AUTOR: Tea Šupe
FOTO: Martina Horvat


TAJNA USPJEHA `VELIKIH´

17. PROSINCA 2009. 22:38h

FOTO: I dalje traje `kanadski san´ Cirila Zovka

Tekst

Foto

Poznati poduzetnik govori o uspjehu svoje karijere, priznaju kanadske guvernerke, povratku u domovinu te onome što treba Hrvatskoj.

Kako je započeo vaš 'kanadski san'? Kako ste se odlučili na odlazak u Kanadu 1968. godine te kako je započela vaša karijera?

Hrvatskoj još uvijek nedostaje jasna strategija, iz koje bi mogle proizaći konkretne mjere potrebne za planski i sustavni razvoj turizma. Usprkos tome što je taj problem već davno definiran, očito je da nema dovoljno kvalitetnih stručnjaka, niti pri tijelima koja oblikuju politiku hrvatskog turizma, a niti u privatnom sektoru, koji bi bili nositelji ciljanog razvoja turizma u smjeru koji bi, s jedne strane, maksimalno pridonio razvoju hrvatskog gospodarstva, a s druge strane pazio na očuvanje svih prirodnih bogatstava kojima Hrvatska raspolaže. Smatram da je budućnost hrvatskog turizma u razvijanju ponude za elitne goste, ali to podrazumijeva velika ulaganja u ekskluzivne hotele, izradnju golf terena i drugih popratnih sadržaja koji gostima pružaju vrhunsku udobnost i zabavu. Osim toga, naročito je potrebno raditi na izobrazbi kadrova kako bi i razina usluge bila na najvišoj razini. Naime, lakši dio ulaganja u elitni turizam je izgraditi infrastrukturu, a onaj teži je održati kvalitetu usluge na nivou koji takav zahtjevan gost očekuje. Na kraju, i iz nekih hrvatskih primjera je vidljivo da lokalne vlasti mogu znatno pridonijeti razvoju turizma, tako da bi jedinice lokalne samouprave u turističkim područjima trebale težiti malim profesionalnim administracijama čiji je glavni zadatak da svojim radom i mjerama omoguće razvoj turizma

Ciril Zovko

To je bilo, kako se kaže, 'ludost – mladost'. Odlučio sam otići iz Hrvatske jer je komunistički režim zatirao svaku slobodu, uključujući i mogućnost zapošljavanja, osobito Hrvata koji su jasno izražavali svoju nacionalnu pripadnost. Bio je to ogroman rizik jer sam išao u potpunu neizvjesnost, a iza mene je ostala obitelj koju su zbog mog odlaska držali 'pod povećalom'. Došao sam u Hamilton, a to je grad poput Zenice, prepun industrijskog smoga i magle. No, nisam mogao dobiti posao ni kao čistač ulice jer su mi za sve govorili da sam overqualified, odnosno prekvalificiran. Živio sam u kući s trojicom cimera. Iako je svatko imao svoju sobu, imali smo zajedničku kuhinju. Jednog dana, dok smo spremali doručak, došao je jedan stariji gospodin i rekao: ''Tko ste vi, bre?''. Govorio je zapravo makedonski, no bio je Bugar koji je hodao s vlasnicom te kuće. Potom nas je pitao tko od nas nema posao, a nije ga imao nitko. Završio je fiziku u Zagrebu i bio glavna osoba na području održavanja rudnika. Pitao je ima li među nama netko iz elektrotehničke struke, pa sam se javio. Samo je rekao: ''Ti u ponedjeljak ideš sa mnom na posao''. Tako sam počeo. Rekao mi je da je za godinu dana zaradio za kuću i auto. Naime, u ono vrijeme se puno zarađivalo, a nekretnine su bile jeftine. U tom gradu sam ostao pet mjeseci, a onda sam poslao molbu u Ontario Hydro (elektroprivreda) i dobio posao. U Elektroprivredi sam radio četiri i pol godina. U tom vremenskom periodu dobio sam ponudu za posao u hidroelektrani na Nijagarinim slapovima. Budući da je to gotovo 2 sata udaljeno od Toronta, nisam prihvatio posao, nego sam dao otkaz u Elektroprivredi i otvorio svoj privatni elektrotehnički biznis. Bio je to prilično 'kuražan' potez, ali ja sam se odlučio na njega. 

Kad ste počeli razmišljati o ulaganju u Hrvatsku i zašto?

Nitko od nas koji smo otišli u Kanadu, ili bilo gdje drugdje u emigraciju, nije razmišljao da će tamo ostati, nego da će zaraditi nešto novca, kupiti auto, pa stan i zatim se vratiti u Hrvatsku. No, većina se oženi, dobije djecu, pa djeca krenu u školu i tako 'zaglave'. Osamdeset posto ljudi tako i ostane u emigraciji. Uvijek sam imao namjeru vratiti se, ali samo ako sebi i djeci napravim sličan standard života, kakav su imali i u Kanadi.

Kako ste doživjeli uručenje velikog priznanja od kanadske guvernerke?

Ova nagrada je jedno od najviših kanadskih državnih priznanja jer je dodjeljuje Generalna guvernerka, koja je predstavnica britanske kraljice Elizabete II. u Kanadi. Budući da sam u Kanadi počeo prije 40 godina kao potpuni stranac, posebno sam počašćen i dirnut brigom koju kanadska država iskazuje svojim građanima bez obzira na njihovo porijeklo i korijene. Ovakvim priznanjem Kanada, zemlja koja je duboko prožeta i bogata multikulturalnim vezama, postavlja standarde kojima većina ostatka svijeta može samo težiti.  

Što ova nagrada znači za vas kao uspješnog poslovnog čovjeka?

-.-Martina Horvat-.-Medalja Kanade koju je kanadska guvernerka Michelle Jean dodijelila dr. Ćirilu Zovku
Medalja Kanade koju je kanadska guvernerka Michelle Jean dodijelila dr. Ćirilu Zovku
Photo Martina Horvat  
Ovu nagradu sam doživio kao potvrdu svojeg dugotrajnog i upornog rada i priznanje da sam bio u pravu i onda kada su drugi smatrali da idem „glavom kroz zid“. Zahvalan sam Kanadi što mi je omogućila da razvijem sve svoje poduzetničke potencijale i da ih ostvarim na najbolji način.

Jeste li ste vodili neke razgovore sa kanadskom guvernerkom?

Kanadska Generalna guvernerka je vrlo zanimljiva žena, s fascinantnom životnom pričom izbjeglice s Haitija koja je u Kanadi izgradila zavidnu profesionalnu karijeru, ali pri tome nije zapostavljala humanitarni rad s izbjeglicama i zlostavljanim ženama. Razmjenjujući naša iskustva kao doseljenika u Kanadu, bilo je osobito simpatično što smo gđa. Jean i ja smo tijekom razgovora ustanovili da naš životni put u Kanadi ima i nekih zajedničkih točaka jer smo iste godine stigli u Kanadu.

Vaše spoznaje: Kako nas sagledavaju Kanađani i vaši poslovni partneri?

Poznato je da su Hrvati u inozemstvu cijenjeni kao marljivi i pošteni ljudi. Tijekom mog dugogodišnjeg boravka u Kanadi imao sam priliku upoznati i raditi s mnogim otvorenim i susretljivim ljudima koji su smatrali da svojim hrvatskim porijeklom i mentalitetom pridonosim bogatstvu zajednice. Zbog toga što Kanađani znaju prepoznati vrijednosti koje doseljenici u Kanadu sa sobom donose, svi stranci u Kanadi su dobrodošli i pružaju im se jednake mogućnosti kao i onima koji su tamo rođeni.

S obzirom koliko ste vremena proveli u Kanadi, imate jako dobar uvid u gospodarske, političke i slične razlike između Hrvatske i Kanade. Možete li usporediti te dvije zemlje?

Mislim da hrvatska politika općenito ne cijeni dovoljno vještine i iskustva kojima bi poslovni ljudi mogli pridonijeti nacionalnom razvoju, a to osobito dolazi do izražaja u slučaju hrvatskih biznismena - povratnika ili iseljenika koji su ostvarili poslovni uspjeh u svojim novim sredinama. Vrlo je malo povratnika koji su uspjeli prenijeti svoja znanja stečena u inozemstvu i oploditi ih u Hrvatskoj. Osim toga, hrvatska država nema nikakvu strategiju kojom bi privukla naše iseljenike da se vrate i ulože u hrvatsko gospodarstvo. Naprotiv, sve više mladih obrazovanih ljudi odlazi iz Hrvatske jer ovdje ne vidi nikakvu perspektivu.

Ulaskom Hrvatske u Europsku Uniju sigurno će i hrvatsko gospodarstvo i hrvatski građani osjetiti pozitivne, ali i neke negativne posljedice, no smatram da je hrvatska budućnost samo u takvoj ujedinjenoj Europi. Izolaciju ne bi mogla izdržati niti puno razvijenija gospodarstva, a Europa će Hrvatskoj donijeti, između ostalog, pravni red i šansu za razvoj perspektivnih grana privrede. Na nama je da iskoristimo potencijale koji proizlaze iz sinergijskog učinka EU članica, ali pri tom ne smijemo izgubiti iz vida naše nacionalne interese

Ciril Zovko

U zadnjih 15-20 godina svi su govorili o uspjehu irskog gospodarstva kao o ‚irskom čudu‘. Međutim, oni kojima je poznata pozadina tog uspjeha jasno je da se ne radi o čudu, nego o dugotrajnoj sustavnoj politici kojom je irska država privlačila svoje iseljeništvo da se vrati u Irsku i uloži svoja znanja i financijska sredstva. Tijekom 30-tak godina u Irsku se vratilo gotovo 300.000 iseljenika, od kojih je svaki prosječno uložio cca. 300.000 USD. Riječ je, znači, o gotovo 90 mlrd. USD koje je u jednom dužem razdoblju investirano u irsko gospodarstvo i naravno da uspjeh nije mogao izostati.   

Irska politika je u svojoj emigraciji propoznala i ljudski potencijal i ekonomsko bogatstvo i stoga je stvorila pogodnu klimu za njen povratak i iskoristila sve njene prednosti. Bojim se da u hrvatskom slučaju nema nikakvih planova i strategije za iskorištenje potencijala koje ima hrvatsko iseljeništvo. Ukoliko se hitno ne poduzmu neke mjere za jače povezivanje hrvatskih iseljenika s maticom, u dužem će razdoblju odsustvo ciljane politike prema iseljenicima dovesti do toga da će hrvatska emigracija, posebno nove generacije, imati sve manje doticaja i osjećaja za hrvatsko porijeklo i nasljeđe. U konačnici to znači odnarođivanje odnosno zaboravljanje nacionalne pripadnosti, a za Hrvatsku ogroman gubitak ljudskih i ekonomskih resursa koji bi joj iseljenici mogli pružiti. 

Što je potrebno otkloniti da bi Hrvatska bila zanimljiva ulagačima ?

Već su odavno uočeni problemi s kojima se ulagači susreću prilikom realizacije projekata u Hrvatskoj, a to su sporost administracije, komplicirani i neprimjenjivi propisi koji pogoduju razvoju korupcije i velika porezna davanja. Izvršna vlast je poduzela određene mjere kojima bi se takvi problemi otklonili, ali te mjere dosad nisu dale nikakve rezultate. Projekt Hitrorez je zastao u fazi implementacije preporuka o tome koji bi se zakoni trebali pojednostaviti ili ukinuti, te se čini da će na tome i ostati. Porezni i carinski poticaji za ulaganja se odnose na investicije koje zbog njihove vrijednosti rijetko koja hrvatska tvrtka treba, a za greenfield investicije Hrvatska nije atraktivna zbog nesređenih zemljišnih knjiga, nedostatka komunalne infrastrukture, dugotrajnog postupka ishođenja raznih dozvola i visoke cijene radne snage. Očito je da se tzv. poticajne mjere donose u dnevnopolitičke svrhe, a da prilikom njihove izrade ima vrlo malo promišljanja i ciljanih poteza koji će uistinu privući nove investitore. 

Importanne Galleria i Importanne Centar jedini su u centru grada. Svi ostali trgovački objekti nalaze se na rubnim dijelovima grada, na periferiji. Isplati li se takav odabir s obzirom na konkurenciju?

Importanne Galleria zapravo nije takav centar, već multifunkcionalan objekt jer je njegova namjena i poslovna i stambena, a samo jednim dijelom i trgovačka. Naši centri zbog svoje pozicije imaju i uvijek će imati neospornu prednost pred svim drugim takvim objektima jer ljudi ne idu u predgrađa ako sve mogu nabaviti u centru grada. Sadašnji trendovi u svijetu pokazuju velik povratak shopping centara u gradska središta.

Poznato je i kako ste imali brojne projekte u Dubrovniku. O čemu je bila riječ, je li se isplatilo i planirate li još neke projekte?

Osim ekonomskih problema koji trenutno pogađaju poslovanje svih gospodarstvenika zbog situacije na svjetskim tržištima, Hrvatska je suočena s posljedicama dugogodišnje loše gospodarske politike. Veliki fiskalni nameti, ogroman državni dug, skupa radna snaga, loši i neprimjenjivi zakoni, administrativne barijere, sporo sudstvo, nelikvidnost, korupcija, ... da ne nabrajam daljnje faktore koji onemogućavaju da danas u Hrvatskoj poslovni ljudi ostvare uspjeh. Ukoliko i ima onih koji usprkos tim problemima ipak postižu određene rezultate, postoji percepcija u javnosti da se radi o uspjehu do kojeg se došlo na sumnjiv i nezakonit način

Ciril Zovko

Prije šest godina kupili smo bivše objekte Neptun, i od zapuštenih hotela s 2 i 3 zvjezdice napravili smo turistički kompleks Importanne Resort, s tri hotela najviše kategorije i luksuznom vilom. Bio je to težak i skup posao, jer je većinu objekata trebalo obnavljati iz temelja. Zbog urbanističkih prepreka još nismo započeli s izgradnjom još jednog apartmanskog hotela i kongresnog centra, koji su nam potrebni kako bismo gostima mogli pružiti zaokruženu ponudu, ali se nadamo da će se i to u skoro vrijeme realizirati.

Poznato je kako obožavate golf. Zašto niste izgradili golf terene?

Opće je poznato da su u Hrvatskoj golf projekti, koji drugim zemljama donose ogromne turističke prihode, zbog urbanističkih, vlasničko-pravnih i administrativnih prepreka, praktički neizvedivi.

Slovenci, s druge strane, svake godine otvore po jedan novi golf teren. Smatram da je svaki daljnji komentar suvišan.

Kakav biznis trenutno imate u Torontu?

Privatni biznis sam zatvorio, no za gradnju je spreman kongresni centar, dva uredska nebodera, shopping i garaža. No, nisam siguran hoću li ići dalje s projektom ili ću ga prodati.

S obzirom na sva priznanja i uspjeh koji ste postigli, otkrijte nam: koja je formula za uspjeh?

Idite u Kanadu.

Fotogaleriju intervjua s dr. Cirilom Zovkom pogledajte OVDJE.