Damire, žao mi je

I Damir Kajin jednog će dana biti vlasnik povlaštene saborske mirovine. Odlučio je uhvatiti posljednji vlak i zatražiti jednodnevno penzioniranje, baš poput  HDZ-ovca Vladimira Šeksa i još šestero zastupnika iz drugih stranaka. S rješenjem o povlaštenoj zastupničkoj mirovini, mirno će čekati kraj mandata, znajući da će, jednom kad doista ode u mirovinu, mjesečno dobivati oko šest puta više od prosječnog umirovljenika.

Šeksova odluka malo koga je začudila. Kajinova je i začudila i razočarala. U javnoj percepciji, Šeksov i Kajinov moralni i ideološki profil razlikuju se kao nebo i zemlja, a ovim su činom praktički izjednačeni. Pobornici teze da su svi političari isti, sad su dobili lijepi argument: Kajin se pravio da je drugačiji, a zapravo nije. Razočaranje je tim veće što je upravo on tijekom duga četiri mandata u Saboru, ugled gradio na iskrenosti i osobnom poštenju, na zalaganju za obične i siromašne, na čvrstome moralu. Sad je puno toga stavio na kocku.

Ne možemo reći da nije ostao iskren. Tko bi drugi na mom mjestu postupio drugačije, pita Kajin, opet ostavljajući čvrsti dojam da govori samo iz vlastitog uvjerenja i da uopće ne razumije u čemu je problem? On samo koristi zakonsku mogućnost. Bio bi, kaže na istarskoj talijanštini, 'štupido' da ne uzme povlaštenu mirovinu, jer 'dosad nije osigurao niti jednu privilegiju'. Nije uzeo društveni stan, nije privatizirao niti jedno poduzeće, niti jednu dionicu ili jeftino poljoprivredno zemljište...

 Na stranu sad što je Kajin ovim pokazao da se ozbiljno razmimoilazi  s politikom Kukuriku koalicije koja upravo na ukidanju povlaštenih mirovina, nastoji naglasiti vlastiti moral u očima javnosti. Puno je gore što je  Damir Kajin ovim poručio da unatoč pohvalama koje je dosad dobivao za svoj politički angažman, on ipak pripada političkom miljeu protiv kojeg se sa saborskih govornica toliko puta borio. Ako si u politici, normalno je da se dočepaš privilegija, a ukoliko to ne učiniš, onda si 'štupido'. 

Ne znam točno koliko je najpopularniji IDS-ovac tom odlukom financijski profitirao, odnosno, koliko je njegova povlaštena saborska mirovina veća od one redovne, koja također ne bi bila loša, s obzirom na visoku osnovicu i redovno uplaćivane, 'masne' doprinose. Recimo da je u financijskom smislu svakako na dobitku, no isto tako je sigurno da je umanjio ono što je dosad bio  njegov najveći kapital – povjerenje običnih ljudi.

Razumijem, unatoč svemu,  kad njegov stranački šef Jakovčić kaže da ga razumije. Ipak smo još daleko od vremena kad će se politiku poimati isključivo kao služenje građanima. Realnost je očito da se na bavljenje politikom, kad uzimaju svi oko tebe, i danas gleda kao na priliku za osobnu korist. No kad šef Kukuriku koalicije Milanović o Kajinovom potezu jednostano kaže 'žao mi je', mogu samo dodati  - i meni! Kad je o Damiru Kajinu riječ, baš mi je žao.