I Mladena Bajića brine da Zoran Milanović pobijedi

Nekoliko je dokaza koju potvrđuju tezu da izbornim procesom ne upravljaju političari, već to iza kulisa čini Mladen Bajić. Zoranu Milanoviću i partnerima u Kukuriku koaliciji u prvom redu na ruku ide činjenica da HDZ nije uspio prevladati gospodarsku krizu, da se tijekom njihove vladavine povećala nelikvidnost i zaduživanje, da u izgubljena mnoga radna mjesta, a nisu otvorena nova i da su razotkriveni šokantni razmjeri korupcije pod mentorstvom HDZ-a. No, da se sreća ne bi u posljednji trenutak okrenula prema šefici HDZ-a Jadranki Kosor, što su u ovom trenutku čini nemoguće, marljivo brine glavni državni odvjetnik.

Desetak dana prije izbora, naprimjer, mediji objavljuju informaciju da je Bajić zapovjedio da se istraži poslovanje tvrtke Soboli, kojoj je do trenutka imenovanja za šefa Središnje obavještajne agencije suvlasnik bio sadašnji ministar unutarnjih poslova Tomislav Karamarko, s državom. Pa što onda, reći će pravovjerni, ako ima sumnjivih rabota neka se istraže. Apsolutno, neka se istraže, samo postavlja se pitanje što je Bajić u tom slučaju radio dosad i zašto je istragu, kolokvijalno nazvanu istragom protiv Karamarka, „zapovjedio“ baš uoči izbora na kojima je Karamarko HDZ-ov glavni kandidat u 3. izbornoj jedinici. Ta „zapovijed“, naime, dokazuje da u tom slučaju nije radio ništa, jer se u političkim kuloarima znalo da tvrtka povezana s Karamarkom posluje dobro, da se bavi sigurnosnim procjenama i poslovima osiguranja te da dobiva poslove od države. O tome je, primjerice, pisao i naš portal. Dakle, ako su o tome brujali kuloari, ako sui to objavljivali i mediji, znao je to i Bajić. Međutim, istragu nije tražio dok se Karamarko nije pojavio na izborima kao jedan od HDZ-ovih aduta. Čak ni to što Karamarko ne može donijeti HDZ-u neki profit u izbornoj zoni u kojoj je ta stranka odavno izgubila snagu i utjecaj nije omelo Bajićevu akciju. Jer, nije bit u tome da se na čistac istjera Karamarka, nego da se još jednom biračima skrene pozornost na to da su u HDZ-u svi sumnjivi, pa i oni koji bi se trebali boriti protiv korupcije.

Drugi dokaz o Bajićevu političkom angažmanu jest odluka Državnog odvjetništa u Osijeku o odbacivanju kaznene prijave u Tržnice Rijeka u kojemu je kazneno prijavljen riječki gradonačelnik, utjecajni SDP-ovac Vojko Obersnel. Pa što onda, reći će onaj pravovjernik od maloprije, ako nema ništa sumnjivo, neka se odbaci. Tako je, samo postavlja se pitanje zašto se odbačaj dogodio baš tjedan dana prije izbora i zar je to bio tako kompliciran slučaj da je dokumentaciju trebalo proučavati čak godinu i devet mjeseci. Ne bi li bilo normalno da je sumnja – ako već nije utemeljena - s Obersnela i suradnika skinuta čim prije, umjesto što se vukla tako dugo, služeći kao politički argument HDZ-u kojemu je trebala ravnoteža u kriminalu i korupciji?

Da je htio, Mladen Bajić je sigurno mogao ubrzati privođenje te priče kraju. Međutim, nije sve to vrijeme, otkako je slučaj otvoren, bilo tako izvjesno da će HDZ izgubiti izbore. U tim mu je mjesecima bilo komfornije čekati, ne ubrzavati i dopustiti da sumnja o Obersnelovoj umiješanosti u malverzacije živi, pa makar za nju i ne bilo dovoljno valjanih dokaza. Slučaj je zaključen u SDP-ovu korist baš tjedan dana prije izbora. Prevelika je to slučajnost da bi bila slučajna. Odabirom tajminga za odbacivanje kaznene prijave, koja je opterećivala SDP i služila HDZ-u da utvrdi kako i u toj stranci ima kriminala, Bajić upire prstom u HDZ kao stranku koja ne bira sredstva – pa radilo se, dakle, i o neutemeljenim kaznenim prijavama - da bi oslabila protivnika.      

Kad Zoran Milanović govori o političkom progonu za koji nitko neće odgovarati i političkoj policiji, morao bi radi istine konstatirati da je u tom slučaju politikantski postupalo i Državno odvjetništvo. SDP se ljuti na Jadranku Kosor, smatrajući da ona osobno stoji iza konstruiranih kaznenih prijava. Slavko Linić čak najavljuje mogućnost podnošenja tužbe protiv nje. Ljuti su i na ministra Karamarka, koji je, smatraju, zloupotrijebio policiju za stranačke svrhe. No, istom bi se žestinom trebali ljutiti i na Mladena Bajića.

U ova dva slučaja cilj mu nije bilo otkrivanje istine u najkraćem mogućem roku. Važnije mu je političko djelovanje u korist pobjednika, pa kako je jučer osluškivao kako diše HDZ, tako već danas osluškuje kako diše SDP. A gdje je tu Hrvatska?