Drž'te lopova Ivu Sanadera!

Ako je vjerovati medijima i neimenovanim direktorima, Ivo Sanader najveći je lopov od privatizacije devedesetih. A i ti direktori s njim.

Kaže legenda, okupio Ivo Sanader dvadesetak direktora u sobi 121 na Markovom trgu i upoznao ih sa Mladenom Barišićem. Na sastanku im poručio kako bi bilo dobro da surađuju sa prvim carinikom Hrvatske jer on ima nešto za njih. Nisu znali što, ali su to saznali dan nakon, na sastanku održanom sa Barišićem koji

Jadranka Kosor i Ivan Šuker na sjednici Sabora Photo Martina Horvat

ih je pak upoznao sa tajnovitom Nevenkom Jurak, vlasnicom tvrtke Fimi media i navodnom prijateljicom Ive Sanadera. A to nešto je bilo to što im je 'naređeno' da se moraju oglašavat preko njezine tvrtke. Ispovijedio je to sve jedan od tih dvadesetak direktora koji su prisustvovali tom sastanku u razgovoru za Večernji list. No ono što nije napomenuo jest jesu li i ti direktori imali korist od toga, odnosno, jesu li od milijunskih oglasa koje su plasirali kroz tvrtku Nevenke Jurak uzimali proviziju. Ili možda radili nešto drugo na što bi im Sanader, zauzvrat, (uzimajući u obzir da je priča koju je direktor ispričao istinita) zažmirio na jedno oko. No to je nešto što bi trebao otkriti USKOK, odnosno Državno odvjetništvo.

Nismo mi, on je

Ono što brine jest da se sad ta ekipa direktora brani u medijima riječima kako nisu oni ništa krivi, nego, eto, tako im je šef rekao. Pa su radili kako im je bilo naređeno. Jesu li zbog toga manji 'lopovi'? Ili su zbog toga manje oštetili državne tvrtke? Nisu.

Jednako su odgovorni kao i onaj koji im je to naredio. Da nisu imali takav mentalni sklop, pećinski, vjerojatno na takvim pozicijama nikad ne bi ni bili. Vjerojatno im nije bilo teško naviknuti se na luksuzne stanove, zlatne pipe, službene Audije, peglanje službenih kartica do nemila, plaća kakvu i bolji menadžeri u privatnim tvrtkama nemaju, a još bi si nešto i 'uštipnuli' sa strane. Za džeparac. Umišljeni i bahati u svojoj uvjerenosti kako im se ne može ništa jer uživaju zaštitu vjerojatno im nije ni padalo na pamet kako će jednog dana zrak udisati iza rešetaka Remetinca. A bit će dobro ako samo na Remetincu ostane. Da ne bi produžili do Pule ili Požege. Umjesto u Audiju, u maslinastom Citroenovom kombiju. Sa lisicama na rukama, umjesto Patek Phillipea.

Zanimljiv je taj koncept rada i mentalni stav tih direktora koji nisu ništa krivi. Upirući prstom u 'svevišnjeg', Ivu Sanadera, žele poručiti kako greška nije njihova, da su oni radili po naputcima i da je to onda u redu. Nije bitno što su bez javnog natječaja davali milijunske iznose nekoj maloj tvrtki, nije bitno jesu li ti oglasi bili preplaćeni, nije bitno je li Nevenka Jurak ispoštovala ugovor pa doista i plasirala oglase u medijima u tom iznosu koji je dobila. Primjerice, jedan je direktor jedne tvrtke, navodno, odbio dati direktno 15 milijuna kuna oglasa tvrtki Nevenke Jurak. Tražio je da se raspiše javni natječaj. Pa je na kraju dobila 9 milijuna kuna. I taj isti direktor, vjerojatno, sada misli kako je on postupio u redu. Jer ju je 'prisilio' da spusti cijenu posla. Posla koji, na kraju krajeva, ona možda uopće nije ni trebala dobiti. I još poručuje kroz medije kako je ona bila ljuta zbog toga, jer je morala prolaziti kroz cijelu proceduru! To je valjda nešto što je pohvalno.

USKOK i Državno odvjetništvo

Naravno, zašto bi bilo koji od direktora zbog toga odstupio sa svoje pozicije kad on nije radio ništa pogrešno. Zašto bi ijedan od njih smatrao da u trenutku kad im je bilo 'naređeno' da daju milijunske poslove tvrtki Nevenke Jurak, to prijavio, primjerice, Državnom odvjetništvu ili USKOK-u? Ako nije vjerovao u ispravnost Državnog odvjetništva ili USKOK-a, odnosno nije vjerovao da će oni pokrenuti istragu zbog toga, mogao je lako i jednostavno podnijeti ostavku. Ali naravno, ni jednom od njih to nije palo na pamet.

Rekao je jedan menadžer nedavno u razgovoru za Javno kako misli da je kod nas problem što mi u svojim glavama mislimo da kad i nazove netko iz nekog centra moći, da to treba poslušati. Vjerojatno je to istina, vjerojatno su neki ljudi na direktorskim pozicijama u državnim tvrtkama svjesni činjenice da ako i izgube taj posao, drugi neće naći. Jer da vrijede, bili bi u privatnim tvrtkama, a ne na državnom proračunu koji potkradaju. I onda valjda procjenjuju kako im je bolje 'krasti' jer za to i tako na kraju neće biti krivi oni nego netko u drugi. I onda viču: Drž'te lopova Ivu Sanadera.