može li se govoriti o krizi hrvatskih elita? Može li se govoriti o svekolikom raspadu hrvatskog socijalnog i ekonomskog sustava?

Oko nas je previše pesimizma, negativnosti, neodgovornosti i urušavanja svih društvenih vrijednosti. Previše se sumnjičimo, optužujemo, podmećemo i bavimo sami sobom, a premalo prostora dajemo optimizmu, viziji, afirmaciji društvenih i nacionalnih vrednota i izvrsnosti. U takvim okolnostima treba znatno više energije i živaca ne samo za poslovanje već i za normalno življenje. Umjesto najboljih, prednost dobivaju prosječni ili ispodprosječni. Na žalost, hrvatsko je društvo blokirano egzistencijalnim strahom i nekompetentnošću. Čini se da je mnogo ljudi na pogrešnim mjestima te da su samo neuki i nekompetentni dobro raspoređeni. Imamo previše politike i politiziranja, a premalo ozbiljnog sadržaja, odvažnosti i vizije. Stjecanje jeftinih političkih bodova u ovakvoj situaciji, s jedne strane, kao i sporadično „krpanje rupa“ bez jasne vizije, s druge strane, produljuju gospodarsku agoniju. Imamo potencijala i tako nam malo treba da postanemo normalno društvo.

U kojoj mjeri u Hrvatskoj politika utječe na biznis, a u kojoj mjeri biznis na politiku? Kako se manifestiraju ti utjecaji?

Ne očekujem od politike da otvara nova radna mjesta. To je posao nas gospodarstvenika i poduzetnika. Od Vlade očekujemo da stvara uvjete u kojima će se podržavati, a ne kočiti poduzetnička inicijativa. Također, očekivati je da se odgovorni u našoj zemlji, ma iz koje stranke dolazili, vode nacionalnim, a ne nekim drugim interesima.

U vrijeme vladavine bivšeg premijera Ive Sanadera doneseni su zakoni koji su omogućili liberalizaciju tržišta cigareta. Koliko je ta činjenica utjecala na poslovanje vaše tvrtke i vaših kooperanata?

Samo u posljednje dvije godine imali smo tri promjene trošarinskog sustava i rast trošarina od 57%, čime se izravno naštetilo duhanskoj industriji, proizvođačima duhana u Podravini i Slavoniji, ali i krajnjim potrošačima, kojima je ionako pao životni standard. Naša marka Ronhill, primjerice, danas je opterećena sa 68 eura na 1000 cigareta, dok je Europska unija u svojim smjernicama zahtijevala 64 eura! Međutim, unatoč novim nametima, poskupljenju cigareta i dovođenju u pitanje održivosti naše proizvodnje, neće doći do znatnijeg punjenja državnog proračuna, već samo do povećanja neoporezivane potrošnje jer su u susjednim državama naše cigarete sada i višestruko jeftinije.

Tri stvari, po vašem mišljenju, koje bi Hrvatska trebala učiniti da se promjeni tijek stvari? Jesmo li spremni za ulazak u Europsku uniju?

Više samopoštovanja, kulture znanja i rada, a manje proizvodnje straha i nekompetentnosti; veća odgovornost prema domaćoj proizvodnji te konkretnija potpora onima koji investiraju u Hrvatskoj, otvaraju nova radna mjesta i izvoze.

Dojam je da će temeljeni biznis Adrisa, onaj duhanski, biti pod sve većim i većim pritiskom zbog zabrane pušenja, sve većih nameta, daljnjeg otvaranja tržišta... Kakva je vizija budućeg razvoja duhanskog poslovanja? Može li se uopće govoriti o razvoju ili ćete biti zadovoljni stagnacijom u duljem vremenskom razdoblju? Može li se naći znatniji rast na inozemnim tržištima?

TDR je danas vodeći proizvođač cigareta u jugoistočnoj Europi s tržišnim udjelom od 25%. U 2009. TDR je ostvario prodaju gotovo 13 milijardi cigareta i prihod od 231 milijun eura, što nas čini prepoznatljivom kompanijom u industriji i izvan nacionalnih okvira. Svaki četvrti potrošač u regiji potrošač je TDR-ovih proizvoda, a Ronhill je najjači regionalni brend. Više od 6,6 milijardi cigareta TDR je prošle godine izvezao na strana tržišta. Zapravo, više od 50 posto prodaje ostvarujemo na 15 inozemnih tržišta, čime je duhan, uz šećer, najvažnija hrvatska izvozna poljoprivredna kultura. Prošle smo godine učinili još jedan iskorak – širenje na arapsko tržište. TDR gradi tvornicu u Iranu. Planirani je kapacitet tvornice proizvodnja 6,5 milijardi cigareta godišnje. Prema tome, ne ovisimo isključivo o domaćem tržištu, što nam omogućava stabilnost. No, svjesni smo velikih promjena na tržištu, zbog čega već godinama Adris ulaže i u druge grane gospodarstva kao što je turizam i proizvodnja zdrave hrane.

Sve se češće raspravlja o profitabilnosti hrvatskog hotelijerstva. Adris je već stekao relevantna iskustva u turizmu. Dijelite li mišljenje da u našem hotelijerstvu nema i neće biti velike zarade? Spremate li nove investicije u turizmu?

Mi razmišljamo dugoročno. Posljednjih godina, unatoč krizi i recesiji, ulažemo u turizam. Naša Maistra je tako jedna od vodećih turističkih tvrtki u Hrvatskoj, koja u svome portfelju ima osam hotela, osam turističkih naselja, sedam kampova u Rovinju i Vrsaru, 11.600 smještajnih jedinica te dnevni prihvat više od 30 tisuća gostiju. Ostvarujemo 2,7 milijuna noćenja godišnje, što je više od 5% ukupnog hrvatskog turizma. Početkom 2009. otvoren je jedan od najluksuznijih hotela na Jadranu – hotel Monte Mulini u Rovinju, prvi hotel s pet zvjezdica u Istri. Planiramo da do 2012. godine gotovo sva naša hotelska ponuda bude na razini četiri i pet zvjezdica. Usporedbe radi, još 2004. imali smo samo 8% smještajnih kapaciteta s četiri zvjezdice. Naša najnovija investicija u turizmu gradilište je luksuznog hotela Lone u Rovinju, koji je ujedno najveća greenfield investicija u hrvatskom turizmu. Investicija je vrijedna više od 300 milijuna kuna, a hotel će zapošljavati 150 radnika. Otvaranje e očekuje tijekom sljedeće turističke sezone. Samo u proteklih pet godina u razvoj turizma uložili smo više od dvije milijarde kuna.

Jeste li zadovoljni investicijama u marikulturne projekte?

Kao što znate, početkom 2008. kupili smo tvrtke za uzgoj i preradu ribe Cenmar d.d. iz Zadra i Marimirnu d.d. u Istri. Potom smo kupili još dvije manje tvrtke. Danas je to jedna tvrtka, s krovnim brendom Cromaris, sa sjedištem u Zadru, u koju je do sada uloženo 14,7 milijuna eura. Tvrtka proizvodi 15 milijuna mlađi, što je svrstava u tehnološki napredne tvrtke. Više od 50 posto proizvedene ribe izvozi se u zemlje Europske unije. U iduće četiri godine u razvoj Cromarisa uložit ćemo dodatnih 30 milijuna eura kako bismo znatno povećali proizvodnju. Naš je plan povećanje kapaciteta za tri i pol puta u sljedećih pet godina. Do 2015. godine kapaciteti će porasti na gotovo 5000 tona. No, u tom dijelu našega poslovanja imamo i teškoća. U prošloj i ovoj godini tvrtka je ostvarila gubitke zbog visokih troškova restrukturiranja. Usto, Cromaris danas posluje u uvjetima pada subvencija, čije se potpuno ukidanje očekuje već u 2012. godini.

Već ste pred dioničarima Adrisa izrekli pokoju riječ o novim investicijskim vizijama. Govori se da ulazite u energetiku, o čemu je točno riječ?

Ne krijemo da, unatoč krizi, imamo ambicija za proširenje postojećih i ulazak u nove djelatnosti. Bitni elementi poslovne održivosti tvrtki u našem sastavu ovom gospodarskom krizom nisu ugroženi premda su svi naši glavni poslovi izrazito izloženi globalnoj i hrvatskoj krizi, gospodarskim stagnacijama i političkim turbulencijama te nelogičnim poreznim opterećenjima. Kad govorimo o konkretnim ulaganjima, vizija je Adris grupe proširiti se na održiv način, sami ili sa strateškim partnerima, na nova područja aktivnosti i tržišta. Ne krijemo svoju zainteresiranost za kupnju nekih od kompanija u državnom vlasništvu. Svjesni smo da će još nekoliko velikih hrvatskih javnih poduzeća biti privatizirano, odnosno prodano. Ako hrvatske korporacije ne kupe ono što još vrijedi u zemlji, teško ćemo moći govoriti o hrvatskom gospodarskom suverenitetu. Mislim da je u interesu svih hrvatskih građana da te kompanije, nakon rasprodaje najvećih hrvatskih kompanija strancima tijekom protekla dva desetljeća, ostanu u hrvatskom vlasništvu te se razvijaju pod vlastitim brendom, pozicionirajući se na međunarodnom tržištu, ali sukladno nacionalnim interesima. Na kraju, istina je da smo zainteresirani za ulaganja u energetiku.

Koliki je uopće investicijski potencijal Adrisa? Jednostavnije rečeno, s koliko novca, koji možete investirati, raspolažete? S dvije, dvije i pol milijarde kuna?

Ne bih licitirao brojkama, ali Adris ima i financijske snage i humanog potencijala ulagati u Hrvatskoj i u ovim teškim, kriznim vremenima. Stoga, vjerujemo da predstavljamo poželjnog partnera i hrvatskoj Vladi u daljnjim projektima privatizacije tvrtki u državnom vlasništvu. Možemo i hoćemo nastaviti ulagati u svojoj zemlji. Nismo špekulanti kojima je cilj kratkoročno zaraditi bez obzira na posljedice, već nam je u interesu u Hrvatskoj stvarati novu vrijednost i izvoziti, poslovati društveno odgovorno, čuvati nacionalne vrijednosti, a ostvarenu dobit ulagati ovdje, otvarajući nova radna mjesta i jačajući snagu domaćeg gospodarstva. Naša grupa pokazuje da je to moguće i da je to najlogičniji put ako želimo biti odgovorni prema sebi, društvu u kojem živimo i naraštajima koji dolaze. Imamo li i mi pravo na gospodarski patriotizam?!

Ako Đuro Popijač postane potpredsjednik Vlade za investicije, hoće li to pomoći domaćim i inozemnim ulagačima? Osjećate li kao predstavnik krupnog domaćeg investitora potrebu za uvođenje takve nove funkcije?

Jedna osoba, ma kako bila sposobna i vrijedna, ili nova funkcija, zasigurno neće znatnije promijeniti stvari. Potrebno je mijenjati društveno i ulagačko ozračje, dakle sustav vrijednosti. Prilagođavati zakone i propise te državni aparat na svim razinama učiniti učinkovitim servisom ulagačima, ali i građanima. Na žalost, u većini je slučajeva on svrha samom sebi, a građanima birokratsko opterećenje. To se, u interesu svih nas, mora promijeniti.

Je li zaista točno da u Hrvatskoj na lokalnoj i državnoj razini postoje brojne investicijske barijere? Imate li koji primjer iz Adrisova iskustva?

Unatoč činjenici da smo godinama jedan od najvećih investitora u Hrvatskoj, Adris često nailazi, umjesto na potporu, na nerazumijevanje, kako na lokalnoj, tako i na državnoj razini. Spomenuo bih probleme pri korištenju turističkog zemljišta, gradnji hotela Lone, probleme s početkom gradnje poslovnog centra u Zagrebu (zbog neriješenih 40 četvornih metara!)... Spremni smo podnijeti teret krize te pripomoći daljnjoj nadi hrvatskog gospodarstva, ali bili bismo sretniji kad bi se s nama i lokalne vlasti i resorna ministarstva barem ponekad konzultirali i prepoznali naše potrebe.

Jesu li moguća neka strateška povezivanja Adrisa s hrvatskim ili inozemnim kompanijama?

Kao što sam rekao, Adris ima snage, potencijala i volje nastaviti s daljnjim ulaganjima i širenjem. Ako nam se na tom putu, kao opravdana i poticajna, pokaže mogućnost nekih strateških partnerstava, nećemo od njih bježati. No, u svakom slučaju Adris ostaje hrvatska korporacija koja želi i dalje pridonositi stabilnosti hrvatskog gospodarstva, očuvanju radnih mjesta te porastu izvoza.

Kako Adris brodi kroz recesiju, kako pritom prolaze pojedini dijelovi biznisa?

Adris grupa, unatoč recesiji, ne smanjuje broj zaposlenika, već otvara nova radna mjesta. Ne smanjuje plaće, već poštuje kolektivne ugovore i dodatno ulaže u osobni razvoj i poboljšanje statusa svojih djelatnika. U vrijeme krize, kada su se mnoge kompanije potpuno financijski iscrpile te redom odustaju od kapitalnih ulaganja, Adris grupa nastavlja s razvojem i investicijama ulažući gotovo sve što zaradi. Vjerujemo da su investicije najbolji put izlaska iz krize i, u ovom trenutku, najbitniji izraz naše socijalne odgovornosti. Godišnje u prosjeku investiramo 600 milijuna kuna. Najveći smo domaći investitor u hrvatski turizam. Vjerojatno smo jedini primjer hrvatske kompanije koja je posljednjih godina ne samo ulagala u zemlji već je i od stranih vlasnika preuzela neke bivše hrvatske kompanije (npr., otok Sv. Katarina) i vratila ih u domaće vlasništvo. O važnosti Adrisa svjedoči i činjenica da je jedan od najvećih punitelja državnog proračuna, s dnevnim uplatama većim od 12 milijuna kuna. Godišnja davanja Adris grupe u državni proračun po raznim osnovama iznose oko četiri milijarde kuna, što je gotovo 4% proračuna Republike Hrvatske.

TDR je od svojih radnika-malih dioničara stvorio milijunaše ili čak multimilijunaše? Koliko je milijunaša stvoreno?

Upravo ovih dana navršilo se 20 godina od naše privatizacije. Vlasnici tvornice postali su radnici koji su je desetljećima stvarali. Podsjetimo, bivše jugoslavensko tržište počelo se raspadati u sedam zatvorenih i neuređenih tržišta. Hrvatsko duhansko gospodarstvo bilo je u gubicima i potpunom kolapsu, fragmentirano i nemoćno za promjene koje su bile potrebne. Nakon provedene privatizacije započeli smo svojevrsni preporod tvornice. Poslovnu smo koncentraciju izveli golemim bankovnim kreditima, koji su nadmašivali tadašnju našu financijsku snagu. O bogatstvo nismo mogli niti sanjati. Poslije se pokazalo da je privatizacija bila transparentna i gospodarski poticajna. Naša vlasnička politika politika je razumnih dividendi. Isplaćivali smo oko 10% dobiti, a ostalo ponovno investirali u hrvatsko gospodarstvo. Naši dioničari podržavali su sve naše razvojne projekte i ulaganja jer je riječ o ljudima koji su, na različite načine, sudjelovali u rastu i razvoju našeg sustava i drže ga dijelom sebe. Naime, ono što je javnosti manje poznato jest činjenica da – godinama poslije intenzivnog trgovanja na burzi dionicama Adrisa – više od 50% kompanije u vlasništvu je naših zaposlenika i umirovljenika. Adris grupa, zajedno s Maistrom, ima više od deset tisuća malih dioničara, od čega njih 500 su naši bivši i sadašnji kolege. Dakle, jezgru naših dioničara ne čine institucionalni i nezasitni dioničari, što nam daje snažan razvojni konsenzus. S druge strane, ne želimo biti lažno skromni. Činjenica je da svi naši bivši i sadašnji zaposlenici koji nisu prodali svoje dionice dobro zarađuju zahvaljujući dobrom poslovanju kompanije. Vrijednost tvrtke od privatizacije do danas porasla je više od 100 puta!

Mnogi tvrde da ste najbogatiji ili među najbogatijim hrvatskim građanima. Griješe li?

O mojoj poslovnoj uspješnosti govore poslovni rezultati. Što se pak bogatstva tiče, činjenica je da imam 12,6 posto vlasništva u Adris grupi, a koliko je to – dnevno je provjerljivo s obzirom na to da tvrtka kotira na Zagrebačkoj burzi. Taj postotak već godinama nije mijenjan. Zadovoljan sam onim što imam, ali i dalje živim jednostavno. Moj udio, kao i uspješnost i bogatstvo mojih kolega i nekoliko stotina ostalih dioničara-zaposlenika, ovisi isključivo o uspješnosti i bogatstvu Adrisa. To je naš zajednički projekt i zajednički uspjeh. Život posvećen poslu nije nešto što proživljavam sam, već sam okružen takvim kolegama i suradnicima. Kod njih uvijek pokušavam prepoznati ono najbolje, ono što su oni u svojim najboljim trenucima. Osobno u poslu vodim se načelom “usudi se, brini se i dijeli (eng. dare, care, share)”. Sretan sam što smo stvorili uspješnu tvrtku i pristajem na sve posljedice takvog uspjeha.

Kroz zakladu Adris pomogli ste mnogim obiteljima i institucijama. Kako se rodila ideja da pokrenete Zakladu?

Adris grupa je među prvima od vodećih hrvatskih kompanija odlučila pokrenuti korporativnu zakladu koja je po raspoloživim sredstvima, različitosti programa koje pomaže i uključenosti vodećih hrvatskih intelektualaca i znanstvenika postala vodeća filantropska organizacija u Hrvatskoj i regiji. Godišnje donacije Adris grupe veće su od milijun eura. Zaklada Adris je najveća korporativna zaklada u ovom dijelu Europe. Ciljevi rada naše zaklade su: promicanje i poticanje inovativnosti i kvalitete u znanstvenom i umjetničkom radu, potpora nadarenim studentima i mladim znanstvenicima, zaštita i promicanje hrvatske autohtonosti i jačanje ekološke svijesti te pomaganje najpotrebitijih u hrvatskom društvu. Adris grupa za financiranje zaklade godišnje izdvaja jedan posto dobiti iz poslovanja. Dosad smo tijekom četiri donacijska ciklusa za potporu projekta i stipendije izdvojili 17 milijuna kuna. Jednostavno rečeno, osjećamo potrebe, htijenja pa i tegobe zajednice u kojoj živimo i radimo. Korporacije ne mogu i ne smiju djelovati bez osjećaja za društveni kontekst u kojem se razvijaju.

Adris grupa uskoro pokreće još jedan veliki inovativni projekt koji će otvoriti vrata kompanije mladim i obrazovanim ljudima. Hoćete li nam najaviti o čemu je riječ?

Svjedoci smo da obrazovani mladi ljudi bez radnog iskustva često ostaju pred zatvorenim vratima uspješnih kompanija i državnih institucija. Zato smo odlučili, u uvjetima kada nezaposlenost u Hrvatskoj doseže svoj vrhunac, potaknuti pozitivne procese i probuditi optimizam te pokrenuti sustav koji će omogućiti povećanje zaposlenosti onih najboljih. Konkretnije, Adris grupa do kraja godine pokreće jedinstveni program zapošljavanja mladih obrazovanih ljudi. Velikim natječajem i kampanjom, detalje kojih još neću otkrivati, pozvat ćemo mlade ljude s vizijom i ponuditi im šansu. Za nekoliko godina neki od njih bit će naši novi menadžeri, tehnolozi, stručnjaci... koji će voditi Adris u budućnost. Adris grupa želi mijenjati ustaljena pravila i pesimističan nacionalni mentalitet promičući pritom viziju razvoja i optimizam.