Elvis Presley i topnički dnevnici

Je li “neprikladna količina topničke sile” bila korištena u oslobođenju malog grada u okupiranoj Hrvatskoj koji se zove Knin?

Svaki pronicljivi i zainteresirani promatrač života može pronaći neke veze između stvari tamo gdje ih drugi niti ne očekuju. Zvijezda padalica tijekom hladne noći u studenom može navesti misli na tajnoviti šumski sastanak dvoje tinejdžera iz vremena kad se moralo iskradati iz kuće da bi se 'ukrao' nedužni poljubac, a Elvis Presley, naravno, može navesti misli na topničke dnevnike.

Sve što vas zanima o Elvisu Presleyu može se saznati preko interneta. O njemu govore na stotine web stranica, a nekoliko njih je posvećeno isključivo zagrobnim susretima sa slavnim rockerom. Kralj, iako mrtav već desetljećima, očito živi u srcima svojih odanih obožavatelja koji, zbog različitih složenih psiholoških razloga, nisu u stanju nositi se s gubitkom ili odsutnošću obožavane osobe, i zbog toga se uporno drže svog uvjerenja da je “viđen” na raznim čudnim lokacijama po svim kontinentima svijeta. Po jednom iskazu, viđen je kako lovi ribu u Salmon rijeci u Idahu, a po drugom da je posluživao ribu i grašak u mjesnom grill-restoranu u Ohiu. Drugi pak tvrdi da se Elvisov lik , upotpunjen sa slavnim zaliscima, ukazao na zidu njegove tuš kabine, dok farmer iz Woolongonga u Australiji tvrdi da ga je uočio u blještavom kombinezonu kako psuje na traktor koji mu se neće upaliti. Kasnije je viđen u Berlinu kako razgovara s vozačem fijakera, a potom kako jede sendvič od pržene slanine i banana u San Clementu u Kaliforniji. U javnom zahodu u Montrealu, kad je neki tip pred pisoarom upitao čovjeka koji je stajao pored njega, je li on Elvis Presley, ovaj mu je odgovorio “Ne, ja sam zapravo Ted Kennedy”.

Duboko-ukorijenjene psihičke opsesije Elvisovih obožavatelja podsjećaju na slične iracionalne potrebe raznih političkih dužnosnika koji tvrde da su “vidjeli” ili “otkrili” kninske topničke dnevnike na različitim bizarnim mjestima. “Šifrirano” pismo vojnika poslano doma: “Mama, deset mojih suboraca su razneseni danas u zasjedi koju su postavile paramilitarne snage...dijelovi tjela su bili posvuda” (bilješka: očita aluzija na deset tisuća artiljerijskih čahura koje su padale po okupiranom gradu). Mogu ih naći i u staroj čizmi u napuštenoj kolibi ili u tajanstvenim stihovima Thompsonove nove pjesme koja se, naravno, mora svirati unatrag.  Međutim, izostanak konkretne “aproprijacije” ovim funkcionerima znači više nego gubitak voljenog druga Elvisovim vjernim obožavateljima; on označava kraj njihovih napuhanih plaća, sveprisutne medijske pozornosti i sposobnosti da prijete i ucjenjuju u svim centrima moći, od Haaga i Bruxellesa, do Washingtona. To mora da je jako frustrirajuće. Međutim, pravi problem leži u samoj definiciji topničkih dnevnika. “Topničke dnevnike”, po jednoj definiciji, “vode stručne osobe, specijalizirane u topničkoj vještini, a na temelju tih dnevnika može se steći uvid u obavljeno artiljerijsko gađanje, dakle u upotrijebljeno oružje, streljivo, postrojbu, cilj, mjesto i odgovornu osobu koja je izvršila gađanje.”

Photo Privatni arhiv Julienne Bušić

Računajući na to da je Knin bio izložen minimalnoj ratnoj šteti i da je imao samo jednu civilnu žrtvu koja je poginula nesretnim slučajem, možete zamisliti poteškoće s pronalaženjem tako malog dokumenta. Dnevnik, izmišljen ili pravi, mogao bi stati u uho pčele ili se provući kroz vršak igle. Elvis je, zahvaljujući svojoj ovisnosti o sendvičima s prženom slaninom i bananama, barem bio veći prije smrti i lakši za “uočiti”.  S druge strane, da mnoštvo istražitelja koji tragaju za dnevnicima, traže artiljerijske bilješke savezničke koalicije koja se borila u Iraku ili Afganistanu, zamislite koliko bi njihova potraga bila isplativija. Oni bi se mogli uočiti i iz najudaljenih kratera mjeseca! Procjenjuje se da je u sukobima ubijeno 600.000 iračkih civila a 2.500.000 ih je izgubilo svoje domove, dok ih je 2.400.000 protjerano izvan zemlje; 70 posto Iračana je ostalo bez pristupa pitkoj vodi...Ali ovi dnevnici, dugi kao kineski zid, nisu nađeni jer čak i da postoje, nisu ni zatraženi na uvid od strane  bilo kojeg bahatog funkcionera koji radi za ovu ili onu agenciju, od strane bilo kojeg suda ili tribunala koji pokušava ustanoviti je li “neprikladna količina topničke sile” bila korištena u oslobođenju malog grada u okupiranoj Hrvatskoj koji se zove Knin.

Uvijek je lijepo završiti članak citatom nekoga pametnijeg od sebe, a ovaj odlično pristaje uz aktualnu farsu topničkih dnevnika: “Politiku i sudbinu čovječanstva oblikuju ljudi bez ideala i bez veličine.” (Albert Camus)