Hrvatska treba jakog premijera i doma, ne samo vani

Hoće li premijer Zoran Milanović poput nekadašnjeg Ive Sanadera briljirati u vanjskoj politici, a zanemarivati domaću? Bruxelles kao prva službena destinacija, bečki Opernball, pa dvodnevni posjet Bosni i Hercegovini, sve je to Milanović odradio s lakoćom, ostavljajući dojam da mu je vanjska politika poput prirodne druge kože. U vanjskoj politici je profesionalno stasao i odrastao, što će upravo na funkciji premijera moći najbolje iskoristiti i pokazati.

A za to vrijeme doma?

Svakako manje briljantno, mada se još uvijek može pripisati početnom uhodavanju. To se prije svega odnosi na razmimoilaženja između pojedinih SDP-ovih dužnosnika i HNS-ova potpredsjednika Čačića. Sad je već sasvim jasno da se nesuglasice ne mogu pripisati samo 'dvjema brzinama', odnosno Čačićevoj žurbi s poticanjem investicija i SDP-ovoj navodnoj temeljitosti. Sve je više znakova da je posrijedi nešto dublje i kompliciranije, a što će u krajnjoj liniji vjerojatno naštetiti ukupnoj Vladi. Opozicijski HDZ trenutno se bavi unutarnjim izborima, ali to ne znači da neće iskoristiti makar i najmanju pukotinu unutar vladajućih.

Sukob između SDP-ove ministrice zaštite okoliša Mirele Holy i HNS-ovog potpredsjednika za gospodarstvo Radimira Čačića oko agencije za nadzor investicija bio je čini se tek površinski znak dubljeg neslaganja. Sad se već jasno vidi da se tu nije radilo tek o različitim idejama o ustrojstvu i nadležnosti jednog administrativnog punkta, nego da se u pozadini svjetonazorske razlike, koje se sukobljavaju oko gradnje hidroelektrane Ombla.

Štiteći se neimenovanjem izvora, SDP-ovci sad već redovno reagiraju na Čačićevu dominantnost u određenim temama i kadrovskim odlukama, a najnoviji takav slučaj svakako je Čačićevo pismo šefu mađarskog MOL-a Hernadiju, odnosno Čačićev utjecaj u Ini. Pismo koje se može protumačiti i kao protokolarna obavijest MOL-u o preuzimanju nadležnosti nad energetskim sektorom (u okviru Ministarstva gospodarstva), SDP-ovi interpreti prema pisanju Nacionala vide kao Čačićevo nedopustivo monopoliziranje Ine, možda s ciljem da si preko MOL-a osigura povoljniju poziciju u suđenju za prometnu nesreću u Mađarskoj.   

Sve ako im je Čačič i dao realan povod, takva sumnjičenja opterećuju odnose unutar Vlade. Napetosti se prazne kroz međusobno tužakanje u medijima. To će Vladu s vremenom iznutra zakočiti, a istodobno će joj nagrizati ugled u javnosti. Ako ne želi raskol, Milanović će se prema toj situaciji morati jasno odrediti, a ne glumiti distanciranog moderatora.

SDP-ova koalicijska Vlada funkcionira sasvim drugačije od HDZ-ove. Ministri Milanovićeve postave daleko su samostalniji i inicijativniji nego oni iz Kosoričine, a pogotovo iz Sanaderove ekipe. Tad se govorilo da imamo jakog premijera i slabe ministre, a Milanović sigurno ne bi volio da ga se danas sutra pamti kao slabog premijera jakih ministara. Zato prijedlog premijeru: diplomatske vještine upregnuti i na domaćem tlu!