Da je Željko Kerum frajer, stao bi na čelo gay povorke

Željko Kerum bi bio frajer da je stao na čelo gay pride kolone u onome trenutku u kojem je prvi kamen uz uzvike „ubij, ubij pedera!“ doletio na ljude koji nikome nisu učinili nikakvo zlo, samo su drugačiji od većine. Željko Kerum, međutim, nije frajer. On, istina, u svom gradonačelničkom, poslovnom i privatnom životu često glumi velikog frajera, pače, pravog macho frajerčinu, ali zapravo nema petlje. Pravi frajer će braniti i onoga s kime se ne slaže. Stat će u zaštitu čak i onoga koga prezire, ako vidi da ga napada netko jači. Pravi se frajer neće praviti da ga se ne tiče nasilje koje se događa pored njega, nego će stati uz žrtvu pa makar zbog toga i sam popio batine. No, to bio bio pravi frajer, ali ovdje se radi o Željku Kerumu.

I zato je jedino što se i moglo očekivati da će on reći dan nakon što se Split osramito erupcijom nasilja usmjerenog prema skupini ljudi, koji su šetnjom po splitskoj rivi htjeli ukazati da su homoseksualni ljudi u Hrvatskoj još uvijek  žrtve predrasuda i diskriminacije, da on ne podržava gay paradu, ali, dakako, ni nasilje. Dakle, prije nego što je izgovorio da kamenovanje ljudi nije u redu, ipak je istaknuo da se on s tim homoseksualnim paradiranjem ne slaže i time se deklarirao kao prikriveni homofob. Jer, neće on, naravno, reći da prezire homoseksulce niti će im spočitnuti da što ti tamo pederi imaju izlaziti na ulicu kad ih nitko ne dira i neka oni lijepo žive kako hoće, samo neka se javno ne prezentiraju kao takvi. Ne, ne, pametan je naš Željko. Neće on nastupiti tako vulgarno i neotesano. Naučio je i on dosad lekciju iz koliko-toliko korektnog političkog govora. Zato će on reći da ne podržava gay parade, ali da je i protiv nasilja. Kao da se između toga može staviti znak jednakosti. Zato će on napomenuti da je Split kao i cijela Hrvatska pretežito katolički i konzervativan te da on smatra da treba uvažavati mišljenje većine.

Koje to većine? One koja je došla napasti mirne prosvjednike? One koje je uzela u ruke kamenje i bacala na ljudske glave želeći ih u svom bijesu raskrvariti? One koja je ljude čiji način života ne želi prihvatiti bjesomučno vrijeđala? Je li to ta konzervativna i katolička većina o kojoj Kerum fantazira? Jesu li ti konzervativni katolici, kojima se valjda i stidne dlake naježe od pomisli na homoseksualce, oni raspomamljeni ljudi zadojeni netrpeljivošću koje je cijeli svijet gledao na Kerumovoj rivi? Ne bi li, zaboga, katoličanstvo trebalo podrazumijevati ljubav prema čovjeku kao Božjemu biću? Ne bi li trebalo značiti toleranciju, solidarnost, ljubav? Ta pitanja Keruma, splitskog gradonačelnika, brinu jednako kao što su brinula Keruma, velikog trgovca. No, dok trgovac još i može davati izjave kojima izokola pokazuje razumijevanje za nasilnike, gradonačelnik na to nema pravo.

U situaciji u kojoj njegovi sugrađani kamenjem i svime što im je dopalo u ruke napadaju neku skupinu ljudi uopće nije bitno što gradonačelnik misli o tim ljudima i njihovim motivima za javni prosvjed. Uopće nije bitno podržava li Kerum kao pojedinac gay paradu. Nije bitna ni njegova analiza što je to većinsko razmišljanje u pretežito konzervativnoj i katoličkoj zemlji. I baš me briga misli li on da to mišljenje reba uvažavati. Bitno je da on kao gradonačelnik nije mrdnuo malim prstom da se suprotstavi nasilju, odnosno da svojim činom pokaže razularenoj rulji da nema pravo ugrožavati i diskriminirati drugoga.

Poslove osiguranja prepustio je policiji. To je, naravno, u redu jer nasilnici su problem profesionalaca. Ali, u društveno konfliktnim situacijama ponekad dobro dođe šok-terapija. I zato bi stvarno bilo zanimljivo vidjeti što bi se dogodilo da je konzervativni katolik Željko Kerum – u čije se „konzervativno katoličanstvo“, usput rečeno, uklapaju i razvod i preljub i život u izvanbračnoj zajednici – stao na čelo povorke ljudi čiji način života ne podupire i ne razumije, ali kojima priznaje apsolutno pravo da ga žive javno. To bi bila frajerska šok-terapija za podivljale „konzervativne katolike“ na splitskoj rivi.

Željko Kerum, međutim, nije frajer. Njemu tako nešto ne bi palo na pamet. A i nisu to njegovi glasači. Što bi njega bilo briga za njihova prava? Što se Keruma tiče, što su tražili, to su i dobili.