Hrvatica svjedočila u slučaju Lovas

Balić je svjedočila o tome kako su svi Hrvati morali nositi bijele vrpce na ruci, te da su na hrvatskim kućama morale stajati bijele plahte.

Suđenje protiv četrnaestero optuženih za ratni zločin u hrvatskom selu Lovasu 1991. nastavljeno je u srijedu pred Vijećem za ratne zločine Okružnog suda u Beogradu svjedočenjem još jednoga hrvatskog svjedoka, Branke Balić iz Tovarnika, kojoj su tada ubijeni otac i stric.

Dajući iskaz kao svjedokinja suda, Balić je rekla da se u Lovasu u vrijeme zločina zatekla pošto je napustila Tovarnik koji je bio napadnut 20. rujna, te se nakon kratka boravka u Iloku vratila u početku listopada u obiteljskoj kući u Lovasu, gdje je ostao njezin otac.

- Počevši od 10. listopada, u prva četiri dana bilo je pucnjave i masovnih ubijanja ljudi, a na snazi je od tri popodne bio policijski sat - kazala je ona, objasnivši da se u vrijeme napada sklonila preko puta kod susjeda u podrum odakle je čula kako je netko došao k njezinu ocu. Izišla je van i, gledajući skrivena kroz ogradu susjedova dvorišta, u očevu je dvorištu prepoznala optuženog Željka Krnjajića i Dušana Grkovića, koji nije među optuženicima.

Balić: Hrvati su morali nositi bijele vrpce na ruci

- Sutradan sam ušla u kuću svojih roditelja gdje je u stol bio zaboden veliki nož i sve je bilo razbacano, a u susjednoj prostoriji zatekla sam oca mrtvog kako leži na trbuhu - izjavila je Balić.

Iduće dane provela je skrivajući se da ju ne bi odveli na prisilni rad, a kad je po nju došao spomenuti Grković, na pitanje "zašto si mi ubio oca", odgovorio je "zato što je bio ekstrem".

Photo javno100

Balićeva je posvjedočila da su svi Hrvati morali nositi bijele vrpce na ruci i da su na hrvatskim kućama morale stajati bijele plahte, kao i da u vrijeme zauzimanja Lovasa nije vidjela pripadnike tadašnje JNA, već samo pripadnike paravojnih postrojba. Također je rekla da joj je optuženi Devčić, kojeg je poznavala iz školskih dana, na zamolbu da pokopa ubijenog oca odgovorio da je njezin otac umro, no da će se, bude li i dalje govorila da je ubijen, to dogoditi i njoj.

Devčić zanijekao iskaz svjedokinje

Kazala je da je jednoga jutra u dvorištu mjesne zajednice vidjela mještanine Lovasa Peru, Đuru i Antu Luketića koji je bio izboden po butinama, krvario i jedva stajao i koji joj je rekao da mu je to učinio Devčić. Optuženi Devčić zanijekao je njezin iskaz, tvrdeći da svjedokinja u svojemu izlaganju iznosi neistine te da ni u jednom trenutku prema njoj nije bio grub.

Prvooptuženi Ljuban Devetak je, po riječima Branke Balić, bio zapovjednik sela i on se za sve pitao, a na sučevo pitanje kako zna da je Devetak bio glavni, svjedokinja je odgovorila da su njegovi najbliži suradnici bili Đuro Prodanović i optuženi Milan Radojčić te da su oni, misleći na Devetaka, uvijek govorili "kako zapovjednik bude rekao".

Iznoseći spoznaje o događajima u minskom polju 18. listopada, Balić je kazala da je tri dana poslije, u blizini jednog zdenca, vidjela kamion s prikolicom i u njoj mrtve ljude.

14 optuženih

Ona je kazala da je potom uspjela napustiti selo i otići u Šid, a da su joj u tome pomogli Prodanović i Radojčić.

Srbijansko Tužiteljstvo za ratne zločine optužilo je 14 osoba da su kao pripadnici JNA, lokalne teritorijalne vlasti i paravojne postrojbe "Dušan Silni" u listopadu 1991. počinili ratni zločin - ubojstvo 70 civila - u Lovasu.

Za taj ratni zločin optuženi su pripadnici tadašnje lokalne vlasti u Lovasu Ljuban Devetak, Milan Devčić, Milan Radojčić i Željko Krnjajić, pripadnici bivše JNA Miodrag Dimitrijević, Darko Perić, Radovan Vlajković i Radisav Josipović, te pripadnici postrojbe "Dušan Silni" Jovan Dimitrijević, Saša Stojanović, Dragan Bačić, Zoran Kosijer, Petronije Stevanović i Aleksandar Nikolaidis.

Po optužnici, prvooptuženi Ljuban Devetak u početku listopada 1991., zajedno s pripadnicima stranke Srpske narodne obnove, koju je vodio Mirko Jović (koji nije optužen), osnovao je u Novoj Pazovi i Šidu postrojbu od 60 dobrovoljaca, u nakani da napadne selo Lovas u kojem je živjelo uglavnom hrvatsko stanovništvo. Napad je izveden 10. listopada 1991., kad su u rano jutro optuženici upali u selo i nekoliko sati nasumce otvarali vatru, bacali bombe na kuće te ubijali civile u kućama i po ulicama.