Daj rulji afere, zaboravit će da su gladni i švorc

Zabavljajući javnost lisicama i navodnim lopovima i pronevjeriteljima skreće se pozornost s najbitnije teme- kako preživjeti.

Ako ništa drugo, Jadranka Kosor ozbiljno se počela baviti borbom protiv korupcije. Trenutno ozbiljnije nego izvlačenjem države iz krize. U svojih desetak mjeseci vladavine mnogo je menadžera, a po novom vjerojatno i političar, završilo u novozagrebačkom naselju Remetinec. Do jučer većina njih navikla na luksuz, sad dijeli sobe sa džeparima. Neki su, doduše, u međuvremenu i pušteni da se brane sa slobode, ali su zato barem mjesec dana proveli unutar četiri zida sa dva sata dnevno dopuštene šetnje po dvorištu.

'Ekskluzivne' fotografije i snimke uhićenih, krenuvši od akcije Indeks kad su profesoricu Dešu Mlikotin Tomić zatekli u kućnom ogrtaču na pragu vrata doma pa do 'sačekuše' pred kućom u Koprivnici Damira Polančeca gdje su novinari satima čekali da policija izvede bivšeg potpredsjednika Vlade pred njih, samo su neke od fotografija i video snimaka koje su se danima nalazile na naslovnicama novina i televizija. Ljudi su (opet) danima pričali o onome o čemu su znali godinama. Medijska praćenja suđenja, uhićenja i privođenja postaju bitnija od od najbitnijeg- kako zadržati posao i kakvu takvu plaću.

U državi u kojoj su plaćanja odgođena do 90 ili 120 mjeseci, u kojoj se na jedno radno mjesto javi i do 1000 kandidata, bitnije je vidjeti lice Polančeca dok ga uvlače u policijski kombi nego lice jednog sretnog radnika koji je uspio sačuvati svoje radno mjesto. Ne žele ljudi čuti što radnik iz splitske Željezare jede, žele čuti što i gdje jede visoko plaćeni menadžer. 

Afere koje dovode do uhićenja poznatih, možda bolje rečeno podobnih, kao da služe za izvlačenje onog najnižeg u ljudima koji su godinama bili zavisni jer neki od njih nisu mogli biti ti podobni. Jesmo li godinama imali podobne na vodećim funkcijama? Jesmo. Ali ih imamo i dalje. I imat ćemo ih i u budućnosti. To što neki od njih nisu umočeni u razne afere ne znači da nisu kao podobni smješteni na ta mjesta. Njihova je jedina sreća što do sada nisu uhvaćeni s prstima u pekmezu. A s kvalifikacijom podobnog, ali ne i sposobnog i dalje ćemo živjeti u dugovima i bez perspektive.

Ali ljudima nije to poanta. Daj Polančeca, daj Marinca, daj Šestaka, daj Protegu sa zlatnim pipama, daj ih sve. Naslađivat će se ljudi njihovim nevoljama jer eto više neće živjeti u svojim luksuznim domovima, nego u zatvorskoj ćeliji. A to što će svi nakon tjedan dana zaboraviti na sve njih i više ih neće biti u medijima dok ih ne puste iz Remetinca, koga briga. To što se građanima u tih tjedan dana neće promijeniti životna perspektiva i dalje će biti švorc, nije ih briga. Svi će ti menadžeri i političari kad tad izaći iz pritvora, možda će i odslužiti koju godinicu ako vlast nađe (opet) podobnog suca, nastaviti život sa ukradenim novcem, a rulja će i dalje kopati po kontejnerima, moliti za posao i zarađene novce. I čekati novu aferu.