Hrvatska po konkurentnosti na 57. mjestu u svijetu

Institute for Management Development (IMD) iz Lausanne, čiji je partner Nacionalno vijeće za konkurentnost, objavio je danas najnovije rezultate 'Godišnjaka svjetske konkurentnosti 2012.' prema kojem je Hrvatska zauzela 57. mjesto od ukupno 59 vodećih svjetskih ekonomija. U ovo istraživanje ne ulaze nerazvijene zemlje ili zemlje s nepouzdanom statistikom...

Od uvrštenja Hrvatske u rang ljestvicu IMD-a jedino u 2008. godini imali smo realno poboljšanje pozicije, ali u posljednje tri godine to je izgubljeno. U 2008. godini se iza Hrvatske nalazilo 6 zemalja (Indonezija, Argentina, Meksiko, Južna Afrika, Ukrajina i Venezuela), a u ovogodišnjoj rang ljestvici samo su Venezuela i Grčka rangirane lošije od Hrvatske.

Analiza 20 faktora konkurentnosti navodi na zaključak kako su u Hrvatskoj najbolji faktori: cijene, zdravlje i okoliš, obrazovanje i međunarodna trgovina, a najlošiji management, institucije, domaća ekonomija i stavovi i vrijednosti.

Znatnije promjene zamjetne su za 7 faktora - poboljšanje je zabilježeno kod cijena te produktivnosti i efikasnosti i to za 14 mjesta, a u tehnološkoj infrastrukturi za 7 mjesta. Pogoršanje je s druge strane u faktoru financije i tržišta rada za 4 pozicije te strana ulaganja i zaposlenost za 3 pozicije.

Na razini indikatora samo je manji broj izrazito povoljnih, koji poboljšavaju našu ukupnu konkurentnost, a to su, u okviru 4 osnovna stupa konkurentnosti, sljedeći indikatori: gospodarski rezultati (veliki prihodi od turizma i izvoza usluga, povoljni odnos izvoznih i uvoznih cijena, niska inflacija, velika kumulativna strana ulaganja), efikasnost javnog sektora (niske carinske barijere i nizak porez na dobit, stabilnost tečaja, kratko vrijeme osnivanja poduzeća), efikasnost poslovnog sektora (relativno niske plaće, pogotovo managementa i nizak jedinični trošak rada u prerađivačkoj industriji, relativno velik broj radnih sati i visok udjel žena u zaposlenosti) i infrastruktura (vrlo dobri pokazatelji korištenja telekomunikacijske infrastrukture te srednješkolskog obrazovanja (odnos broja učitelja i učenika, te sudjelovanje u sredješkolskom obrazovanju).

Slabosti se mogu ukratko sumirati na sljedeće stvari: slaba otpornost na krizu i diverzificiranost proizvodnje; niska zaposlenost, strukturna nezaposlenost, rigidno tržište rada, starenje stanovništva; državno vlasništvo poduzeća, birokracija, cijena kapitala, visoka socijalna izdvajanja; slabo poduzetništvo, prilagodljivost, poslovno upravljanje, motivacija i kompetentnost; niska razina tehnologije, inovativnosti, transfera znanja, visokoškolskog i menađerskog obrazovanja.

Ove godine SAD bilježi manji gubitak pozicije te se nalazi na drugom mjestu, a na vrhu je Hong Kong. Švicarska je poboljšala svoju poziciju i napredovala na 3. mjesto, a vidljiv je napredak Norveške i Nizozemske, te znatan oporavak Irske i Islanda. Pogoršana je pozicija Australije (s 9. na 15.), a nazadovanje u ocjeni konkurentnosti Kine (s 19. na 23.), Indije (s 32. na 35.) te Brazila (s 44. na 46. mjesto), stavlja sjenu na perspektive “BRIC zemalja”.

Najvažnije saznanje koje donosi Godišnjak svjetske konkurentnosti IMD-a za 2012. godinu su upozoravajuće riječi profesora Stephane Garelli-ja, glavnog ekonomskog analitičara ove ugledne švicarske poslovne škole:

"Recesija je učinila svjetsko gospodarstvo fragmentiranijim i neujednačenijim nego ikad, što prisiljava poduzeća vođenju nekoliko paralelnih modela poslovnog upravljanja. Zemlje u razvoju oslanjaju se na domaću potražnju i firme nacionalne šampione, koje se izoliraju od ekonomskih previranja, dok se razvijene zemlje okreću re-industrijalizaciji. U oba slučaja, imamo povratak ekonomskog nacionalizma i protekcionizam je ponovno postao privlačna opcija." (Mediaservis)