Autor: Mladenka Šarić AUTOR Mladenka Šarić
Pogledaj dalje Pogledaj dalje Pogledaj dalje Pogledaj dalje Pogledaj dalje Pogledaj dalje Pogledaj dalje

10. SIJEčNJA 2011. 10:30h

Gospodine Staa - skinite nam se!

Predsjednik Vlade Ivo Sanader.

Foto

Hrvatska
1

Tekst

Potpuno je nezamisliva situacija u kojoj, naprimjer, predsjednik parlamenta Ličko-senjske županije, inače član vladajućeg HDZ-a, dolazi u Remetinec kako bi posjetio jednog pritvorenika, nekad bivšeg premijera jedne europske države osumnjičenog za korupciju i pranje novca, koji je bježeći od vlastite pravne države u koju se kao premijer zaklinjao, spletom okolnosti pao u ruke policiji baš na teritoriju Republike Hrvatske.
Nezamislivo je i da taj naš županijski dužnosnik potom izjavljuje kako nakon razgovora s pritvorenikom, kojega, inače, dugo poznaje i iznimno cijeni, sumnja da bi on, koji se osjeća kao žrtva političkog progona, u svojoj domovini imao pošteno suđenje te da će o tome izvijestiti i europske institucije. Da se tako nešto dogodi u Hrvatskoj, bio bi to lijep diplomatski skandalčić zbog kojega bi državna vlast (a ne dotični županijski dužnosnik!) morala otrpjeti vruću pljusku koja joj je doletjela iz Bruxellesa ili od resornog ministra države čiju putovnicu ima taj hipotetski remetinečki pritvorenik.
U Austriji se, međutim, odigralo upravo to. Šef regionalnog parlamenta Tirola Herwig van Staa, inače visoki dužnosnik Narodne stranke koja je na vlasti u državi, posjetio je u pritvoru u Salzburgu bivšeg hrvatskog premijera Ivu Sanadera. Sanader mu je rekao da se osjeća kao politička žrtva zbog čega je van Staa lijepo zaključio da bivši premijer u Hrvatskoj ne može imati pošten sudski postupak te priprijetio da će o tome obavijestiti Vijeće Europe. Nevjerojatan i neobjašnjiv postupak iskusnog političara iz države koja sebe s ponosom naziva demokratskom! Babe iz dalmatinskog zaleđa rekle bi da se ponaša kao da su mu vrane mozak popile. Kontroverzni postupak tirolskog političara nije, naravno, posljedica ptičjeg udara na njegove male, sive stanice, pa ako je, dakle, zdrave glave, zašto je onda napravio nešto nespojivo sa racionalnom politikom, demokratskim standardima i uvažavanjem prava svake države da ima neovisno pravosuđe, kako od unutarnjih, tako i od vanjskih političkih pritisaka?
Dva su moguća odgovora. Ili misli da je Zagreb još uvijek sluga Beča kao u vrijeme Austro-Ugarske monarhije ili se boji da bi se istraga o Sanaderovim mutnim poslovima mogla proširiti i na neke austrijske uglednike. Možda i na njega ili na nekoga njemu bliskoga? Naime, otkako je Sanaderov punac izjavio istražiteljima da bankovni računi s milijun eura, otvoreni na njegovo ime u jednoj banci u Tirolu nemaju veze s njime, jer on u toj zemlji nije bio najmanje 20 godina, jasno je da je bivši hrvatski premijer uspio zaobići uobičajenu strogu proceduru otvaranja računa i polaganja veće količine novca, te otvoriti „punčeve“ račune falsificiranjem podataka i potpisa. Sanader je bio moćan, ali nije svemoćan. Za to je, dakle, morao imati jake asistente. Iz političkog ili financijskog svijeta Austrije svejedno je. Nepoznat netko mu je omogućio da ušeta u banku s milijun eura, otvori račun i napuni ga lovom, te pod sve to potpiše ime svoga punca. Potpuno neinteligentan postupak predsjednika tirolskog parlamenta pokazuje da zbog toga negdje u Alpama vlada panika i da se razni zasad neidentificirani likovi s razlogom boje istrage protiv Ive Sanadera. Jer, oni koji su mu pomogli ne samo da su prekršili zakone, nego su postali dio sad već međunarodne korupcijske afere. Postavlja se, naravno, i pitanje zašto su mu pomogli?
Ivo Sanader je u Hrvatskoj bio moćan, u europskim krugovima poštovan, u krugovima Europske pučke stranke prihvaćen kao ravnopravan. Međutim, on je ipak bio na čelu izvršne vlasti jedne male europske države koja je tek pregovarala o ulasku u EU. Njegova moć nije prelazila hrvatske granice i teško je vjerovati da su njegovi austrijski pomagači očekivali da će od toga imati neke goleme političke ili statusne beneficije. Odgovor se, dakle, nameće sam. Ili su od njega dobili ozbiljan novac ili im je obećao nekretnine na dalmatinskoj obali. U tu se kriminalnu avanturu sigurno nisu upustili zato što nisu znali što se događa. Jasno je, dakle, zašto je pritvaranjem Ive Sanadera u Salzburgu nestao miran san u političkim i financijskim krugovima Austrije. Močvara koja se širi oko Sanadera sve je veća i bit će zanimljivo promatrati tko će sve isplivati iz njezina mulja.
Iako atmosfera u Hrvatskoj kad je riječ o Sanaderu nerijetko obiluje huškačkim momentima pa se čini da će njemu i njegovima suditi narodni sudovi slijedeći emocije naroda, a ne zakone, likovi zabrinuti hoće li Sanader imati pošteno suđenje, kao što je van Staa, zaslužili su samo da im se iz Hrvatske poruči: „Skinite nam se!“