mjesto za top banner
Autor: Tomislav Galović AUTOR Tomislav Galović
Pogledaj dalje Pogledaj dalje Pogledaj dalje Pogledaj dalje Pogledaj dalje Pogledaj dalje Pogledaj dalje Pogledaj dalje

10. VELJAčE 2011. 02:03h

HDZ može dobiti predstojeće izbore - ali s Karamarkom na čelu

Tomislav Karamarko

Foto

Hrvatska
11

Tekst

- Na jednom sastanku u Vladi, ne znam sada je li bila službena sjednica ili neslužbeni kolegij, Tomislav Karamarko je rekao da će napraviti sve što je u njegovoj moći da crveni više nikada u Hrvatskoj ne dođu na vlast. On je svojom žestinom i načinom na koji je to rekao iznenadio i prisutne HDZ-ovce. Ministar policije koji uz to još uvijek snažno kontrolira tajne službe tako nešto ne bi smio reći - ispričao nam je nedavno prilikom podužeg neslužbenog razgovora dobro informirani SDP-ovac, blizak vodstvu s Iblerovog trga. 

Bez obzira je li Karamarko ikada to stvarno rekao, u SDP-u su uvjereni da jest. Pa slijedom toga i vjeruju da im je Karamarko najveći politički neprijatelj. To djelomično objašnjava zašto SDP-a Karamarka napada i kada za to ima povoda i kada se povod umjetno napuhava.  No, dosada su mu jedino pronašli da se previše drži procedure, a tu mu ne mogu ništa jer nisu vremena kao nekada kada je bilo dovoljno da pokojni čelnik partije čiji su pravni sljednici dovikne sucima da se ne moraju držati zakona ko' pijan plota.

A Karamarko se upravo tog plota odlučio držati i opet ovih dana izazvao napade ljevičara jer eto predoslovce shvaća odredbu zakona da ratni zločin ne zastarijeva. U namjeri da konačno istraži i zločine komunističkog režima i privede preživjele krivce pravdi, ma kako god pravda u njihovim slučajevima spora bila, Karamarka se od prvog dana dodatno usporava.  No, tema ovog teksta nije licemjerje lijevih političara i intelektulaca kojima ratni zločin ne zastarijeva jedino ako su krivci nosili šahovnice na glavi dok je zvijezda u njihovim glavama još uvijek magični simbol bezgrešnosti. Tema ovog teksta nisu ni napori koje su uložili u pojedinim hrvatskim medijima ne bi li Karamarka spriječili isticanjem troškova koje su potrebni za ekshumaciju masovnih grobnica i identifikaciju žrtava.  (Je, u Hrvatskoj je kriza i recesija, ali kada se i gdje, ma kakva god gospodarska situacija bila, i u jednoj demokratskoj zemlji svijeta neistraživanje masovnih zločina opravdavalo visokim troškovima njihova otkrivanja?)

Ne, tema ovog teksta nije hrvatska ljevica koja se nije dokraja riješila komunističkog nasljeđa. Tema je hrvatska desnica i njena budućnost. A budućnost hrvatske desnice je u Tomislavu Karamarku. I kako to obično biva, njegove mogućnosti i potencijali su prije prepoznati kod protivnika nego kod njegovih političkih istomišljenika.

SDP se boji Tomislava Karamarka. Boji ga se i ostatak ljevice. No, ne boje ga se jer je on rekao, ako je rekao, da će učiniti sve što je u njegovoj moći da ljevica u Hrvatskoj više ne dođe na vlast. Na ljevici se Karamarka boje jer su svjesni da ih jedino on, kako sada stvari stoje, doista i može spriječiti da ne dođu na vlast za godinu dana. I u tome ih može spriječiti demokratskim i legalnim načinima, a ne onima koje bi mu voljeli prišiti.

Tomislav Karamarko ih može pobijediti na izborima. Ali izbore može dobiti jedino kao predsjednik HDZ-a. No, Jadranka Kosor neće sama otići.  A ako Jadranka Kosor bude nastavila voditi HDZ, prave izborne utakmice neće biti što nije dobro za nikoga, desne ili lijeve. S njom na čelu HDZ  jednostavno nema šanse pobijediti Kukuriku koaliciju. Očiti su razlozi zašto. 

Kao njen najveći, odnosno jedini, uspjeh navodi se borba s korupcijom. No cijela njena borba s korupcijom se svodi na to da je dopustila Tomislavu Karamarku da radi svoj posao.  A razina  korupcije je uzgred toliko šokirala naciju da ne honoriraju više probuđeno junaštvo onih što su na slobodi neprekinuto od dana kada ih je Sanader izabrao. Na gospodarskom polju premijerka kao i cijela njena Vlada nisu napravili ništa, odnosno da budemo precizniji, nisu napravili ništa dobro. Prekid slovenske blokade je plaćen preskupim kompromisom, osobito skupim sentimentu HDZ-ovih birača.  Jadranka Kosor je izgubila sve izborne bitke koje je za HDZ vodila. U Zagrebu je stranku praktički uništila dok ju je tamo poslana od Sanadera vodila. Ma koliko ona god željela to promijeniti, Jadranka Kosor ne može pobjeći od činjenice da je ona politički izbor Ive Sanadera, a samim time i njegova ostavština. A hrvatski birači se na sljedećim izborima žele riješiti Sanaderove ostavštine više od svega.

S druge strane, Tomislav Karamarko nema gore opisanih tereta. Općepoznato je da ga je Sanader u Vladu pozvao silom prilika, a ne zato što je odan, kao primjerice, Kosorica. Posao zbog kojeg je u Vladu i pozvan, odradio je u kratkom roku. Inicirao je zatim i neplanirano pokrenuo prve istrage protiv svojih kolega u Vladi koje su naposljetku dovele do antikorupcijske katarze. Karamarko je pokazao i  talent u izbornim nadmetanjima kada je 2000. godine tadašnjeg autsajdera Stipu Mesića doveo do Pantovčaka. Nije formalno više član HDZ-a, ali bio je jedan od njegovih osnivača. U HDZ je ušao kada u njega nije bilo popularno ući, a izašao u vrijeme kada nije bilo korisno izaći. No, HDZ nikada nije izašao iz njega, odnosno barem onaj HDZ kakvim ga je sanjao da će postati. Karamarko je naime uvjereni demokrščanin. Još u doba Jugoslavije, dok je Kosorica bila na tečajevima u Kumrovečkoj školi, on je bio aktivni član pa i glavni tajnik katoličke mladeži i katoličke udruge MI.

U izbornim pripetavanjima koja slijede, Karamarko bi zato puno lakše branio i zastupao boje HDZ-a nego što to može Kosor. Oporba bi teško njemu mogla zamjerati korumpiranost Vlade kojoj je bio član kao što zamjeraju Kosorici kada je njene najistaknutije članove upravo on, neovisno o tomu što su bili kolege, poslao u pritvor i maknuo od vlasti.

 A i ako će HDZ u izborima opet koristiti taktiku " ne dajte glas komunistima" lakše će ju iznijeti i uvjerljivije braniti Karamarko. Uostalom, nisu na ljevici bez vraga u panici zbog istraživanja komunističkih zločina. Nema sumnje da se Karamarku tu "posrećilo" što se klupko šutnje počelo odmotavati baš u predizborno vrijeme. Rezultati istraga bi doista mogli donijeti koji glas manje SDP-u, najjačoj lijevoj stranci i pravnoj sljednici partije u čije su ime zločini i činjeni. No, hoće li taj glas otići baš HDZ-u presudno bi moglo biti tko mu je na čelu.    

Dakle, nesumnjivo je da Karamarko ima brojne komparativne prednosti pred Jadrankom Kosor. A ima li on uopće želju i ambiciju da postane predsjednik HDZ-a? I naposljetku, ima li ikakvih izgleda?

Ako je išta kod Karamarka sigurno, onda je sigurna upravo ta ambicija. Mesić je u pravu, bez obzira koliko zločesti bili njegovi motivi da to javno iznese, kada kaže da Karamarko to želi više od ičega. Pitanje je samo trenutka. A Karamarko će to zadnji priznati iako tu ambiciju sada već vide i zadnji politički slijepci.  Odnosno, on to neće priznati sve do onog trenutka dok ne bude osjetio da ima realne izglede da mu se ambicija i ostvari. Kao iskusni političar, ali i obavještajac, Karamarko zna da će šansu, ako ikada, dobiti samo jednom. A on je u političkim potezima iritirajuće oprezan i strpljiv. I to mu je ujedno od većih mana. HDZ mu neće doći sam iako je među članstvom sve više glasova koji mu se skrivećki nude. Ako želi biti predsjednik HDZ-a, Tomislav Karamarko će to uskoro morati jasno i glasno reći. I ući u otvorenu bitku za stranku sa Jadrankom Kosor. U otvorenom sučeljavanju on bi ju mogao pobijediti, ali u procjeni tih izgleda Karamarko će vjerovati samo sebi. Očito je da trenutno još uvijek sumnja. Ali ako sada odustane i odluči čekati, možda se za četiri godine ne bude imao za što boriti.