FOTO: Ne pušimo jeftine Primorčeve trikove

Bilo nam je teško gledati kolege i profesore kada smo blokirali nastavu, ali gledali smo ih u oči i molili da nam vjeruju, kažu studenti.

- Jesi li gladna? - pitanje je koje će te vrlo često čuti na Filozofskom fakultetu u Zagrebu.

Potvrdan odgovor u hipu vam može priskrbiti sendvič ili kakvo voće koje studentima već danima donose kumice s placa na povratku svojim domovima.

- Normalno je da se brinemo jedni za druge, to i je bit zajedništva – kazao je jedan od studenata nakon pitanja zbog čega nudi sendviče nekome koga ni ne pozna.

Upravo to zajedništvo, navodi, i drži sve ove ljude deset dana na okupu.

- Kada sam ulazio u učionice i prekidao kolokvije nije mi bilo lako. Bilo mi je teško gledati te profesore koje cijenim, a kojima sada prekidam rad. Bilo mi je teško gledati zabrinuta lica mojih kolega koji su te naše upade u učionice doživjeli sa strahom u očima. No, ja sam ih tada gledao u oči i molio da mi vjeruju, da vjeruju meni i ostalima jer smo mi bili sigurni kako je blokada nastave jedini način da nas se čuje, a jedini način da ne iznevjerimo naše ciljeve jest da u tome budemo zajedno – prisjetio se početka blokade naš sugovornik.

Ime nije htio otkriti, ne zbog toga, kako kaže, jer se srami toga što čini, dapače ime taji jer želi pokazati snagu kolektiva.

'Ovdje nema politike' 

- Mnogi pokušavaju ispolitizirati tu studentsku borbu, našu borbu. Povezuju nas sa SDP-om, ovi ili oni nude potpore, a sve zbog sebičnih ciljeva. Ništa bolje nije ni s medijima jer mediji ni sami ne znaju kako bi o svemu izvještavali. To je jasno jer ne razumiju o čemu je u biti riječ. Naši zahtjevi, odnosno jedan jedini zahtjev koji imamo je toliko jednostavan da ni ministar Dragan Primorac ni nitko drugi ne mogu shvatiti o čemu je riječ, a to govori koliko nas se sluša – dodaje.

Posebno ga smeta, navodi, to što Primorac nakon nekoliko dana šutnje sada plasira priču o besplatnom školovanju prema izvrsnosti i to samo ove godine i to samo za Zagrebačko sveučilište.

-  Tu priču svi puše jer su je mediji izbacili kao nekakvo popuštanje studentskim zahtjevima, odnosno 'ajmo reći da se nalazi s nama na pola puta. Međutim, to već sve sada imamo i to je takav jeftin trik da svatko tko iole zna o čemu je riječ, a po svemu sudeći, kumice s placa znaju više nego akademski građani, odmah prepoznaju. Mi se ne borimo za ovu godinu ili ovo Sveučilište. Stvar je u tome da se borimo za znanje, za zemlju znanja. Prašinu u oči pokušao je baciti i pričama o vječnim studentima, što opet govori da ministar nema pojma o bolonjskom procesu koji je sam uveo. Znači, studenti koji studiraju po starom procesu imaju zakonski rok diplomirati do 2010. godine i to je to, a bolonjcima je nemoguće zaraditi titulu vječnog studenta. Padneš dvaput isti kolegij, gubiš pravo na školovanje. To je to, nema druge, ali mediji si nisu dali truda i iskopali te informacije nego prenose tvrdnje ministra koji pokušava uljepšati svoju ulogu – zaključuje naš sugovornik.

Dok iz zvučnika odjekuje glazba Boba Marleyja, a glas jednog od studenata poziva na sljedeću tribinu, zajedništvo tih mladih, budućih hrvatskih intelektualaca sve je jače.

'Samo nam fali tuš. Gitaru imamo...'

- Ma, ništa nam ne fali. Evo, jučer nam je netko poslao 50 pizza, stalno stiže neka hrana, imamo kolača u izobilju. Ljudi svih godina su tu s nama svakodnevno. Dođu, pitaju treba li nam nešto, donesu voća i sokova, druže se s nama. Možda jedino kad bismo imali tu nekakav tuš jer već svi pomalo smrdimo. Mislim, ok, možemo se otići doma istuširati, ali nekako teško je napustiti prostorije ovog fakulteta kad znaš da svojom prisutnošću činiš dobro, da je to za više ciljeve – doznajemo od mladića koji već devet dana spava na fakultetu.

Na pitanje postoji li strah među studentima da će im blokada onemogućiti polaganje ispita, grupa ljudi s kojima smo proveli dan kazala je samouvjereno kako straha nema. Nema ga zato što vjeruju u potporu profesora koji su im već obećali da će se organizirati dodatni rokovi za sve kolegije i ispite ukoliko se blokada nastavi.

- Kod nas straha nema, a boje se samo u ministarstvu. Boje se našeg plenuma jer do sada to nikad nitko nije prakticirao, do sada nije viđen takav oblik čiste demokracije, izravnog izbora – dodaju.

Pojašnjavaju kako upravo zbog tog plenuma odluke koje će donijeti Fakultetsko vijeće, ministarstvo ili rektorat neće biti prihvaćene ukoliko to ne prihvati plenum. Mogu, navode, na plenum dovesti 1000 studenata koji bi glasovali da se takvi prijedlozi prihvate, ali i to bi najvjerojatnije bilo premalo.

- Ma, ne možete zamisliti kako je to. Ljudi dolaze sat vremena prije da zauzmu mjesto u predavaonici. Svaki dan na plenumu bude više od 1000 studenata koji demokratski razgovaraju, svačija ideja se poštuje i svatko ima pravo glasa. Stvarno smo ponosni što smo to uspjeli postići i što to dokazuje da nismo 'klinčadija'. Tako nas je navodno nazvao Primorac kad je čuo za blokadu, navodno je rekao da nema on što pričati s 'klinčadijom'. On očito zaboravlja da smo mi budući visokoobrazovani kadar od kojeg će ova država imati puno koristi, ako nas ne unište u startu kao što pokušavaju. Mislim, zar nije očito da je Primorac opsjednut Amerikom koja svoje studente zaduži do kraja života, pa zar nam to treba? A Bugarska i Češka koje smo do prije nekoliko godina pljuvali kao zaostale danas ulažu u svoje visoko obrazovanje da smo im mi neopisivo zavidimo. No, zašto ulagati u nešto što ti se vraća, jer ulaganje u obrazovanje se vraća, kada se može ulagati u grane koje su vreće bez dna i od kojih nitko u ovoj državi nema koristi – zaključuju studenti.

Upravo to učestalo spominjanje da se odnekud iz proračuna mora uzeti i dati obrazovanju mnogi spočitavaju studentima, no oni na to samo odmahuju rukom.

'Potrošni materijal uvoze iz Aljaske'

- 'Ajmo realno. Država godišnje troši više od milijardu kuna na uredski papir za ministarstva, tonere, potrošni materijal i slične gluposti. Za to na čemu mi inzistiramo treba nam trećina toga novca. No, mi nemamo tvornice papira, tonera i slično, nego, poznajući našu vlast, to se uvozi s Aljaske samo da je to što dalje i da su troškovi što veći. Mislim, karikiramo, ne tražimo uzimanje i oduzimanje, nego prestrukturiranje troškova. A do tada ćemo sjediti na faksu, čitati knjige, svirati gitaru i igrati se 'kaladonta'. Smiješno vam je to, danima smo na tribinama, raspravljamo i detaljno razrađujemo svaki svoj korak. Noćima sviramo gitaru, pjevamo i igramo se 'kaladonta'. Svaka igra završi sa 'ija' jer je u principu uvijek riječ o nekakvim latinskim nazivima - sa smiješkom pričaju studenti.

Svako malo razgovor s ovom grupicom studenata prekidao je dolazak novih ljudi. Svatko od njih imao je nešto za dodati. Jednoglasno navode da, kako kažu, ako će se truditi pristojno izreći svoje stavove o prijedlozima Primorca, onda mogu reći da su za 'onu mušku stvar' i da je čisto riječ o kupovanju vremena.

- No, ne znam do kada će tako moći, sve više fakulteta uvodi blokadu, potpora studenata je sve jača. Ne bojimo se toga da će karika negdje puknuti jer nas je svakim danom sve više, a hvala Bogu, danas živimo u svijetu kada su informacije iz Hrvatske svugdje dostupne. Ne može sad ministar doći negdje van i pričati o svojoj zemlji znanja kada svi znaju da mu studenti štrajkaju zbog osnovnih prava. Istina, mi ne prevrćemo aute i ne palimo po gradu, ali na to smo i ponosni. Na to što se dostojanstveno borimo, iako je blokada nastave možda bila malo agresivan pristup, jasno je kao dan da se drugačije nije moglo - pojašnjavaju studenti.

Koliko su ustrajni u nastavku blokade, govori i podatak da su u izradi novi transparenti. Kažu kako moraju uljepšati fasadu prostora u kojem provode dane i noći. Iako nisu htjeli govoriti o detaljima, navode kako će nove parole sadržavati elemente iz '71. godine, godine najpoznatije po studentskom buntu. Na pitanje može li se iz njihova prosvjeda, ukoliko se udruže sa sindikatima i građanskim inicijativama očekivati sveopći socijalni bunt u ovoj državi, gotovo jednoglasno odgovaraju da tako nešto nije moguće.

'Ljudi će prosvjedovat tek kad budu gladni'

- Znate u čemu je problem ove države? To što ljudi nisu gladni. Da, svi su u dugu preko deset tisuća eura, ali nitko nije gladan. I iako su svi svjesni da je situacija u državi apsolutno katastrofalna i svjesni su da mnoge stvari treba mijenjati, jednostavno nemaju vremena djelovati jer samo razmišljaju kako vratiti tih deset tisuća eura ili više. Tako se ljudi i pokoravaju, zaduži ih što više kako ne bi stigli ni o čemu drugom razmišljati. Hrvati se cijeli život nekome pokoravaju, to vam je ono Zvonimirovo prokletstvo. Sada težimo Europi, a u državi nam je sve gore i gore, međutim ljudi ne reagiraju, ne izlaze na ulice, a ni neće dok ne budu gladni. Ni mi nismo gladni zahvaljujući dobrim ljudima, ali smo ipak ustrajni – poručuju studenti.

Fotografije s Filozofskog fakulteta pogledajte OVDJE.