FOTO: U Splitu će Vlada slomiti zube

Prije ću se polit benzinom i spalit pred zgradom Vlade, nego što ću pristati na ovu besramnu ucjenu, rekao nam je jedan radnik Brodosplita.

Kriza brodogradnje u Hrvatskoj ove je godine dosegnula svoj vrhunac! Radnici u brodogradilištima s pravom se boje za svoju egzistenciju. Izgleda da nikada, niti jednoj vlasti nije manje stalo do škverskih radnika, kao što je ovoj. Ni radnici, ni sindikati ne pristaju na hrvatski model privatizacije

Naporan rad u splitskom škveru Photo Ernest Pelaić

brodogradnje koju je iznio potpredsjednik Vlade Damir Polančec, a po kojem bi država svoj vlasnički paket u pet brodogradilišta prodavala po početnoj cijeni od po samo 1 kunu, a jedino bi se brodogradilište Uljanik u Puli privatiziralo po posebnom modelu. Nije sporan takav način privatizacije, koliko je sporno pitanje osiguranja rada i radnika u tim brodogradilištima nakon samog procesa privatizacije. Po ovom modelu budući vlasnik može napraviti prenamjenu rada u brodogradilištima, nema obvezu održavanja kontinuiteta djelatnosti, stoga se na tim mjestima sutra mogu izgraditi turistički objekti, ili nešto sasvim drugo, a da od brodogradnje ne ostane ni slovo B.

U tom bi se slučaju kršila tri hrvatska zakona Zakon o pomorskom dobru, Zakon o privatizaciji i Zakon o GUP-u. Ako tako bude, radnici će završiti na ulici, jer ne bi bili osposobljeni za druge djelatnosti, a kažu: ''Znamo samo graditi brodove, a gradimo ih najbolje''.

Potpredsjednik Vlade ovih dana se vratio iz Bruxellesa. Radnicima i sindikatima rekao je ono što Europska komisija želi čuti, a zadovoljstvo dogovorenim pregovorima ocijenio je relativnim.

U Splitu smo pokušali razgovarati s radnicima splitskog škvera, ali kad smo im prišli, naglo su skretali u drugi smjer, ili bi samo gestom zamolili da ih ništa ne pitamo. Ipak, nekoliko radnika ipak je razgovaralo s nama, ali su nas uljudno zamolili

da ih ne pitamo za imena, i da ih ne fotografiramo. Užasno je s koliko straha ti ljudi, koji u pravom smislu riječi ''u krvi i znoju obitelji svoje hrane'', strepe za svoje uzdrmane egzistencijalne temelje.

Bilo bi dobro ovoga puta čuti i glas Crkve u Hrvata, ali u Splitu gradom kruži jedna pošalica koja kaže: ''Vlada Ive Sanadera nikada neće biti smijenjena jer mu brat Vinko, inače svećenik, moli Boga za nju''.

Zar da dopustimo da ovdje dođe stranac i da moje dijete bude gladno?

- Ovo je najteže razdoblje u mom životu. Strah me za radno mjesto. Supruga mi je nezaposlena, imamo dvoje djece. Ako dobijem otkaz, ne znam što bih radio, tko bi mi htio hraniti djecu? Zar bi mene netko u ovim godinama htio primiti na neki drugi posao? A da krenem ispočetka u školu bilo bi uistinu smiješno - smatra I.P.(43).

- Ćaća mi je bio škveranin, brat mi je škveranin, ja sam isto. Pa tko će to meni doći i reći da odem odavde. Moj stari nas je othranio tako što je tukao prekovremene sate kao varilac cijeli svoj život. Sad je bolestan. Brat i ja imamo svoje obitelji. Zar da mi sada postupimo

prema svojoj djeci drugačije nego što je otac prema nama? Zar da dopustimo da ovdje dođe stranac i da moje dijete bude gladno? Ako treba ja ću se osobno prije politi benzinom i spalit pred zgradom Vlade RH, nego što ću na ovu besramnu ucjenu pristati. Neka ne misle Sanader i Polančec da će lako s nama škveranima. U Splitu će Vlada slomiti zube - rekao je P.Z. (56).

- Slušajte, ja i žena radimo u ovom objektu već tridesetak godina. Ja pet godina više od nje. Nama je Brodosplit sve. Još je i moj stari radio ovdje. Mi smo jedna škverska obitelj. Sve što imamo u životu ovdje smo stekli. Ja bih osobno bio spreman, a siguran sam još i za stotine kolega da legnemo pred bagere ako bi odlučili ove pogone rušiti i graditi nešto drugo. Pitam ja vas otkad to brodogradnja ne donosi profit? Pa za ime Božje, mi imamo narudžbe za nekoliko godina unaprijed. Ili netko misli da smo mi ludi, ili se oni prave ludi. Ali Brodosplit ne damo!- odlučan je K.M. (62).

- Radim u Škveru već osam godina. I relativno sam zadovoljan. Radim opasan i težak fizički posao, ali imam i dobru plaću. Što bih više htio? Ne shvaćam cijeli problem o kojem se priča, ali neka samo ovako ostane i ja ću biti zadovoljan - rekao je J.B. (27).

Mladić s kojim smo razgovarali, očito zbog svoje mladosti jedini je zvučao optimistično. Na nama nije da ga uvjeravamo u suprotno, ali ako Vlada ne odustane od ovog modela, neće imati baš prevelikog razloga za zadovoljstvo.

Nije istina da brodogradilišta imaju takve poteškoće kakve Polančec iznosi

Zvonko Šegvić, predsjednik Nezavisnog sindikata Brodosplita Photo Ernest Pelaić

Potražili smo i mišljenje Zvonka Šegvića predsjednika Nezavisnog sindikata Brodosplita:

- Trenutna situacija u brodogradnji je takva da su hrvatska brodogradilišta proglašena kao poduzeća s poteškoćama. Istina je da problema ima, ali nije istina da brodogradilišta imaju takve poteškoće kakve gospodin Polančec iznosi, i nije istina da imaju onakve dugove kakve Vlada želi lažno predstaviti u javnosti. Jamstva koja se daju za gradnju brodova oni su pretvorili u dugove, što naravno ne odgovara stvarnom stanju stvari. Jednostavno Europa više ne vjeruje nikome, a ovo što nam oni sada nude, nama je neprihvatljivo.

Ako Hrvatska ne odustane od takve vrste privatizacije mi jednostavno moramo braniti svoje pozicije. Idemo u prosvjede. Prvo iduću srijedu krećemo u štrajk, odnosno prekidamo rad od 10 i 30 do 15 sati, i to će biti samo upozorenje. Ukoliko se situacija ne bude mijenjala mi ćemo izaći van samog Škvera na ulice, i dalje nastaviti s prosvjedom. Važno je naglasiti da sva brodogradilišta u Hrvatskoj u srijedu idu u štrajk. Mjere će biti radikalnije svakim novim prosvjedom, a sve do potpunog ispunjenja naših uvjeta, a oni moramo reći istinu, i nisu tako teški.

Radnici škvera na poslu Photo Ernest Pelaić

Tražimo zaštitu djelatnosti u našim brodogradilištima, kao i zaštitu radnih mjesta ljudi koji rade u njima. Na pitanje kakav je odnos na relaciji Uprava-sindikat, gospodin Šegvić je rekao kako su u zadnjih mjesec dana razgovori počeli, a da do tada komunikacije skoro pa da nije ni bilo, što je na neki način logično, ako se uzme u obzir da su brodogradilišta u 98 postotnom vlasništvu države. Dakle Uprava nema izbora. Aktualna politika postavlja svoje ljude na najvažnija mjesta kako bi branila njene interese, pa ako ih ti i takvi neće slušati, znaju se sankcije. Članovi Uprava u brodogradilištima trebali bi malo više imati muda u razgovorima sa svojim poslodavcima, ali čujte, za plaće koje primaju nije lako imati muda. Ako su u pitanju novci ili muda, kladim se da većina bira ono prvo.

Ali, kakav je interes države spram radnika, to je pitanje? Je li to ukidanje radnih mjesta, je li to ukidanje brodograđevne djelatnosti? Složit ćete se da to ne bi trebali biti interesi države, pa ni interesi njih samih. Konačno mi smo država! Mi biramo te ljude na ta visoka mjesta. Oni gore s visine gledaju radnika dolje, daleko ispod sebe i rugaju mu se. Pa ako takvi ljudi u vlasti misle da je to ono što je narod htio kada ih je birao, onda im moram otkriti istinu: u velikoj su zabludi - za Javno je izjavio Zvonko Šegvić predsjednik Nezavisnog sindikata Brodosplit.

Pogledajte fotogaleriju Radnici splitskog škvera na poslu