mjesto za top banner
TEKST: T.Š.
FOTO: Saša Jokić/Arhiv
ArhivaNajnoviji članci
Pogledaj dalje Pogledaj dalje Pogledaj dalje Pogledaj dalje Pogledaj dalje Pogledaj dalje Pogledaj dalje

NIJE ZABORAVLJENO

17. STUDENOG 2009. 20:37h

FOTO: Sjećanje na pad Vukovara i masakr u Škabrnji

Brojni građani ovog su utorka zapalili svijeće za sve žrtve koje su poginule tijekom stradavanja Vukovara

Foto

Građani zapalili ...
5

Tekst

Na sutrašnji dan prije točno 18 godina, grad Vukovar pao je u ruke okupatora, čiji su pripadnici počinili i brutalan masakr u Škabrnji.

Kobni 18. studenog 1991. godine ostat će vječno zapamćen u hrvatskoj povijesti. Tog dana je pao herojski grad Vukovar, događaj nakon kojeg se još uvijek vuku brojni repovi, ali i počinjen grozan masakr u Škabrnji.

Najveći organizirani i masovni zločin dogodio se nad ranjenicima iz bolnice u Vukovaru i braniteljima te civilima kojih je 200 identificirano iz masovne grobnice na Ovčari. Obzirom kako s područja istočne Slavonije, uglavnom iz Vukovara do danas još nije nađeno oko 500 osoba, vrlo je vjerojatno kako u okolici postoje neotkrivene grobnice.
Bitka za Vukovar smatra se najvećom i najkrvavijom bitkom u Domovinskom ratu. To je bila 87-dnevna opsada hrvatskog grada Vukovara od strane Jugoslavenske narodne armije, uz pomoć srpskih paravojnih snaga od kolovoza do studenog 1991. godine tijekom Domovinskog rata. Bitka je završena porazom lokalnog Zbora narodne garde, velikim razaranjem Vukovara i brojnim ubojstvima i progonom hrvatskog stanovništva.

Naime, 12. studenog 1991. godine, počeo je posljednji, odnosno četvrti organizirani pokušaj deblokade Vukovara. Napad na protivnika učvršćenog na crti Cerić - Henrikovci - Marinci i po dubini Bogdanovci, počeo je u večernjim satima. Slabost angažiranih snaga, od koje se neke nisu ni pojavile na bojišnici, a neke samovoljno udaljile, osudio je pokušaj u početku na neuspjeh, pa je od zamisli uspjelo pomicanje snaga iz Nuštra prema Marincima pod vrlo teškim uvjetima djelovanja neprijatelja sa zemlje i iz zraka. Za nastavak napada nije bilo snaga jer raspoložive snage nisu bile dovoljno za proboj, s time da se 105. brigada HV-a nije ni javila, a i pored nje bila je potrebna, najmanje još jedna bri­gada.

Kako je pao Vukovar?

Toga dana u Vukovaru su napadani punktovi obrane ceste Vukovar – Borovo Naselje i silos na Dunavu. Nakon cjelodnevnih tenkovsko - pješačkih borbi, cesta još nije pala. Sljedeći dan, šest tenkova se konačno probilo do Priljeva i tenkovskom paljbom natjeralo hrvatske branitelje sa silosa dolje. Tada je pala komunikacija na relaciji Vukovar – Borovo Naselje i pad grada je postao izvjestan. Dio branitelja povukao se u Vukovar, a dio u Borovo Naselje.

FOTO: Građani zapalili svijeće u Vukovarskoj ulici

Iako Škabrnjani nisu pružali nikakav otpor, ubojice su nastavile sa svojim brutalnim činom. Tijekom prvog dana, poginula su 43 civila i 15 branitelja. Sredstva se nisu birala.
Sutradan, Proleterska gardijska mehanizirana divi­zija JNA je s 3. proleterskom gardijskom mehaniziranom brigadom iznenadnim napadom uz jaku topničku i zrakoplovnu potporu potisnula snage lokalne 131. brigade HV-a, koje su u neredu odstupile i zauzela sela Lipovce, Apševce i Podgrađe. Zbog prodora mehaniziranih snaga JNA pri­padnici 131. brigade HV-a srušili su most na rijeci Savi kod Gunje zbog mogućnosti napada iz Bosne i Hercegovine.

Dana 16. studenog, pali su Nijemci, a 17. studenog 1991. godine, Vukovar su napustili ljudi s na čelu sa Brankom Borkovićem, poznatijim kao Mladi Jastreb. Skupine pripadnika obrane Vukovara koje su uspjele proći kroz pro­tivnički raspored nastavile su s dolaskom noću 17. i 18. studenog. Svaki organizirani otpor grada Vukovara i Borovog Naselja prestao je 20. studenog 1991. godine.

Nakon pada grada Heroja, JNA i srpske paravojne formacije počinili su mnoga ubojstva i ratne zločine. Navodilo se kako su vukovarski Srbi nakon pada grada prokazivali branitelje, obitelji branitelja i općenito ljude koji su im se zamjerili. Stoga su nastavljena strijeljanja ljudi po čitavom području grada Vukovara.

Pirova pobjeda JNA

-.-ilustracija-.-Vukovar
Vukovar
Photo ilustracija  
Najveći organizirani i masovni zločin dogodio se nad ranjenicima iz bolnice u Vukovaru i braniteljima te civilima kojih je 200 identificirano iz masovne grobnice na Ovčari. Obzirom kako s područja istočne Slavonije, uglavnom iz Vukovara do danas još nije nađeno oko 500 osoba, vrlo je vjerojatno kako u okolici postoje neotkrivene grobnice.

Unatoč činjenici kako je bitka bila značajan i simbolički gubitak za Hrvatsku, koja nije povratila kontrolu nad gradom do 1998. godine, to je, također, bila pobjeda, koja je koštala JNA i pomogla da Hrvatska dobije međunarodnu potporu za svoju neovisnost. Budući da je smatrana kao ključni trenutak u tijeku Domovinskog rata, to je 'Pirova pobjeda' Jugoslavenske narodne armije nad hrvatskim braniteljima Vukovara.

Iako s manjim brojem žrtava, masakr u Škabrnji također nikad nije pao u zaborav.

Kako piše i na službenim stranicama mjesto Škabrnja, skabnja.com, oko 7.30 sati u ponedjeljak, 18. studenoga 1991., započela je žestoka paljba po Škabrnji. Žene, djeca i starci pobjegli su u podrume kako bi spasili vlastite živote. Nekoliko sati nije bilo nikakvih informacija. Potom su nekako do Zadra stigli rijetki preživjeli.

Ni Škabrnja nije zaboravljena

Postrojbe bivše JNA, zajedno s pripadnicima vojnih i paravojnih srpskih odmetničkih postrojbi, krenuli su iz smjera Biljana i Zemunika Gornjeg te ušli tog kobnog ponedjeljka u selo te uništili stambene, sakralne i gospodarske objekte Škabrnje, jednoga od dotad najbogatijih sela Ravnih kotara. No, nije se stalo samo na uništavanju objekata. Krenulo se potom u napad na žene, djecu i starce.

Konačni pad Vukovara, popraćen je paljenjem zastava Republike Hrvatske, koje su se nalazile u gradu.
Iako Škabrnjani nisu pružali nikakav otpor, ubojice su nastavile sa svojim brutalnim činom. Tijekom prvog dana, poginula su 43 civila i 15 branitelja. Sredstva se nisu birala. Civili su ubijani iz neposredne blizine hicima iz vatrenog oružja, ali i tupim predmetima, udarcima po glavi i hladnim oružjem. Pojedine osobe su pred smrt mučene i masakrirane, a neke su pregažene tenkom. Sveukupno je poginulo 85 Škabrnjana, a mjesto je potpuno spaljen i uništen.

Grozni dokazi brutalnosti stizali su pred Odjel patologije Zadarske opće bolnice.

Škabrnja se danas vratila u normalno stanje, uvjetno rečeno, i jedini pokazatelj prošlosti, prazne su kuće u srpskom selu Biljane te zemunice na Ražovljevoj glavi iz kojih su nasumično gađani objekti i civili u Škabrnji.

Iako je od pada Vukovara i masakra u Škabrnji prošlo 18 godina, koliko god se politički vrhovi obaju zemalja trudili, činjenica je kako se repovi još vuku, oprost je prividan, a sjećanja mučna.