`Horde zla - nitko ne sme da vas bije´

Predsjednički kandidat u svom osvrtu napominje i kako Daytonski sporazum nije riješio ili sanirao niti jedan uzrok oružanog sukoba u BiH.

Već desetljećima, i u svim nogometnim zemljama svijeta,  divljaštvo organiziranih skupina nogometnih navijača predstavlja uobičajeni sigurnosni problem s kojim se policije, pa čak i vojske, obračunavaju na sve nemilosrdniji fizički način. Osim toga, nakon navijačkih nasilja redovito se primjenjuju i različite vrste pravosudnih i drugačijih kazni, a mediji javno osuđuju nasilnike – i skupno i pojedinačno. Primjerice, engleska policija je prinuđena - rafalima gumenih metaka i konjicom s električnim palicama  - doslovno kositi mase podivljalih navijačkih hordi, a i navijači iz Hrvatske slično prolaze na svojim europskim gostovanjima.

Nakon ekstremnog divljaštva nogometnih ''Hordi zla'' u Širokom Brijegu svjedoci smo revolucionarne preobrazbe: mediji, policija i druga državna tijela Bosne i Hercegovine sve žešće osuđuju žrtve nasilja i štite ''Horde zla''. Državna policija BiH čak je poduzela i uspješnu akciju u kojoj je oslobodila ''Horde zla'' iz pritvora u koji ih je opravdano priveo isti policijski sustav, ali na lokalnoj razini.

To je zasigurno svjetska vijest, ali i prigoda za suočavanje s nizom pitanja koja se odnose na uzroke tog presedana, a još više se to odnosi na golemi strah za razvoj događanja u neposrednoj BiH budućnosti.

Svjetski presedan u povijesti BiH

Uzroci svjetskog presedana u BiH mogu se prvenstveno tražiti u događanjima koji se u BiH operativno razvijaju od početka 1990-ih godina. Prijelomnica je zasigurno u kakvoći mirovnih sporazuma koje je, 1995. godine, ''sukobljenim stranama'' nametnula međunarodna zajednica, koja otada ima izravni nadzor i odgovornost za (ne)implementaciju potpisanog.

Nakon ekstremnog divljaštva nogometnih ''Hordi zla'' u Širokom Brijegu svjedoci smo revolucionarne preobrazbe: mediji, policija i druga državna tijela Bosne i Hercegovine, sve žešće osuđuju žrtve nasilja i štite ''Horde zla''.

Već i sam naziv tzv. Daytonskog mirovnog sporazuma, kao i cjelokupna situacija u BiH, sadrži unutarnje kontradiktornosti. Naime, sporazum je sklopljen u američkom gradu Daytonu, a potpisan u europskom Parizu.

Daytonski sporazum je nametnuo prekid vojnih oružanih sukoba, ali nije riješio (ili kasnije sanirao) niti jedan uzrok oružanog sukoba u BiH. Ponajprije, mirovni sporazum je državno-politički nagradio  srbijansku oružanu agresiju, jer je faktički priznao Republiku Srpsku koja je rezultat etničlog čišćenja i drugih najtežih zločina koje poznaje međunarodno pravo. Zatim, međunarodna zajednica nije provela svoju najvažniju obvezu - povratak prognanika. Isto tako, nisu riješeni ni mnogobrojni drugi društveni i nacionalni poremećaji i nepravde koje je uspostavio rat. Suđenja za ratne zločine (u Haagu i u BiH) ne razlikuju agresora i žrtvu, a isto se događa i u cjelokupnom društvenom životu u BiH.

Na taj način, glavna globalna poruka koju je u BiH ostavio rat glasi: ZLOČIN SE ISPLATI. U takvom socijalnom, nacionalnom i pojedinačnom ozračju, te u razvojnoj bezperspektivnosti, u BiH je već odrastao i odgojen je novi naraštaj, koji nije sudjelovao u ratu. Ali to je novi naraštaj koji je – očigledno je - potpuno spreman za novi pravi veliki rat. Naziv i djelovanje ''Hordi zla'' to najizravnije svjedoči.

Strukture vlasti u BiH spremne na novi rat

Međutim, puno je ozbiljnije, tragičnije i očiglednije, što su i strukture vlasti u BiH, kao i cjelokupna situacija u BiH, već spremni za novi rat. Svekolika institucijska državna i medijska zaštita koja se pruža mladim ''Hordama zla'' svjedoči da su oni isturena prethodnica institucijski strukturiranog projekta. Hoće li malo stariji građani BiH prepoznati o čemu se radi? Jesu li porezni obveznici BiH spremni dalje plaćati horde zla u javnim insitucijama? I jesu li ih spremni slijediti u ponavljanju nedavne tragične prošlosti?

No, opet – kao i prije 20 godina - je najodlučnije: Hoće li međunarodna zajednica i njen Visoki Predstavnik u BiH napokon skinuti povez s očiju, te zaustaviti ono što nisu htjeli zaustaviti 1990. godine? Ili će se, već tko zna po koji put u posljednjih 150 godina, različiti međunarodni interesi opet prebijati preko leđa Bosne i Hercegovine?

Ta zar smo već – zahvaljujući i međunarodnom pritisku - uspjeli zaboraviti tek 20-ak godina stare pohode hordi zla ''antibitokratske'' ili ''jogurt revolucije'', koje je organizirala i štitila državna vlast Srbije, te poticala njihovo omasovljenje i ratobornost javnim porukama – ''Nitko ne sme da vas bije!''.

Ne zaboravimo, samo dan poslije slijedili su etničko čišćenje, Vukovar, masovna silovanja, logori, Srebrenica...