HDZ se nije bojao Sanadera bjegunca, Sanader povratnik je druga priča

„U porazu se ne unizi, u pobjedi se ne uzvisi“, drevna je mudrost koju bi trebali imati na umu oni koji ratuju. Recimo ekipa u HDZ-u. Toliko su prošlog petka željeli pokazati nadmoć nad bivšim vođom koji je ušetao u Sabor da bi prisegnuo kako će zastupničku dužnost obnašati časno i pošteno. Sve je, međutim, krenulo krivo. Htjeli su pokazati da su nadmoćni, a jedino što su uspjeli demonstrirati bio je politički cirkus.

Predstava „Gdje će sjediti Ivo Sanader?“ u izvedbi HDZ-ovih zastupnika bila je iskaz jada i bijede kao glavnih karakternih osobina HDZ-ovih scenarista i režisera. Naguravanje s čovjekom kojemu su se klanjali jednako strastveno koliko ga danas mrze izazivalo je gađenje. Jedino što su uspjeli postići je da i su ljudi koji ne mogu smisliti Sanadera u trenutku suosjećali s njime, jer cipelarenje i psihičko iživljavanje jednako je odvratno kao i beskičmenjačko uvlačenje. Razlike nema čak ni u motivima. Kao što su nekad cipelarili Ivića Pašalića da bi se „uvukli“ Sanaderu, tako danas cipelare Sanadera da bi pokazali lojalnost Jadranki Kosor. Prošlog su petka htjeli poniziti Sanadera, valjda da mu vrate za sve s čime su se morali boriti nakon njegova neobjašnjena odlaska ili možda zato što su nakon prve nevjerice izazvane razmjerima korupcijskih afera danas uvjereni (ili im je tako lakše!) da je on najveće zlo koje ih je moglo pogoditi. No, umjesto da bude ponižen on, bez obraza i časti ostali su oni. Tako to biva kad se zaboravi ono “...u pobjedi se ne uzvisi“.

Ili, možda u HDZ-u ne vjeruju da se taj dio ratničke mudrosti odnosi na njih. Možda se u psihološkom srazu s njime ne osjećaju pobjednički. Možda su se osjećali jači od Sanadera bjegunca, ali ne misle da su jači i od Sanadera povratnika. Sanader bjegunac bio je daleko, sveden gotovo na mit, a ne na živu osobu. Sanader povratnik je itekako tu, prisutan među njima, odmoran, elegantan, elokventan i pun volje za odmazdu. Sanader bjegunac je putovao po svijetu, skrivao se od domaće javnosti, na njega se nije moglo natrčati. Sanadera povratnika, međutim, viđat će stalno, sudarat će se s njime na saborskim hodnicima, susrest će ga u liftu ili u saborskom restoranu. Sa Sanaderom bjeguncom nisu komunicirali. Sanader povratnik će ih možda pozdraviti, a oni će morati misliti što će u tom trenutku napraviti, odzdraviti ili poniknuti pogledom i krenuti dalje. Sanader bjegunac bio je vreća za udaranje koja bi se tek povremeno oglasila priopćenjem preko neke strane agencije u kojemu bi demantirala nešto o njoj objavljeno. Sanader povratnik spreman je vratiti pokoji udarac - uživo.

Prva runda slijedi već za koji dan kad Sabor raspravlja o SDP-ovu zahtjevu da se iskaže nepovjerenje premijerki. Ne odluči li je ignorirati kako bi pokazao da mu je nevažna, ne treba sumnjati da će dobro pripremiti svoj prvi govor o radu osobe kojoj je povjerio Vladu i stranku računajući da će ona i dalje biti njegova vjerna lutka na koncu. Jednako tako ne treba sumnjati da će se za slučaj Sanaderova napada na premijerku HDZ-ova vojska dobro pripremiti da bi mu parirala. Svi kao jedan. Ili, jedan protiv 65. Ne, točnije bi bilo da će biti jedan protiv 62, jer se najmanje njegova tri prijatelja među HDZ-ovim saborskim zastupnicima neće s njime svađati. No, Sanader je HDZ-ov unutarnji problem, koji publici može biti zanimljiv zbog dramaturgije. Problem Hrvatske je, međutim, što već neko vrijeme Vlada ostavlja dojam da nije u stanju vladati. Takav je dojam postojao i prije Sanaderova stupanja na scenu. Njegovim pojavljivanjem, međutim, stvari su eskalirale. Marginalne su teme postale glavne. Umjesto ozbiljnih rasprava o rješavanju problema i izlasku iz krize, javnosti se serviraju prepucavanja između ovih i onih. Naravno, i to je politika. I to onaj dio politike koji privlači pažnju medija jer vrvi intrigama i ima sve elemente rasne sapunice.

Međutim, Hrvatskoj je hitno potrebna ozbiljna politika, a ona je, čini se, već dugo bez pravog sadržaja. Mislite da nije tako? Pokušajte se onda bez „guglanja“ po Vladinoj web stranici sjetiti neke odluke, prijedloga ili poteza koji su nedavno izašli iz Banskih dvora. Nije lak zadatak, jel' da... Napor koji taj pokušaj predstavlja za prosječni hrvatski mozak govori sve o političkoj situaciji. Jer, tamo gdje je politika ostala bez sadržaja ne može se ništa ni pronaći.