Damir Kajin ostao bez omiljenog neprijatelja

Damir Kajin jedini je istinski oporbenjak u hrvatskom parlamentarnom životu. Onako, baš pravi. Kajin je rođen da bude protiv vlasti, da viče, kritizira, zahtijeva, upire prstom, svađa se... Teško ga je zamisliti kao onoga koji se s nečim što vlast ponudi slaže, pa makar u intimi svoje duše i mislio da taj potez koji javno oštro dere nije tako loš. Ne, Kajin sigurno nije rođen da povlađuje i rasipa se pohvalama. To jednostavno ne bi bio on. Mislim, onaj kojeg poznajemo.

Damir Kajin sigurno zna i priznati da je netko, s kime se inače ne slaže, u pravu ili da dobro razmišlja. Ali, u proteklih dvadeset godina toliko se unio u ulogu okorjelog oporbenjaka da se teško može iz toga izvući i vidjeti neku drugu slike sebe u zrcalu. Pobjeda Kukuriku koalicije u političkom je smislu i njegova velika pobjeda. Pa, on se još uoči izbora 2007. godine javno zalagao za model zajedničkog nastupa lijevih stranaka koji im je sada osigurao pobjedu. Pa, upravo je taj i takav Kajin prije četiri godine proročki govorio, čak i pomalo grubo, liderima lijevih stranaka - posebno je to bilo usmjereno prema šefu SDP-a Zoranu Milanoviću – da će se zbog viška taštine koja ih priječi da uđu u povijesni strateški savez gorko pokajati. Kad je pobjedu odnio Ivo Sanader Kajin je samo mogao reći: „A što sam vam ja govorio?“

Kad su, dakle, lideri ljevice, posebno sadašnji premijer, ušli u predizbornu koaliciju, koja im je na prosinačkim izborima donijela pobjedu, Kajin je morao osjetiti zadovoljštinu. Kukurikao je četiri godine prerano, ali na kraju je ipak došlo na njegovu. Dakle, pobjeda Kukuriku koalicije sigurno je njegova politička pobjeda. No, gleda li na nju iz osobne perskeptive moguće je da je istodobno osjeća i kao poraz. Barem mali. Jer, ma koliko grubo zvučalo, šef IDS-a Ivan Jakovčić dobro je dijagnosticirao da Kajin ne zna biti na vlasti i da će morati naučiti da više nije oporbenjak i da ne može istupati kao da jest. Kajinova prošlotjedna paljba po novome ministru financija Slavku Liniću, koji je najavio povećanje PDV-a i uvođenje poreza na imovinu, Kukuriku koaliciji morao je biti vruća pljuska. Svi ih podupiru, svi ih tapšaju u nadi da će riješiti neke probleme, a onda doleti udarac u trbuh iz vlastitih redova! I to ne od bilo koga, jer što god netko mislio o Kajinu i tko god u njemu obično saborsko lupetalo, činjenica je da Kajin kod mnogih ljudi uživa status stvarnog pučkog tribuna koji se brine o malim ljudima. On i Dragutin Lesar rame uz rame. No, za razliku od Lesara koji će imati slobodu da udara i po novoj vlasti, Kajin će svoju sviralu morati za pas zadjenuti. Jer, neće mu više biti dopušteno da se ponaša kao pas pušten s lanca i da puca kao slobodni strijelac, kad se sjeti. Bude li i ubuduće imao dvojbi u pogledu kvalitete i opravdanosti nekih poteza vlasti, morat će to lijepo zadržati za sebe, a ne vikati na sav glas kao da viče na Jadranku Kosor. 

Dan kad je HDZ izgubio vlast za Kajina slobodnjaka mora da je bio zavijen u crno. Gotovo je. Na drugoj strani terena nema mu više omiljenog neprijatelja. IDS kojemu je potpredsjednik i najpoznatiji saborski zastupnik u Istri je na vlasti otkako u Hrvatskoj postoji lokalna samouprava. Dakle, 17 godina. Međutim, Kajin je zastupnik u Saboru i njegova je stranka, s iznimkom tri i pol godine Račanove vlasti, čitavo to vrijeme u oporbi prema državnoj vlasti koju je predvodio HDZ. Vrijeme pod HDZ-om za Hrvatsku nije bilo uvijek dobro, ali za Kajina bile su to zlatne godine. Sad, međutim, ako želi opstati u politici i koaliciji i ako ne želi biti lijevo smetalo mora promijeniti sebe, što je u pravilu najteže.

Kajin jednostavno nema izbora. Mora se prilagoditi ili, što bi rekli američki filmaši, umrijeti. Naravno, ne doslovno. Zadnje što novoj hrvatskoj vlasti treba jest opozicija u vlastitim redovima. Svatko tko bude stvarao probleme koji će privlačiti pozornost medija i javnosti, a oporbi služiti kao dokaz da Kukuriku savez puca iznutra, morat će biti ušutkan bez milosti. Vidjelo se to i u promptom, bespoštednom istupu Ivana Jakovčića u kojemu ga je pokroviteljski, kao nekontrolirano dijete, oprao riječima da se Damir mora naviknuti da više nije u oporbi. I to je istina. Vlast koju vodi Zoran Milanović ima toliko problema s kojima se mora nositi da bi bilo potpuno neodgovorno od svakoga tko se nalazi u Kukuriku koaliciji oduzimati joj vrijeme banalnostima. Jer, to ne bi bilo samo oduzimanje vremena vlasti, bilo bi to oduzimanje vremena Hrvatskoj koja već predugo čeka trenujtak u kojemu će moći konstatirati da konačno stoji na čvrstim nogama.

Kajin se zaletio, izletio i udario glavom u zid. Vjerojatno će ohladiti glavu i vježbati suzdržanost. No, i to je dokaz da ima nešto u onoj narodnoj da je svatko sam sebi najveći neprijatelj. Ne može Kukuriku koaliciju uzdrmati HDZ ni blizu onako jako kako je mogu protresti mangupi iz vlastitih redova.