Da Kosor zna engleski, što bi radio prevoditelj?

Sindikalcu Borisu Pleši nije važno zna li političar jezik, dok Vilim Ribić smatra kako je za učenje jezika potrebna nadljudska osobina.

Yes. No many times. Because I'm still doing... nine months prime minister. Ke. Jes. Da. Kroejša, kroejša spiking. Tejk it ot liv it. Jes aj ken - samo su neke od izjava na engleskom jeziku, ili na nečem barem sličnom, koje smo u posljednje vrijeme imali priliku čuti.

Posljednji i, ruku na srce, prilično neuspjeli pokušaj natucanja engleskog jezika čuli smo od premijerke Kosor koja je tijekom posjeta Bruxellesu pokazala da se krumpir salata, koja ako ništa, a ono barem da lijepo izgleda, ne može uvijek skuhati.

Ulazak u stranku nije uvjetovan znanjem stranog jezika

Prije oko godinu dana, tijekom žvrndanja po stranicama koje nude posao, mogao se pronaći oglas u kojem se za radno mjesto tajnice u jednoj tvrtki moralo znati pet jezika: engleski, njemački, talijanski, francuski i španjolski. Vjerojatno je kako ćemo se svi složiti oko toga da netko možda i traži mrvicu previše, no, činjenica je da je riječ o privatnoj tvrtki, a ne javnoj. Naime, poslodavac ovdje bira djelatnika po tim parametrima, dok za ulazak u stranku ne morate znati ama baš ni jedan strani jezik. Međutim, i državna administracija u oglasima za posao traži aktivno poznavanje i pisanje barem jednog stranog jezika.

No, odaberu li vas za vodeću državnu funkciju, strani jezik ne morate znati - vi ste odabrani i postoje prevoditelji koji će mrsku konverzaciju preuzeti na svoja leđa.

Doznali smo stoga što o znanju jezika političara koji vode državu te istu predstavljaju svijetu misle sindikalisti.

Pleša: Nije važno znaju li političari strani jezik

Boris Pleša, čelnik Sindikata državnih i lokalnih službenika i namještenika Hrvatske kazao nam je kako je znanje minimalno jednog jezika bitno tek prilikom zapošljavanja osoba koje rade na programima vezanima uz primjerice Europsku uniju.

Na koncu kratkog razgovora zaključio je kako mu nije važno zna li neki visokopozicionirani političar strani jezik, a na premijerkin nastup u Bruxellesu nema komentara.

Sever: Političari bi trebali na tečajeve

Krešimir Sever, vođa Hrvatskih nezavisnih sindikata mišljenja je da bi bilo poželjno da političari, koji državu predstavljaju svijetu znaju barem jedan strani jezik. Napominje i kako ulazak u političku stranku ne obvezuje znanje jezika, te zbog toga ne pronalazi način na koji bi se uvjetovalo da se nauči ili zna strani jezik.

Sever tvrdi kako im kasnije, kada budu izabrani, nitko ne može postavljati uvjete, no bilo bi dobro da političari krenu na nekakve tečajeve nakon kojih bi se mogli koliko toliko služiti stranim jezikom.

Photo printscreen

Sever tvrdi kako kod nas većina visokopozicioniranih političara starija, te da slabo barata jezicima, dok mlade osobe, koje se tek probijaju jezicima barataju puno bolje. Grešku s jezicima bi smatra, trebale ispraviti novije generacije, one koje tek dolaze.

- Bilo bi dobro da se barata bolje, da se stvore uvjeti po kojima bi se u razumnom roku stekle osnove jezika - rekao je Sever, koji naglašava i kako političarima nije lako, jer imaju malo slobodnog vremena za takve aktivnosti.

Ribić: Što bi radili prevoditelji?

S njim se slaže i Vilim Ribić, koji tvrdi kako je premijerka nakon cijelog dana vjerojatno veoma umorna, te kako ne stiže uz sve što radi pohađati još i tečaj jezika kojeg predlaže Sever. I on napominje kako su političari izabrani, te naglašava kako bi bilo nerealno za očekivati da netko sjajno govori engleski jezik.

- Oni, za koje nam se čini da jezik govore dobro, griješe i misle da ga znaju. Nitko ne može govoriti jezik perfektno kao materinji, a za poznavanje na toj razini odlazi se u stranu državu gdje se jezik uči - smatra Ribić.

Spominje Ribić i Ivu Sanadera, koji je 1992. godine, kako bi naučio jezik ostavio ministarsku fotelju na šest mjeseci i otišao u London gdje je kovao svoje znanje, što tvrdi, nije najbolje rješenje, jer je fotelja bila prazna pola godine.

Napominje sindikalist da je nerealno za očekivati da netko tko radi cijeli dan uz to još uči i nečiji jezik, jer bi za to trebale, kako kaže, nadljudske osobine. Dodaje kako politički govor ima brojne nijanse i on je ipak teži od onog uobičajenog.

- Kada bi političari znali jezike, što bi radili prevoditelji - pita Ribić.