Hrvati se s razlogom boje za svoja radna mjesta

Poslodavci imaju nekoliko opcija, a najlakša i prva krizna mjera za kojom posežu je rezanje troškova otpuštanjem radnika.

Je li paničan strah od otkaza koji se širi Hrvatskom utemeljen na realnosti ili na neprepoznavanju prilika koje izazovi recesije postavljaju pred gospodarstvo - raspravljao je saborski Odbor za rad i socijalno partnerstvo na tematskoj sjednici pod nazivom 'Otkazi - recesija ili prilika'. Predsjednik Odbora Boris Kunst uvodno je tematizirao podatke prema kojima se u javnosti lamentira o očekivanjima o 50.000 pa do 150.000 otkaza do kraja godine, dok istovremeno u Hrvatskoj radi 30.000 stranih radnika, a poslodavci tvrde da nam nedostaje milijun radnika koje trebamo uvesti u sljedećih deset godina. Kakva je uistinu situacija na tržištu rada ako se zna da je iz evidencije Hrvatskog zavoda za zapošljavanje protekle godine trećina brisana zbog toga što su odbili ponuđeni posao ili prekvalifikaciju ili se nisu redovno mjesečno javljali.

Rast nezaposlenosti

Prema statističkim podacima, naime, u razdoblju od rujna 2008. do veljače 2009. bilo je 5,5 posto manje nezaposlenih nego u istom razdoblju godinu dana ranije. U veljači ove godine prvi je puta od 2005. godine povećan broj nezaposlenih, i to u usporedbi sa siječnjem ove godine za 8.530 osoba, a u usporedbi s veljačom 2008. za 2.730 osoba.

Saborski zastupnik HDZ-a Boris Kunst Photo Pixsell

- Apsurd je da je 9.922 otkaza u proteklih pola godine bilo u građevinarstvu, a tijekom 2008. godine izdano je 10.242 radne dozvole za strance u tom sektoru, što je pet puta više nego 2005. godine. Istovremeno, u javnosti se spominju prognoze kako će do konca godine baš u građevinarstvu ostati bez posla 65.000 radnika. Kako je to moguće? Imamo li realne šanse za otvaranje novih radnih mjesta? – upitao je Kunst prisutne stručnjake i predstavnike sindikata, poslodavaca i vlade, koji se odgovarajući na to pitanje razlikuju. Ponajprije poslodavci od sindikata: prvi traže veću fleksibilnost radnih odnosa, drugim riječima da im se omogući brže i jeftinije davanje otkaza kako se poduzeća ne bi opterećivala i tim troškovima, dok sindikati traže veću odgovornost poslodavaca i upozoravaju da je izvor krize upravo SAD, zemlja s najliberalnijim tržištem rada na svijetu.

- Na sceni imamo individualizaciju dobiti, a socijalizaciju gubitaka - stav je Krešimira Severa, predsjednika Nezavisnih hrvatskih sindikata.

Dobit individualna, gubitak socijalni

- Kad se radi s dobitkom zaslužan je poslodavac, nikada radnik, a kad se loše posluje onda cijelo društvo plaća. Brojke o povećanju nezaposlenih su katastrofalne, a paniku među radnicima poslodavci koriste kako bi ih dobili da pristanu raditi sve i svašta za manju plaću. Kad nas pitate je li ovo kriza ili prigoda, ja kažem da je prigoda da se napokon uredi naše gospodarstvo jer je ono zakržljalo. Najlakše je sad uštedjeti otpuštanjem radnika. Da je riječ o sustavnoj grešci pokazuje podatak da je trećina nezaposlenih mlađa od 29 godina, što znači da iz obrazovanja izravno proizvodimo nezaposlene. Žalosno je da se sedamdesetih i osamdesetih godina u Hrvatskoj deset puta više nego danas ulagalo u obrazovanje uz rad. Ova recesija je prilika za prenamjenu sredstava, na način da se investira u javne radove koji će dati radnu snagu hrvatskom gospodarstvu, a to je obrazovanje - zaključio je Sever.

Njegova kolegica iz Saveza samostalnih sindikata Hrvatske Ana Knežević misli da kriza za Hrvatsku mora biti prilika, a ona ju vidi u energetskoj strategiji i EU programima ruralnog razvoja Hrvatske, čime bi se smanjio broj onih koji dolaze u Zagreb tražeći posao.

Socijalno partnerstvo

Daleko dublje u ovu tematiku seže pogled nekadašnje direktorice HZZ-a, a danas Centra za politiku razvoja malih i srednjih poduzeća. Ona je podsjetila da smo nedavno bili u još goroj krizi kad je bilo 400.000 nezaposlenih, a bili smo u ratu.

- Iz tog razdoblja možemo izvući dvije važne poruke. Prva je da je glavni izvor nezaposlenosti bio zbog stečaja poduzeća i da ne možemo dozvoliti da danas ne činimo ništa ostavljajući poduzeća sama i bez pomoći. Govorim o našim najboljim poduzećima koja izvoze, ne o brodogradnji koja nije konkurentna. Druga je da su poduzeća i naslijedila prekomjernu zaposlenost. Poslodavci imaju nekoliko opcija, a najlakša i prva krizna mjera u koju posežu je rezanje troškova otpuštanjem radnika. Na to kao država ne možemo pristati i iz demografskih razloga jer će dovesti do gubitka radnih sposobnosti. To što smo devedesetih dozvolili da nam ljudi u najboljoj dobi ostanu dugo nezaposleni dovelo je do toga da nam danas nedostaju radnici, a u budućnost će nam nedostajati još i više - upozorila je Crnković Pozaić.

Stoga je preporučila da se poslodavci upute na alternativne politike, poput skraćenja radnog tjedna i smanjenje plaća, pledirajući da se vode bilateralni razgovori na sektorskim nivoima.

- Država će u okviru svojih deset antirecesijskih mjera osigurati potpore za rješavanje krize, a sredstva koja krenu prema poduzećima ne smiju se trošiti netransparentno. Predlažem da se politika ne miješa u dogovore poslodavaca i sindikata, a i da im ne da novac za potpore dok ne postignu dogovor. Ovo je prilika da se socijalno partnerstvo dovede na dublju razinu - preporučila je sindikatima, poslodavcima i Vladi.

Smanjite profit

Sadašnja ravnateljica HZZ-a Ankica Paun Jarallah kazala je da je nezaposlenost u veljači 2008. porasla za jedan posto u odnosu na veljaču 2008., a najviše u Osječko-baranjskoj i Sisačko-moslavačkoj županiji. Kad je riječ o SSS obrazovanju, najteže se zaposle osobe sa završenom gimnazijom i strukovnim školama ekonomskog i pravnog usmjerenja, a kod VSS-a teolozi, novinari, upravni pravnici, socijalni radnici i ekonomisti.

- Uvijek postoji mogućnost da profit ne bude dvocifren nego jednocifren da bismo sačuvali

radno mjesto - apelirala je na poslodavce napominjući da je i radnik spreman podnijeti određenu žrtvu da bi sačuvao svoje radno mjesto.

Predsjednik Hrvatske udruge poslodavaca na to je kazao kako je davanje otkaza najveći stres za poslodavca.

- Nikada se ne piše o tome da je neko ministarstvo otpustilo deset radnika. Upravo sam jutros dobio elektroničku poruku da u Hrvatskoj ništa ne funkcionira dobro pa tako niti recesija. Međutim, ova je kriza najveća u posljednjih osamdeset godina u svijetu i nitko zapravo ne može prognozirati što će se događati. Teško je reći postoji li mehanizam da ovo postane nova prilika. I Europska unija se bavi ovom temom u obliku fleksibilizacije radnog zakonodavstva. U nas se ne primjenjuju doneseni propisi, sudovi veoma dugo rješavaju radne sporove i to uglavnom u korist radnika – požalio se.

Premalo radnog stanovništva

Ispred Ministarstva gospodarstva, rada i socijalne skrbi sjednici je prisustvovala ravnateljica Inga Žic.

- Naša stopa nezaposlenosti u drugom polugodištu 2008. bila je niža nego u Europskoj uniji. Mislim zato da se ne bismo trebali jako brinuti zbog rasta nezaposlenosti, nego zbog kontinuirano niske stope zaposlenosti. Od 4,5 milijuna stanovnika samo1,6 milijun je radno angažiran. U budućnosti nam zato prijete visoki rashodi i niski fiskalni prihodi. Zato moramo čuvati svako radno mjesto, uz poticanje poslodavaca. Počet ćemo s nizom novih aktivnih mjera za posebno osjetljive skupine nezaposlenih – najavila je Žic odgovarajući na upozorenje Gordane Sobol da su žene diskriminirane na tržištu rada i da će ova kriza njih najviše pogoditi.