Europski legitimitet na staklenim nogama

Hrvatska ide u EU i sad možemo nakratko odahnuti. Čestitke onima koji su podržali ulazak u EU. Čestitke i onima koji su glasovali protiv. Čestitke svima koji su izašli na birališta kako bi svojim glasom okrenuli svoju zemlju u smjeru koji su smatrali najboljim. Svi su oni pokazali odgovornost i brigu prema svojoj zemlji i narodu. Oni koji nisu izašli na referendum, međutim, pokazali su nevjerojatnu ravnodušnost prema odluci kojom Hrvatska trasira  vlastitu budućnost, rukovodeći se, među ostalim, inatom prema vlastitim političarima koji su im s visoka govorili što moraju napraviti, ali im, po njihovumišljenju, nisu dali dovoljno jakih argumenata zašto to valja napraviti. Euroskeptici okupljeni u udruzi „Volim Hrvatsku“ jučer su bili gubitnici, ali građani koji su podržali ulazak u EU također – vole Hrvatsku. Ništa manje od euroskeptika
Jučer smo, dakle, otvorili vrata Europske unije, ali isključivo zahvaljujući pragmatičnom omekšavanju Ustava iz kojega je na vrijeme izbačena tvrda odredba koja je zahtijevala da se o pridruživanju Hrvatske bilo kakvim političkim asocijacijama mora odlučiti natpolovičnom većinom svih upisanih birača. Budući da je na referendum izašlo manje od dva milijuna birača, odnosno 47 posto, očito je da bi bez te ustavne korekcije ta vrata do daljnjega ostala zatvorena. Ne zato što većina ukupnog broja birača možda ne bi bila za pristupanje, nego zato što bi ih bilo teško natjerati da učine taj mali fizički napor i u potrebnom broju izađu na birališta.

Hoće li zbog male izlaznosti građana na referendum odluka o pristupanju EU biti manje legitimna nego da ih je izašlo, naprimjer, 70 ili 90 posto? Je li zbog toga ta odluka manje povijesna? Za najglasnijeg euroskeptika Željka Sačića nema dileme. Odluka je nelegitimna i sramotna, kaže Sačić. To nije pobjeda, to je poraz hrvatske slobode i neovisnosti, zaključuje. Neki čudan lik po imenu Dražen Keleminec, koji je izbačen iz koalicije s HSP-om zbog sumnje da je zlostavljao suprugu, viče da ovo nije  kraj i poziva građane da izađu na ulicu i pokrenu revoluciju protiv odluke donesene tako malim brojem glasova. No, vikali oni dok ne izgube glas, odluka je pala. Legalnost i legitimitet ne može joj oduzeti ništa. Sve je u skladu s Ustavom i zakonima, iako se može konstatirati i da su ustavne promjene koje su se ticale referenduma također bile prethodna manipulacija kako bi se omogućilo da ako bude potrebno manjina odluči uime većine. No, s druge strane, nitko toj većini koja je jučer odlučila ostati kod kuće nije branio da izađe na referendum i glasa. Osim toga, u Hrvatskoj je uistinu veliko pitanje što je to većina, a što manjina, odnosno koliko je punoljetnih jedinki potrebno za većinu, s obzirom da zemlja prema zadnjem popisu ima 4,2 milijuna stanovnika, a u popisima birača 4,5 milijuna ljudi!

Ipak, žalosno je što tako veliki broj građana nije shvatio važnost trenutka i odluke o kojoj su se trebali izjasniti. Nisu ih motivirali pozivi političara. Nije ih pokolebala ni Crkva. Ni poziv generala Gotovine iz Haaga nije ih slomio. Poziv akademika nisu vjerojatno ni registrirali. A prvi put u povijesti Hrvati su imali priliku sami odlučiti o tome žele li s nekim živjeti u zajednici ili ne. Svaki je građanin imao priliku i pravo svojim glasom sudjelovati u toj odluci. Neovisno o tome je li za ili protiv ulaska u EU. Svaki je stav legitiman. Hrvatskoj je kroz povijest uvijek bilo nametnuto u kakvoj će zajednici živjeti. Hrvate se nije pitalo žele li biti dio Austro-Ugarske monarhije. Nisu glasovali na referendumu o tome hoće li u Kraljevinu Srba, Hrvata i Slovenaca ili kasnije u prvu, pa u drugu Jugoslaviju. Sad ih se pitalo, ali nisu se odazvali. A bilo bi uistinu lijepo da su shvatili važnost jučerašnjeg dana i da su referendum shvatili kao svečanost demokracije. Jer, referendum je uistinu to. Svečanost demokracije kad se ljude pita slažu li se s nekim prijedlogom svojih političara ili ne. No, kako je tako je. Hrvatska je i uz tako manjkava odaziv izabrala europski put i pokazala da želi biti dio sustava koji jamči mir, stabilnost, sigurnost i solidarnost.

Euroskeptici mogu sljedećih dana, dok strasti još budu vruće, govoriti zagovornicima ulaska u EU da će tek sad vidjeti svoga Boga, kad im se na glavu sruše sva zla koja nosi europski neoliberalni kapitalizam. Teško je, međutim, zamisliti išta lošije od onoga što je Hrvatska već iskusila živeći izvan okvira EU. Teško je zamisliti, naprimjer, da korupcija i lopovluk mogu biti veći kad Hrvatska uđe u EU nego što su bili dosad. Ništa što članstvo u EU može donijeti Hrvatskoj ne može biti tako razorno kao što je bila, recimo, pljačkaška privatizacija. Život teško može biti skuplji jer je već skup. Nezaposlenost teško može biti veća jer je već ogromna. Nelikvidnost teško može biti gora jer je već dramatična...  

Politički legitimitet odluke donesene na referendumu sigurno bi bio čvršći da je na birališta izašlo više birača. Slab odaziv najveća je poruka strankama koje su radile na pristupanju EU. I vladajućem SDP-u i oporbenom HDZ-u jednako. Odradili su posao s europskim dužnosnicima vrlo dobro, ali su potpuno zanemarili kvalitetnu komumikaciju s vlastitim narodom. I to im vratilo kao bumerang kroz indiferentnost  koju je čak 53 posto birača pokazalo prema danu odluke. Njihovo neodazivanje na referendum nije pljuska EU. To je pljuska Ivi Josipoviću, Zoranu Milanoviću, Vesni Pusić, Jadranki Kosor i svima ostalima koji su od pristupanja EU napravili dogmu koju se ne smije propitivati. Ipak, s njima i unatoč njima Hrvatska je izabrala EU. Iako nas tamo ne čekaju med i mlijeko, riječ je o strateškoj odluci ravnoj onoj iz 1990., kad je izabrala otcjepljenje od Jugoslavije i državnu samostalnost. Proteklih 20 godina bilo je teških iskustava, ali se vjerojatno nitko ne bi predomislio i da se može vratiti u onu 1990. – glasovao za ostanak u Jugoslaviji. Strateške odluke ne donose samo dobro, jer o narodu, državi i društvu ovisi kako će se poslije njih razvijati. Ali, one su u svojoj biti dobre. I kao što je bila dobra i povijesna odluka o osamostaljenju Hrvatske, tako je danas dobra i povijesna odluka o priključenju EU.