Hoće li Jadranka Kosor spasiti izgubljeno blago?

Mnogi ljudi u Hrvatskoj misle da znaju svu istinu o svojoj zemlji. Na temelju hrabrih političkih odluka i energije koja se iznjedrila iz srca naroda koji se u Jugoslaviji nije osjećao svoj na svome Hrvatska je postala država. Platila je za to visoku cijenu. Velikosrpska politika odlučila je ognjem i mačem razoriti malu državu u susjedstvu, misleći da ima povijesno pravo na njezin teritorij. Mnogi hrvatski ljudi dragovoljno su krenuli u rat da bi obranili domovinu. Zamijenili su  traperice, majice i tenisice maskirnim odorama Zbora narodne garde, iz kojeg je kasnije izrasla Hrvatska vojska, uzeli u ruke kojekakve puške, najčešće kupljene na crno. Stotine tisuća ljudi protjerano je iz svojih domova. Tisuće su položile živote za slobodu mlade hrvatske države. Hrvatski su branitelji iz rata izašli kao istinski junaci. Ta istina o Hrvatskoj zvuči epski, kao scenarij za neki holivudski spektakl, sva pršti od ponosa i slave.

Dvadeset godina kasnije, međutim, otkrivamo da je to tek djelić istine o Hrvatskoj. Da, znali smo svi i za lopovsku privatizaciju koja se odigravala paralelno s oslobađanjem zemlje. Znali smo da su Hrvati tih godina bili podijeljeni u dvije skupine. Jedna je išla po metak, a druga stjecala imetak. Znali smo za razne prljavštine koje su se odigravale, ali ipak se činilo da onu pravu, plemenitu istinu o Hrvatskoj ništa ne može zasjeniti niti nadmašiti. Za povijest to i jest tako. U knjigama će ona imati prednost. Razotkrivanje modela izdajničke rasprodaje hrvatskog blaga, s čime se kao nacija suočavamo otkako je iz istražiteljskih izvora iscurila informacija o tome da je bivši predsjednik Vlade doslovno prodao hrvatski utjecaj u nacionalnoj naftnoj kompaniji stranim suvlasnicima za mito od 10 milijuna eura, međutim, moralo bi otvoriti oči svakome tkoje bio spreman žmiriti zbog toga što se uvriježilo mišljenje da je u povijesnim vremenima nemoguće izbjeći i loše stvari. Potvrdi li se sumnja da je Sanader, poput konjskoga trgovca dobro zamaskiranog u uglađenog gospodina, prodao hrvatsku poziciju u Ini da bi podebljao vlastiti račun bit će to, u moralnom i političkom smislu, najveća izdaja nacionalnih interesa viđena na ovim prostorima.

Postavlja se pitanje što će biti dalje. Hoće li Hrvatska imati petlje preokrenuti odnose u Ini i vratiti utjecaj koji je izgubila? Hoće li političari imati odlučnosti da se izbore za hrvatske interese unatoč pritiscima koji se mogu očekivati, kako iz Bruxellesa, gdje ne vole petljanje države (pogotovo ne neke male!) u međunarodno poslovanje, tako i iz Budimpešte? Zahvaljujući Sanaderovoj izdaji vladajući političari, posebno premijerka Jadranka Kosor, imaju priliku pokazati građanima koji u njima vide samo poslušnike i klimavce koji skaču na svaki mig iz Bruxellesa, da su ih nepravedno potcijenili i da imaju odlučnosti krenuti protiv struje boreći se za hrvatske interese. Uspije li suspendirati dioničarski ugovor na temelju kojeg je MOL dobio upravljačka prava u Ini, iako nema većinski vlasnički paket, i ponovno vratiti u naftnu kompaniju hrvatski utjecaj, šefica HDZ-a dobit će neočekivani bonus u izbornoj godini.

Od šefice stranke čiji je vođa prodao Hrvatsku za „keš“, dok mu je ona asistirala dižući, zajedno sa svim ostalim članovima Vlade, ruku za njegov trgovački ugovor, Jadranka Kosor mogla bi postati spasiteljica izgubljenog blaga. Zbog toga, naravno, neće nestati činjenica da su svi Sanaderovi ministri, pa i ona, glasovali za nešto o čemu nisu imali dovoljno informacija samo zato što je to od njih tražio vođa. Neće nestati ni činjenica da su, bez svijesti o tome, bili sudionici zločinačkog pothvata protiv Ine. Uspije li, međutim, Jadranka Kosor u naumu da vrati Hrvatsku na pozicije koje su joj ukradene, te bi činjenice u izbornoj utakmici mogle biti manje kobne za nju i HDZ. No, put prema zaključenju istine o izdaji tek je na početku...