Četiri dječje sjedalice slomile se na testu

Časopis Auto motor i sport podvrgnuo je ispitivanju deset dječjih autosjedalica, a rezultati su bili i više nego porazni.

Rezultati testiranja dječjih sjedalica, koje je proveo časopis Auto motor i sport na specijalnim TÜV-ovim poligonima, i više su nego porazni. Posljednji slučaj kod kojeg su se neki dijelovi odvojili od osnove zbio se na testiranju prije sedam godina, a ove je godine bilo još i gore.

Dječje su sjedalice za testiranje kupljene u trgovinama, a birani su najnoviji ili nedavno obnovljeni modeli. Sjedalice najmanju djecu (grupa 0) nisu testirane, jer je od 2006. samo jedan proizvođač ponudio novi model. Grupa 1, za djecu do tri godine, te grupe 2 i 3, ponudile su više zanimljivih modela.

Testiran je bio i rabljeni model, a moguće je da se zaštitna funkcija stare sjedalice, koja ima oštećenja koja nisu vidljiva golim okom, uvelike smanjuje.

Photo www.roda.hr

U konkretnom je slučaju, testirana rabljena sjedalica pripadala jednom članu redakcije Auto motor i sport, pa je bilo sigurno da nije oštećena.

U testnoj je karoseriji prvi završio model Chicco Key 1, jer je upotrijebljen sustav vezivanja isofix, koji je pružao više zaštite nego sjedala koja imaju samo pojase za vezivanje.

Sjedalica se nekontrolirano zavrtjela unutar karoserije

Chicco Key 1 nije imao uobičajenu potporu u obliku dodatne ''noge'' ispred autosjedalice, koja se opire o pod ispred stražnjih sjedala, nego tzv. top tether, pojas s gornje strane sjedala, koji se preko stražnjeg naslona sidri u prtljažniku.

Zadatak top tethera je spriječiti predug hod sjedala ako se dogodi nezgoda, što je na testu i potvrđeno. On je vezan za metalnu šipku u plastičnom kućištu sjedala i čini vrlo nezgodnu polugu, a zbog krute veze s karoserijom puca plastični naslon sjedalice pri vrhu po cijeloj širini.

Konačna ocjena nakon testiranja je ''nije preporučljiva'', jer je u automobilskim nesrećama gotovo pravilo da nakon inicijalnog udarca slijedi još koji, poput naleta trećeg vozila ili zaustavljanja u nekom objektu uz prometnicu, pri čemu neispravna sjedalica više neće pružiti nikakvu zaštitu.

Drugi testirani model je s prestižnim natpisom Recaro, no nije bio ništa uspješniji. Ime Polaric označuje nezgrapnu i tešku isofix-sjedalicu, koja se nije dodatno osiguravala pojasom, već se oslanjala na fiksne isofix-držače, koji se spajaju izravno na karoseriju.

Nakon sudara, jedan je od spojeva popustio, a sjedalica se nekontrolirano zavrtjela unutar karoserije. Time je opterećen samo jedan, umjesto dva kraka, što se još nije dogodilo na testiranju. Činjenica da se isofix-spoj otvorio, upozorava na problem u izradi u tvornici ili u nedovoljnoj kontroli kvalitete ugrađenih dijelova, a ne na konstrukcijsku pogrešku.

Model Tobi ni nakon dvije godine intenzivnog korištenja nije izgubio na sigurnosti

Pri testiranju Storchenmühleova modela My seat CL, naslon se odvojio od ostatka konstrukcije. Pucanjem preslabe plastike nastali su oštri rubovi. Konstrukcijski naslon nije dobro riješen jer je u većem dijelu ojačan aluminijskim profilima, a ondje gdje ti profili završavaju, sjedalo ne može izdržati pritisak i puca, najvjerojatnije zbog nejednolikog prihvaćanja opterećenja.

Posljednji slučaj kod kojeg su se neki dijelovi odvojili od osnove zbio se na testiranju prije sedam godina, a ove je godine bilo još i gore.

Sjedalica Storchenmühle Twin One iz grupe 1 nije bila oštećena, ali testna lutka pokazala je snažno djelovanje sila u predjelu vrata, zbog čega je sjedalica dobila ocjenu ''nije preporučljivo''.

Istu je ocjenu dobio i Concorde Transformer, sjedalica koje ima konstrukcijsku pogrešku zbog amortizera ugrađenih u naslon sjedala, koji onemogućuju savijanja, a pri sudaru plastični naslon puca.

Svijetli primjeri testiranje su Besafe Izi Combi X2, Maxi Cosi Tobi, Röemerov model Eclipse, Cybex Solution X-fix i Kiddy Discovery Pro te rabljeni model Tobi koji ni nakon dvije godine intenzivnog korištenja nije izgubio na sigurnosti.

Ukupnim rezultatima ne možemo biti zadovoljni. Nakon 150 modela koji su prošli kroz redakcijske ruke na crash-testovima dječjih sjedalica u posljednjih 18 godina vidljivo je da potencijala za dodatnu zaštite djece ima. Svrha je testova da sve nepravilnosti iziđu na vidjelo te da sve ne ostane samo na priči.