Idemo dalje u potragu za novim kreditima

Ima nešto više od dvije i pol godine otkako je Ivo Sanader trijumfalnim pokličom „Idemo dalje!“ poveo Hrvatsku u nove četiri godine pod vlašću HDZ-a i partnera. Ne može se reći da mu je na početku manjkalo energije i optimizma. Borbenost mu je bila nabildana pobjedom na izborima koje je prema anketama trebao izgubiti. Kasnije se sve što ga je u tom razdoblju pokretalo istopilo. Dvije i pol godine kasnije Sanadera više nema na sceni. Premijerka je Jadranka Kosor. Ministri su manje-više isti. A gdje smo svi mi? Vrtimo se u istom vrzinu kolu kao i lani, preklani, godinu prije toga, pa i onu prije nje i tako nizom tko zna koliko unatrag...

Ministar financija ide u svijet po novo zaduženje. Za početak je Ministarstvo financija odobrilo izdavanje obveznica vrijednih 1,5 milijardi dolara, odnosno oko osam milijardi kuna, a neslužbeno se najavljuje da će ukupno novo zaduženje bez kojeg Hrvatska neće moći premostiti jesen iznositi 15 milijardi kuna. S 15 milijardi kuna koje, dakle, planira donijeti u svom kovčežiću od američkih, a moguće i kineskih investitora (čitaj: kreditora kojima će Hrvatska plaćati gotovo sedam posto kamata godišnje) Ivan Šuker uspjet će osigurati tek golu egzistenciju države u jesenskim mjesecima. Ništa više od toga. Nikakav razvoj, nikakva investicija koja će pomaknuti santu leda u moru beznađa, nikakav veliki projekt... Ništa od toga neće se izroditi iz tih 15 milijardi kuna. Samo plaće, mirovine i otplata dugova. Ministar se zadužuje da bi Hrvati koji ovise o državnom proračunu imali što jesti. To, dakle, opet neće biti kapital kojim će država oživjeti investiranje, potaknuti gospodarski oporavak i otvaranje radnih mjesta. Bit će to novi kontingent unaprijed rezerviranog, jalovog, mrtvog novca koji će u konačnici završiti u kanalizacijskom podzemlju i iz tog smradnog svijeta opterećivati generacije koje dolaze. Naviknuti da se svaka financijska neuroza riješi kakvim kreditićem vladajući političari bez vizije i gospodarske strategije kroz sedam su godina doveli do toga da se Hrvatska danas mora zaduživati kako ne bi bankrotirala.

Photo Domagoj Pavelić

Idemo dalje? Ministar Šuker može neprestano ponavljati da je u ukupnom vanjskom dugu koji će, zajedno s kamatama, do kraja godine biti veći od BDP-a država najmanje zadužena. To je istina! Ali, koga to može utješiti? Ne može ni njega, a kamoli prosječne građane koji stalno čekaju kad će se na obzoru ukazati neka perspektiva. Bez obzira, dakle, na to da su se najviše zadužili građani i poduzeća, a tek potom država, činjenica je da će do kraja godine svaka kuna zarađena u Hrvatskoj biti opterećena kunom kredita uvećanom za kamate. Tko god kaže da nije frka, da ima još prostora i da stanje nije tragično, ne samo da izbjegava istinu nego otvoreno laže.

Idemo dalje? Guverner Željko Rohatinski ponovno vapi da je krajnji trenutak da se pristupi bolnim rezovima i da se smanji javna potrošnja. U ovoj godini Hrvatska mora osigurati 26 milijardi kuna samo za otplatu glavnice kredita koji su uzeti ranijih godina. Otkuda to namaknuti? Dijelom valjda i iz najnovijih 15 milijardi kuna koje će donijeti Šuker!

Idemo dalje? Hrvatska nije uspjela postati privlačna ulagačima, a u posljednje je vrijeme ocijenjena i kao rizična zemlja u koju kapital nerado skreće. Što je vlast dosad učinila? Uglavnom, puno pričala. Politika se miješala u biznis kad nije trebala, pa je, tako, Joža Friščić, šef HSS-a, vrlo odlučno ustao kad je Emil Tedeschi htio kupiti Podravku, a sad kad je taj hrvatski poduzetnik skrenuo više od 300 milijuna eura u Sloveniju šuti kao zaliven. Možda se negdje srami. Politika se, s druge strane nije miješala u biznis kad je morala, pa tako ne samo što nije donijela pametne zakone koji će potaknuti ulaganja niti je omekšala proceduru, nego se nije pobrinula ni za provedbu onih zakona koje je donijela.

Photo Goran Rusmir

Idemo dalje? Sve su oči uprte u turističku sezonu kao da dva mjeseca mogu spasiti ostalih deset. Lani je, sjetimo se, ministar turizma Damir Bajs lukavo zaprijetio ostavkom jer se bojao da će biti prokazan kao glavni krivac ako sezona propadne. Sanader je nije prihvatio, ali ministar je osigurao alibi. Sezona je na kraju bila dobra, pa je cijela ta preventivna predstava ispala smiješna. Danas se već naziru minusi. Predsezonski podbačaj veći je od očekivanog. No, ipak svi gledaju u nebo i mole Boga da se što više Europljana sjeti poruke s Jadrana i usklikne: „Ej, pa Hrvatska je tako lijepa i tako blizu!“ Ministar sad shvaća da bi bilo smiješno opet izvesti istu igru kao i lani, ali ipak traži alibi. Konkurencija je, kaže, spustila cijene ispod razine isplativosti samo da se dočepa gostiju. Pa, tko to, ministre, nama brani?!

Idemo dalje? Pitanje je samo kuda i s kime. Aktualna Vlada ima mandat još godinu i pol, ali sasvim je jasno da ona ne može donijeti pokretačku energiju. Ljudima koji je čine javnost ne vjeruje, a oni ne mogu učiniti ništa da to promijene. Jednostavno su potrošeni.