Hoće li Bajić uhvatiti Keruma za gučak?

Baš dok je umrtvljenom Aci Stankoviću nudio dokaze svoje postojanosti i tumačio da, eto, i dalje ne bi htio Srbina za zeta, baš kao što je rekao kad je prvi put gostovao u njegovoj emisiji, i dok je razglabao kako je zapravo srpska urota međunarodnih razmjera kriva za nevolje koje ga prate na poslovnom i privatnom planu, objavljena je vijest da su srbijanski hakeri srušili internetske stranice Požeško-slavonske županije. E, da je Željko to znao! Bio bi mu to krunski dokaz opsesivne srbijanske potrebe da sve kontroliraju i da svime upravljaju! Eto, rekao bi slavodobitno Aci, ne samo da Srbi ugrožavaju mir i stabilnost poštene katoličke obitelji ako se preko neke vrtirepke uspiju u nju uvući, ne samo da kontroliraju domaće i strane banke, ne samo da upravljaju hrvatskim medijima, nego su upravo izvršili invaziju na internet!

Zanimljiva je pojava taj splitski gradonačelnik na povremenom, istina rijetkom radu u Hrvatskom saboru. Lako ga je zamisliti, recimo, kao jednoga iz plejade likova koji su prošli Malnarovom „Noćnom morom“, kako sjedi rame uz rame s Cezarom, pokojnim Ševom,  Jaranom i drugim osebujnim personama koje skrivaju metropolska predgrađa. Lako ga je zamisliti kako usred noći govori pospanoj publici: „Nevenka je moja sestra, ja sam njen brat, mi ćemo uvik bit brat i sestra. Ali, brate moj, taj je kupus u vrtlu moj, jer ja san za njega kopa i znojija se... Ona je odlična kuvarica, ali ja san ga posadija i on je moj...“

U Kerumovu slučaju, međutim, klatno sreće nagnulo se prije 22 godine debelo na njegovu stranu, pa on nije fellinijevski junak „Noćne more“ i Republike Peščenice, nego veliki hrvatski poduzetnik, gradonačelnik, saborski zastupnik... Sve kvalifikacije vrijedne poštovanja, problem je samo što onaj tko se njima kiti poštovanje nije zaslužio. Željko Kerum, gradonačelnik jednoga od četiri velika hrvatska grada, narodni zastupnik u Hrvatskom saboru, u elitnoj emisiji javne televizije bljuje šovinizam i misli kako je sasvim dovoljno opravdanje to što on govori ono što narod misli, ali ne može reći jer ga nitko ne pita.

I Kerum sebe sigurno doživljava kao ekstremno civiliziranog čovjeka jer, eto, unatoč zlu koje trpi od tajanstvenih srpskih urotnika, koji drmaju bankama i medijima, on neće uzeti kalašnjikov u ruke pa pucati u prvog Srbina kojeg sretne na cesti. Neće posegnuti ni za bejzbol palicom kako bi tu zavjereničku gamad otjerao od sebe. Štoviše, ako netko bude htio sjesti s njime, on će mu, u toj svojoj predodžbi osobne ljudske veličine, platiti piće. On neće zgrabiti oružje, „samo“ će uzeti sebi za pravo da upre prstom u jedan narod i proglasi ga krivim za sve čega se sjeti.

Eto, naprimjer, Hypo banka mu je blokirala tvrtku Kerum d.o.o. kako bi se po bagatelnoj cijeni dočepala 54.000 kvadrata hotela „Marjan“. Budući da Srbi još od Drugug svjetskog rata imaju golem utjecaj na banke, jasno je tko se skriva iz Hypa. Srbi, tko bi drugi! Tko zna, možda Severinin dečko Srbin iz Vršca, glavom i bradom, želi zakulisnim bankarskim akcijama postati vlasnik Kerumova hotela. Keruma muči i medijska slika njegove malenkosti. On je obiteljski čovjek, upravo je dobio još jednu malu bebu, živi urednim životom, a mediji ga sustavno prikazuju kao hedonističku kockarčinu koja provodi noći po restoranima i kockarnicama... Zna se tko za za to kriv. Srbi, naravno. Jer, oni vladaju medijima i ne vole ga zato što on voli Hrvatsku...

Kerum može zvučati priprosto, čak i naivno u toj svojoj opservaciji o srpskoj opasnosti. Međutim, ono što je on izgovorio zakonom je zabranjeno. To je klasični primjer govora mržnje kojega sve civilizirane demokratske države pravno gone.  U Hrvatskoj je sloboda govora zajamčena Ustavom, ali Kazneni zakon ograničava tu slobodu kad je usmjerena na širenje rasne, vjerske, spolne, nacionalne i etničke mržnje i mržnje koja se rađa kad se javno iznose zamisli o nadmoćnosti ili potčinjenosti neke rase, vjerske ili etničke skupine i nacije.

Dakle, može Kerum nekome djelovati kao naivni seljačić koji se zbog navinosti drži one „što na umu, to na drumu“ i kad mu to šteti. Može  netko u njemu gledati kamenjarskog ridikula kojemu je potreban liječnik. Može ga netko gledati kao glasnogovornika zatucanog dijela društva. Može ga gledati kako tko hoće, ali to ne opravdava težinu onoga što je izrečeno. Kerumovski rečeno, ako poštuje zakon, Mladen Bajić bi nakon ovoga morao Keruma uhvatiti za gučak...