Grofovski posjed mora napustiti 13 obitelji

Kupoprodajni niz

Većina stanovnika Pustare su starosjedioci čiji su roditelji, kao zaposlenici nekadašnjeg IPK Osijek, radili na poljoprivrednom gospodarstvu, a po običaju ostalom iz vremena grofa Draškovića, sa svojim su obiteljima i živjeli pored staja i poljoprivrednih površina koje su obrađivali. Ono što nije mogla uništiti dobra gospodarska praksa, uništila je poslijeratna privatizacija.

Od propalog IPK Osijeka nastala je tvrtka Farma Senkovac, koju su lani kupili srbijanski ulagači i odlučili učinkovitije gospodariti sa svojom imovinom. Zgrade i objekti Pustare Senkovac jedno su vrijeme bili i u vlasništvu sad već propale tvrtke Slatinka, pa njenog suvlasnika Zlatka Čveka, koji ih je prodao Slavonskoj banci, a banka osječkom Agroholdingu, koji je opet imanje prodao poduzeću Krivaja iz Bačke Topole.

Peteročlana obitelj Bahunek, primjerice, cijeli svoj život provela je na Pustari, a danas ne zna kamo će.

Socijalni slučajevi

– I ja i supruga Mirjana ovdje smo rođeni. Sve do 1980. godine još smo plaćali stanarinu, a onda je to sve stalo. Imamo struju, gradsku vodu uveo sam o vlastitom trošku, ali nikakav "papir" o stanarskom pravu nemamo. Obratili smo se za pomoć gradskoj vlasti, a odgovorni su nam odgovorili da za nas nemaju rješenje. Radio sam u Agroduhanu, gdje sam ostao bez posla, supruga ne radi, a od tisuću kuna pomoći živi cijela obitelj. Pronašli smo nekakvu kućicu u susjednom selu Vraneševci, za koju vlasnik traži 3500 eura. Kad bismo mogli, posudili bismo novac i vratili ga, samo da djeci osiguramo sigurnost – kaže Bahunek, jedan od posljednjih stanara senkovačke Pustare.

U gradskoj vlasti tvrde da su prije mjesec dana upoznati sa situacijom te da rade na pronalaženju rješenja.

- Najprije ćemo pomoći majkama s više djece pa potražiti rješenje za stambeno zbrinjavanje najugroženijih obitelji – ustvrdio je gradonačelnik