Dva nova važna otkrića - ponovno Đikić i Radman

Po prvi puta zajedno u jednom tako ugledom časopisu kao što je Cell, Đikić i Radman prezentiraju svoja najnovija otkrića.

Sutra će biti objavljena dva važna otkrića hrvatskih znanstvenika Miroslava Radmana i Ivana Đikića u jednom od najpoznatijih svjetskih znanstvenih časopisa Cell, javlja Jutarnji list.

Identifikacija proteina u oštećenom DNK

Ovo je prvi put da se u jednom tako uglednom časopisu istodobno objavljuju dva rada hrvatskih

Međunarodni tim znanstvenika prof. Đikića otkrio je potpuno novi mehanizam ubikvitinskih signala koji reguliraju imunološki odgovor organizma, dok je tim prof. Radmana identificirao glavne proteine popravka oštećene DNK u bakteriji Deinococcus radiodurans.

Ta bakterija može izdržati zračenja i do 5000 puta veća od onih koja su smrtonosna za ljude te preživjeti u pustinjskom pijesku ili kamenim površinama.

Prije dvije godine Radman i njegovi suradnici su u radu u časopisu Nature objasnili mehanizam koji bakteriji D. radiodurans omogućava da 'preživi smrt'.

- Rad u Nature bio je o mehanizmu popravka dezintegriranog genoma, a u Cellu smo identificirali četiri ključna enzima za popravak DNK. Naš je zaključak da Deinococcus nije evoluirao nove nepoznate enzime već je našao način da efikasnije upotrijebi već poznate enzime. Naš daljnji rad ide prema identifikaciji načina na koji D. radiodurans zaštićuje svoje proteine od oštećenja prouzročenih zračenjem. Efektna zaštita proteina značila bi usporenje procesa starenja - pojasnio je prof. Radman za Jutarnji.

Otkrili i uzrok rijetke bolesti - ektodermalne displazije


U radu tima profesora Đikića postavljena je nova paradigma u regulaciji imunoloških odgovora

Photo Iva Rodić Novak

Također su opisali i kristalne strukture što će omogućiti dizajniranje novih kemijskih sastojaka koji mogu djelovati kao budući lijekovi protiv upalnih procesa i raznih tumora.

U časopisu su opisali te objasnili uzrok rijetke bolesti - ektodermalne displazije. Kod pacijenata oboljelih od ove bolesti koža je vrlo tanka i postoje nepravilnosti u radu znojnih žlijezda.

- Riječ je o nasljednoj bolesti koja pogađa otprilike svako sedmo dijete na 10.000 rođenih, a često je kombinirana s imunoeficijencijom, tj. manjkom imunološkog odgovora. Dosad su opisane specifične mutacije u genu koji se zove NEMO, ali nije bilo poznato njihovo značenje za razvoj bolesti. U našem radu smo na elegantan način objasnili zašto te mutacije uzrokuju poremećaje u prijenosu signala unutar stanica te tako dovode do oštećenja epidermalnih stanica kože te nedostataka imunološkog odgovora u limfocitima - pojasnio je Đikić za Jutarnji.