Hoće li i Šeks zbog Ustava na stan u Remetinec?

Ako se zbog sudjelovanja u donošenju zakonite političke odluke može završiti na sudu i u zatvoru, remetinečki bi kapaciteti mogli biti pretijesni.

Politika je okrutna. U njoj ne vrijedi ona da se prijatelj vidi u nevolji. U njoj nema prijateljstva, nema lojalnosti, nema potpore, nema razumijevanja, nema solidarnosti... Odnosno ima svega, ali samo dok se nečija moć ne istopi i on postane ranjiv kao divlja životnja koju bjesomučno progone lovci. Tada nastupa cipelarenje, to žešće što se žrtva, koja je još donedavno bila stranački prijatelj ili obožavani vođa, nemoćnije koprca.  

Photo javno165

Damira Polančeca ni remetinačke rešetke ne mogu zaštititi od udaraca. HDZ se od Polančeca ograđuje, kao da nije riječ o čovjeku koji je do prije samo nekoliko mjeseci bio zadužen za najkompliciranije poslove. Sad nitko od dojučerašnjih kolega ministara nema pojma što je Polančec radio, kakve je odluke donosio, u čemu je sudjelovao... Zapravo, kao da ga prvi put vide i kao da nikad nisu slušali njegova objašnjenja sporazuma, odluka, prijedloga koje je kao resorni ministar pripremao za odlučivanje u Vladi. Razina neinformiranosti je tolika da bi najbolje bilo da i na središnjicu HDZ-a, a bogme i na zgradu Vlade, izvjese transparent „Ništa nas ne pitajte! Mi ništa nismo znali!“ Kao što ništa nisu znali o Podravci, tako ništa ne znaju ni o strujnoj povezanosti HEP-a, TLM-a i mostarskog Aluminija... E, sad ako i jest  moguće da stvarno ništa nisu znali o igrama u vezi Podravke, postavlja se pitanje kako je moguće da ništa nisu znali o ugovoru za koji su i sami glasovali!? Kako je moguće da ne znaju kazati nijednu riječ kojom bi objasnili zašto su podržali odluku da HEP isporučuje Aluminiju jeftiniju struju na račun domaćih potrošača, kako bi, pak, Aluminij TLM-u isporučio sirovinu i omogućio da 1000 šibenskih radnika zadrži radna mjesta!? Da nije USKOK upro prstom u Polančeca i rekao da je kriv za sklapanje toga ugovora jer je hrvatske građane oštetio za 600 milijuna kuna, da je, dakle, sve ostalo u sferi politike umjesto što je došlo pod mikroskop pravne države, sigurno bi ministrima bilo lakše. Darko Milinović ne bi s vidljivim olakšanjem govorio kako tada nije bio ministar. Božidar Kalmeta ne bi molio: „Ništa me nemojte pitati...“ Ivana Šukera se, pak, nitko i ne usuđuje ništa pitati. Premijerka Kosor ponavlja neka institucije rade svoj posao, a kad ga odrade onda će je izvijestiti. O čemu? Da je i ona glasala za ugovor koji je odjednom sumnjiv. Da apsurd bude veći odvjetnik Anto Nobilo prenosi tvrdnju svog klijenta Polančeca da su na sjednici užeg kabineta Vlade jedino on i direktor HEP-a Ivan Mravak, obojica trenutačni korisnici remetinečkih resursa, bili protiv isporuke jeftine struje u Mostar!? I tko je tu lud!?  

Uz časnu iznimku Andrije Hebranga koji je imao petlje iznijeti stav da je to bila politička odluka Vlade kojom se u prvom redu htjelo spriječiti gašenje radnih mjesta i zaštititi vlasničke interese Hrvatske u mostarskom Aluminiju, HDZ-ovi ministri kao da ne razumiju da bježanjem od te priče ne mogu pobjeći od svoje odgovornosti. Kad je riječ o TLM-u, HEP-u i Aluminiju svi koji su prije tri godine digli ruku za taj ugovor odgovorni su jednako kao i Polančec. Ako on bude optužen za taj slučaj, ne bi li trebali biti i oni? Pa neka budu zajedno u dobru zlu. Druga je stvar što oni ne žele da ih se trpa u isti koš s pritvorenikom osumnjičenim i za korupciju i zloporabe i loše gospodarenje državnim novcem i tko zna što će još isplivati... No, ako misle da se distanciranjem od Polančeca mogu očistiti, varaju se.  

Photo HFP

Slučajem HEP-TLM-Aluminij prijeđen je Rubikon. Ako zbog jedne odluke koju je donijela Vlada bude podignuta optužnica protiv bivšeg potpredsjednika Vlade, bit će uspostavljen presedan zbog kojega gotovo svaki sadašnji i bivši ministar može završiti na sudu jer je sudjelovao u kreiranju neke političke odluke za koju je godinama kasnije netko utvrdio da je bila štetna. To HDZ-ovi ministri zauzeti pranjem od Polančeca ne bi ni u ludilu izjavili. Međutim, ako se zbog sudjelovanja u zakonitoj proceduri donošenja neke političke odluke može završiti na sudu i u zatvoru, onda bi remetinečki kapaciteti mogli stvarno postati pretijesni. U vrijeme Račanove vlade, primjerice, Željezara Sisak prodana je ruskom Mečelju, postavši tako žrtva poslovno-političkog eksperimenta u kojemu su sudjelovali ruski oligarhi. Ugovor je kasnije raskinut, Željezara je išla iz zla na gore i potpuno je jasno da su političke odluke koje su se ticale njezina opstanka bile pogrešne. Hoće li za to odgovarati ministri koji su sudjelovali u dogovaranju te i drugih privatizacija koje su gotovo dotukle Sisačku željezaru? Ili, hoće li u Remetincu završiti, naprimjer, Vladimir Šeks zato što je napisao Ustav koji je omogućio glasovanje dijaspore, pa posredno i izborne zloporabe? Ili, bi možda bilo bolje u pritvor baciti sve zastupnike koji su glasovali za Ustav? I izborna prijevara je, naime, teško kazneno djelo. A moglo bi se, bogme, procesuirati i sve ministre koji su pripremali odluke o privatizaciji telekomunikacija i banaka jer zahvaljujući tim ugovorima Hrvati plaćaju najskuplje impulse i imaju najveće kamate na kredite... I tako redom. Polančec je unutra. Sljedeći molim... A svi koji preostanu - na tulum u Bruxelles!