Čobanković spasio Kosor kao što je ona Sanadera?

Ako je vrijeme za istinu kao što kaže premijerka, kad će je napokon izreći i hoće li javnost vjerovati Vladi da ima snagu za bolju politiku.

Koliko se puta može reprogramirati jedno te isto obećanje poljoprivrednicima? Zasad ta metoda drži vodu, još jedan seljački prosvjed je  ugašen a da premijerka nije morala ugaziti blato niti suočiti se s bijesom gomile. Kao što je to sredinom prošle godine ona učinila za Sanadera, sada je to za nju obavio ministar Čobanković. Sve ostalo, riješiti će novac poreznih obveznika, bar do idućih traktorskih prosvjeda, izglednih recimo u lipnju iduće godine, kad dospijeva  na naplatu 205 milijuna kuna što ih je Vlada prvi put seljacima obećala lani, a onda još jednom u noći s nedjelje na ponedjeljak.

Poljoprivredna politika koja je dovela do velikoga jaza između proračunskih mogućnosti i očekivanja poljoprivrednika, između novca uloženog u agrar i tržišnih rezultata, ostaje ista, a ništa se ne mijenja ni u tehnologiji vladanja. Na traktorsku blokadu Vlada je prvo odgovorala uobičajenom tvrdnjom da 'novca nema' i da je ponuda seljacima 'maksimum mogućeg', da bi se onda novac ipak pronašao, barem fiktivno, kroz još jedno, reprogramirano obećanje. Scenarij je sličan kao i lani, samo 'obogaćen' nešto sustavnijom primjenom taktike izmaranja,  te većim angažmanom Karamarkovih momaka na terenu.

Sve brojke govore da je postojeći sustav poljoprivrednih poticaja neodrživ. Najveći poljoprivredni autoriteti, za koje se ne može reći da su vođeni bilo kakvim stranačkim ili drugim lobističkim interesima, tvrde da je taj sustav skup i neefikasan. Dok Europska unija poticajima pokriva oko 15 posto vrijednosti poljoprivredne proizvodnje, u Hrvatskoj je razina poticaja  u odnosu na tržišnu vrijednost proizvodnje skoro dvaput veća. Taj sustav  poticaja nije vodio jačanju konkurentnosti domaće poljoprivrede, većoj a jeftinijoj proizvodnji, nego se njime zapravo plaćao privid socijalne sigurnosti. Što je najlošije, takvim sustavom koji je bio više socijala nego poticaj razvoju, zacementirana je loša struktura poljoprivredne proizvodnje, bazirana na kulturama što ne donose dobru zaradu.

Struka predbacuje vlasti i da je prerano ušla u poticaje prema veličini poljoprivrednog zemljišta, umjesto prema količini proizvodnje. Poticaje temeljene na poljoprivrednoj površini Europska je unija uvela da bi smanjila predimenzioniranu poljoprivrednu proizvodnju, no Hrvatski je problem obrnut. Njena proizvodnja čini samo 0,3 posto europske proizvodnje, prema 1 posto europske potrošnje.

Sustav kreditiranja kapitalnih ulaganja u poljoprivredu posebna je priča, o cijeni koje vlasti nerado govore. Za poljoprivredno ulaganje uz bankarske kredite, od države se u kešu mogao dobiti ogroman novac, do 3,5 milijuna kuna u gotovini, pa je recimo, bilo primjera, da otac sinu proda zemljište, a ovaj uz bankarski kredit još od države dobije izdašan keš. I sve se to više manje zna, ali u netom završenim seljačkim prosvjedima, javnost je pokazivala puno razumijevanja za seljake. Čak su i autoprijevoznici, moleći poljoprivrednike da deblokiraju prometnice, te apele umatali u izraze suosjećanja s njihovom situacijom. Vlast pak nije puno objašnjavala, nitko se nije javnosti obraćao govorom u kojem bi se iznijele sve važne činjenice o realnoj financijskoj situaciji, o nužnim reformama u sustavu poljoprivrednih poticaja, kao i o tome što iduće Vlada mora poduzeti. Jasne i uvjerljive argumentacije i dalje nema. Ako je 'vrijeme za istinu', ako nema mjesta 'muljanju', kao što kaže premijerka kolokvijalno, valjda da bi bila uvjerljivija, zašto ne čujemo istinite činjenice i nove planove Vlade?

Photo Ivana Magdić

Kad je riječ o poljoprivredi, stvar je jasna. U vlasti nema nevinih. Poljoprivredna politika dizajnirana tako da bi učvrstila politički savez između HDZ-a i HSS-a, uobličavana je dok se vjerovalo da će BDP doseći rast od 6 posto. Seljaci su svoje proizvodne planove i financijska zaduženja gradili na toj politici i u tome njihove krivnje doista nema. Lani, kad su kola već išla nizbrdo, njihovo je nezadovoljstvo međutim utišano još jednim nerealnim obećanjem. U zakonu o potporama postoji doduše klauzula da će država obaveze  izvršavati 'sukladno proračunskim mogućnostima', ali verbalna politička obećanja zvone glasnije od zakonskih slova. Tko uostalom čita zakone.

Tako, da se ne bi previše kopalo po povijesti problema, sav teret zaoštrene i opasne krize s blokadom prometnica, pred javnošću je preuzeo jedan ministar (lani je Sanader u taj posao upregnuo čak dva potpredsjednika Vlade). Ni šefica HDZ-a ni čelnik HSS-a nisu se odveć eksponirali. Znakovita je međutim bila Friščićeva rečenica iz intervjua Novom listu, u kojoj on poručuje kako nije točno da je HSS zadužen 'samo za jedan svoj segment', odnosno da može skrbiti samo o poljoprivredi, ne vodeći računa o ostalim sektorima. Na red će doći i regres, i božićnice, zdravstvo i školstvo, navješćuje šef seljačke stranke, što govori da i unutar vladajuće koalicije sazrijeva spoznaja o tome kako nečinjenje, odgađanja i fragmentarni potezi više nisu održiv način funkcioniranja vlasti. Hoće li to netko reći naciji, na razumljiv, iskren i argumentiran način, hoće Vlada uvjeriti javnost da ima snage za bolju politiku ili nam slijede nove vikend paralize?