Hrvati su u EU: Imamo H&M. I uskoro Ikeu. A Kosor ni mjesec ulaska

Džaba Jose Manuelu Barrrosu dolazak u Hrvatsku na dan kad se otvorio prvi H&M u Hrvatskoj. Kao da mu je trebala šetnja zagrebačkim ulicama i pitanja prolaznicima znaju li tko je on kad je svega desetak metara od Ilice gdje je on sa svojom svitom nabacio lagani korak gradskim ulicama, masa čekala na ulazak u H&M. Godinama su Hrvatice povlačeći svoje partnere ili prijateljice išle put Maribora ili Graza. H&M je bio svojevrsna svetinja, nešto nedostižno (kao što je državnoj vlasti Europska unija). Ne baš nešto kvalitetno, ali tako dobro. Tako poželjno.

I dok su tako građani/ke s nestrpljenjem čekali svoj ulazak u prvi H&M u Hrvatskoj, dotle je Jadranka Kosor s nestrpljenjem i željom očekivala Jose Manuela Barrosa, predsjednika Europske komisije. Čekala je sastanak s njim tako željno kao što su građani čekali taj švedski lanac jeftine robe.

Nadala se tom prokletom lipnju, da će Barroso reći, da, do lipnja ćete stići. I već se vidjela kako organizira feštu na Trgu bana Jelačića okićenog plavim zastavicama sa žutim zvijezdama i već je čula skandiranje i gromoglasni pljesak silne Mladeži HDZ-ovaca dovučenih u Zagreb iz raznih krajeva Hrvatske (kako to inače radi). A sve da joj pruže potporu kad se već SDP i Zoran Milanović toliko opiru završetku pregovora i ulasku u EU. Pravi euroskeptik taj Milanović, gori i od Schwartza.

Ali ništa. Ne da nema datuma, nema ni mjeseca. Smjestio nas je u milju pred ciljem. Što god da to konkretno značilo. Ali nije taj lipanj o kojem premijerka i Vlada stalno pričaju. Kad bi problem bio lipanj ili srpanj ili kolovoz bilo bi dobro. Problem je što očito, ako je državna vlast već zapela ući u Europsku uniju, ne razumije što ona želi od nje.

Najbolje to opisuje jedan paradoks koji se dogodio u četvrtak, tijekom tog toliko željenog dana, za građane zbog Šveđana, a za premijerku zbog tog Španjolca kojem se sad klanja više nego što se ta ista vlast klanjala Carli del Ponte.

Dok je šef Europske komisije medijima i premijerki s Gornjeg grada poručivao kako moramo ispuniti mjerila pravosuđa, borbe protiv korupcije, (istrage ratnih zločina, riješiti prava manjina) da bismo konačno finiširali nešto što traje dugi niz godina, u Donjem gradu su se ispred tog istog H&M-a sukobljavali prosvjednici, policija i zaštitari Tome Horvatinčića.

Prosvjednici su prosvjedovali zbog nezakonitog pogodovanja investitoru, policija je svojim interventnim snagama štitila tog (ne)zakonitog investitora i njegovu investiciju, a zaštitari su sprečavali prosvjednike da uđu u taj navodno javni prolaz šoping centra Cvjetni zbog kojeg je Horvatinčić konačno i dobio dozvolu. 

Tako paradoksalno, ako se usporede dva susreta na Gornjem i Donjem gradu. Barroso o jednom, a državna represija o drugom.

Problem je što vlast ne razumije da ona može zatvoriti još stotinu Ivi Sanadera ili Mladena Barišića ili Nevenki Jurak, a da se ništa u korijenu ili srži ne promijeni. Problem je što ne vidi da se taj sustav korupcije razvijao godinama i što je on, i danas, prihvaćen kao normalan i uobičajen. Problem je što je cijelo društvo toliko prožeto korupcijom i privatnim interesima da Sabor može donijeti još hrpu zakona i usklađivanja sa zakonima EU-a, a ništa se neće promijeniti.

Država je godinama financirala nečije i svačije privatne interese do te mjere da je uništila svoj vlastiti interes što je zorno pokazao nedavni primjer Medikola gdje se nauštrb bolnica u vlasništvu države pogodovalo jednom taksistu- sposobnom poduzetniku koji se vjerojatno jednog jutra probudio i rekao: Sanjao sam jedan uspješan san, mislim da moram kupiti PET/CT uređaje. A kad bi Medikol bio jedini već bi bili u Europskoj uniji.

Problem je što je država 'mentalno' zapravo toliko daleko od Europske unije (ako je to već cilj države i građana) da nam ni lipanj ni srpanj ni kolovoz ni rujan ne mogu pomoći. A da se ni ne spominje to što građani zapravo (ne)znaju ništa o tome što ih čeka kad Hrvatska postane punopravna članica EU-a. Ali eto. Bitno je da je Hrvatska dobila prvi H&M, a sljedeće godinu i Ikeu. Za neke građane, mi smo već u Uniji. A Kosor još uvijek bez pravog mjeseca. A kamoli datuma.