Film o Miloševiću i Tuđmanu - pokušaj izjednačavanja njih i krivnje za rat

Dokumentarni film „Tuđman i Milošević - dogovoreni rat?" Radio-televizije Srbije, koji je preksinoć prikazan na Zagreb Doxu, ima pretenciozan naslov, a ne daje nikakve odgovore, piše Vecernji.hr. I dok autorica filma Slađana Zarić tvrdi da naslovom nisu željeli prejudicirati zaključak, film ipak ima tendenciju izjednačavanja Franje Tuđmana i Slobodana Miloševića, i to kako se danas pokušava gledati na raspad Jugoslavije u Srbiji, kroz izjednačavanje krivnje za građanski rat, piše Zvonimir Despot.

Tako film počinje narativom kako je rat na području bivše SFRJ počeo u Sloveniji, zatim se nastavio u Hrvatskoj, a zaključak je da su Hrvati Bljeskom i Olujom protjerali Srbe iz Hrvatske. U uvodnoj špici bivši šef države Stjepan Mesić kao jedan od glavnih likova filma potvrđuje postavljenu tezu iz naslova te govori kako su se Tuđman i Milošević cijelo vrijeme rata telefonski čuli, da ni jedan od njih nikad nije rekao loše o drugome, a na njega se nadovezuje Dobrica Ćosić koji potvrđuje da su se Tuđman i Milošević zvali telefonski. Mesić svoju tvrdnju kasnije osnažuje pričom kako je 2000. godine, kad je došao na Pantovčak, ondje zatekao telefon koji je od 1991. služio Tuđmanu za razgovore s Miloševićem, i njemu je to jedan od dokaza da su se njih dvojica dobro razumjeli. Pa valjda i dogovarali rat. A autorica to potkrepljuje brojkom od 48 susreta Tuđmana i Miloševića i dodatnim susretima njihovih izaslanika.

U filmu se redaju još Josip Manolić, Aleksa Buha koji je za Radovana Karadžića bio ministar vanjskih poslova Republike Srpske, Milan Kučan, Slaven Letica, Kiro Gligorov, srbijanski povjesničar Predrag Marković, Žarko Puhovski, Muhamed Filipović, Dušan Bilandžić, Smilja Avramov, tu su snimke Hrvoja Šarinića iz Haaga u postupku protiv Miloševića, govore još nekompetentni Ivo Goldstein, Dimitrij Rupel, Mile Novaković, Ljuba Stojadinović, Stjepan Kljujić, Miloševićeva desna ruka Momir Bulatović...

Autorica s nasilnim nemirima u Jugoslaviji počinje nogometnom utakmicom između Dinama i Crvene zvezde u Zagrebu 13. svibnja 1990., Kučan podsjeća da je James Baker, kojeg je u Beogradu primio Budimir Lončar, prijetio da se Jugoslavija mora sačuvati pod svaku cijenu, Jović ponavlja staru srpsku tezu o Njemačkoj koja je rasturila Jugoslaviju... Teza o dogovorenom ratu oslanja se na famozni susret Tuđmana i Miloševića u Karađorđevu 26. ožujka 1991., odakle se izvlači i zaključak o dogovorenoj podjeli BiH, iako do danas ni za jedan od tih zaključaka nije pronađen materijalni dokaz, a svi kasniji događaji navodne dogovore uopće ne potvrđuju. A dojam je da se razgovori i kontakti namjerno proglašavaju dogovorima!

U filmu se samo govori o granatiranju Vukovara, ali ne i o masovnim zlodjelima, nema ni riječi o genocidu u Srebrenici, a kao najveći zločin prikazan je odlazak Srba iz Hrvatske nakon Oluje. Bilandžić je siguran da bi i Tuđman danas bio u Haagu, a Mesić sve nedaće izvlači iz Tuđmanova zalaganja za širenjem hrvatskih granica iako srpska strana u filmu kaže da je Tuđman inzistirao na avnojevskim granicama. Mesić je zapravo film iskoristio za još jedan jeftin politički obračun s mrtvim Tuđmanom, zaključuje autor članka Zvonimir Despot.