INTERVJU: Nada Prkačin: Na HRT-u vlada dirigirani kaos

Iako Hrvatska radiotelevizija zasad ipak ima vršitelja dužnosti ravnatelja, Josipa Popovca, ljudi u toj kući već se mjesecima 'muče' s izborom ravnatelja, i to u vrlo kritičnim trenucima. Naime, sve se to odvija u vrijeme kada su mediji puni informacija o nesavjesnom poslovanju i potrošenim milijunima na nepotrebne produkcije HRT-a. Cijeloj stvari ne koriste ni konstantni zahtjevi za smanjenjem uposlenika za koje se tvrdi da ih je previše, a ne treba zaboraviti da se u Saboru mora donijeti novi zakon o radu javne televizije.

Iz tog razloga, a pogotovo stoga što je ovdje ipak riječ o javnom servisu svih građana Hrvatske, otvorili smo seriju intervjua i tema u kojima ćemo obrađivati upravo Hrvatsku radioteleviziju, odnosno razgovarat ćemo o tim problemima s kandidatima i kandidatkinjama za ravnatelja, odnosno ravnateljicu, HRT-a. U prošlome intervjuu sugovornik nam je bio Goran Rotim, a sada je to Nada Prkačin.

Od ukupno osamnaestero kandidata za ravnatelja HRT-a dvije trećine čine njezini uposlenici. Jedna od njih je i Nada Prkačin koja na HTV-u radi od 1998. godine. Trenutačno radi kao novinarka u emisiji "TV Kalendar", a od prijašnjeg iskustva u glasnogovorničkom, novinarskom i uredničkom poslu najradije ističe da ju je "pravom novinarstvu naučio Domovinski rat". Tijekom rata izvještavala je za Hrvatski radio sa slavonskih ratišta.

U razgovoru za portal Dalje, te u programu koji donosimo u cijelosti u popratnim dokumentima ovog teksta, Nada Prkačin iznijela je svoja stajališta o radu HRT-a, te viziju popravka i oporavka iste.

Photo Siniša Bužan

Zašto ste se odlučili kandidirati za ravnateljicu Hrvatske radiotelevizije?

- Želim korijenite promjene. Nemam dlake na jeziku, treba reći i uraditi neke stvari u ovoj kući. Želim pružiti priliku svima a ne samo povlaštenim pojedincima. Zadovoljni gledatelji su mi mjerilo svega.

Kako vratiti nekadašnji ugled i imidž javne televizije? 

- Jednostavno, onim ljudima koji ruše ugled HRT-a treba se zahvaliti na suradnji. Moramo stvoriti ozračje suradnje, poštovanja i motiviranosti radnika koji će znati da će za svoj rad, iskustvo, talent i zalaganje biti nagrađeni. 

U svojem programu kažete da biste htjeli ukinuti savjetnička mjesta?

- Ne vidim njihov smisao. Pored tolikih urednika, trebaju li savjetnici, koji uz to ovu kuću jako puno koštaju? Smatram da ne trebaju, a vjerujem da to isto misle doslovce svi koji su se kandidirali. A savjetnici ipak i dalje postoje…

Kako gledate na utjecaj HRT-a u regiji?

- Teško je govoriti o utjecaju jer ja ne raspolažem takvim podacima. Međutim, mene nešto drugo muči... Čini mi se da prosječni građanin ne može na Hrvatskoj televiziji vidjeti domaće vijesti, stalno ih se 'kljuka' vijestima iz stranih zemalja, osobito onih iz bivše Jugoslavije. Dokazano je da ljudi žele čuti priče iz svojeg kvarta, iz svoje županije ili grada. A za to imamo dopisnike koji sjajno rade, ako ih se motivira. Slanjem novinara iz Zagreba sigurno ne. 

Što, po vašem mišljenju, trenutačno ne valja s programom HRT-a? 

- Za to postoji Služba gledatelja iz čijih se zapisa mnogo toga da iščitati. Primjerice, premalo je domaćeg programa, domaćih vijesti, previše je sivila i crnila. Živimo u prošlosti umjesto u sadašnjosti. 

Što je, ili tko je, prema vašem mišljenu, uzrok ovakvog stanja? 

- Svatko onaj tko takvom stanju pridonosi. To nije samo jedan čovjek. I ovdje, kao u vojsci, postoji odgovornost. Od nje ne treba bježati.

Zašto se većina kandidata za ravnatelja, pa i vi, obrušavaju na produkciju sapunica? One imaju dosta

Photo Siniša Bužan

- Nemaju sapunice što raditi na HRT-u. Završila sam Studij novinarstva pa bih po prirodi stvari trebala znati što je javni interes i javna televizija. U tom terminu trebale bi se prikazivati domaće edukativne emisije, dokumentarci, ili pak domaći filmovi. S druge strane, diže mi se kosa na glavi koliko sapunice koštaju a nemaju nešto što se zove trajna vrijednost.

Zašto ste u vašem programu napisali da je Hrvatskoj neophodno da HRT snima filmove o Domovinskom ratu? 

- Uz ostalo i to, da ne ispadne da mi je samo to na pameti. Jedna sam od onih koja je prošla rat i odgovorno tvrdim da još nije snimljen pošten film o njemu. Prošlo je već dovoljno vremena, imamo odmak i nema opravdanja da se takvi filmovi ne snimaju. Naša je povijest velika riznica. Ona bi mogla biti neiscrpno vrelo našim scenaristima, producentima i redateljima, ali im treba pružiti priliku za to. Nismo u vremenu kada se može trošiti silni novac na serijale koji na kraju razočaraju, što svjedoči gledanost. Primjer je "Tito", inače sjajnog redatelja Vrdoljaka.

U vašem programu mnogo govorite o promptnoj potrebi za uvođenjem javnih natječaja, audicija, testiranja. Zašto? 

- Nakon nekoliko godina rada na televiziji netko se sjetio audicije pa sam i ja morala na testiranje nečega što je izgledalo kao prijava za kviz a ne novinarska audicija. Rečeno je da će to i ubuduće biti praksa. Rekli pa porekli. Nemam ništa protiv, ali zašto je neki moraju prolaziti a drugi ne?

Koje su vam zamjerke na domaće, a koje na strane emisije koje ste imali priliku gledati ili slušati? 

- Kao prvo mislim da forma koja se zove Reality Show previše zadire u intimu ljudi, previše ogoljava i iskorištava ljude što oni, nažalost, prekasno shvate. Sve je u cilju profita, sasvim sigurno ne u cilju pomoći ljudima koji se prijavljuju za sudjelovanje u tim emisijama. Javna televizija to sebi ne smije dopustiti.

Kažete da biste zaustavili kupnju stranih licenciranih emisija, zašto?

- Zato što to jako puno košta. Uzdajmo se u domaću pamet! Odgovorno tvrdim da je u ovoj kući imamo ali iz nekog razloga ona ne dobiva prostor.

Zašto se emisije koje većina pametnih i stručnih ljudi proglašava kvalitetnim, prikazuju u poprilično nezahvalnim terminima (primjerice, emisija "Paralele")? Biste li vratili "Latinicu"?

- Ne odlučujem ja o tome. Meni je gledanost sveto pismo i recimo da ne znam odgovor na pitanje zašto se emisijama koje su gledane ne da prilika za boljim terminom, ako to gledatelji traže. Nema nikakvih razloga da Latinica ne ide u program, uz uvjet da ide uživo. To iskusnom voditelju ne bi trebao biti nikakav problem.

Gledate li dnevnike konkurencije, primjerice Nove TV u 19,15? Može li se njih usporediti sa dnevnikom HTV-a?

- Sažeta forma vijesti na RTL-u sasvim je dovoljna za tu televiziju. Voditelji besprijekorno izgledaju. S druge strane čini mi se da Dnevnik Nove TV svoje vijesti previše 'nabrijava' a novinari se svrstavaju umjesto da daju činjenice, pa da gledatelji odlučuju. Kod njih je svaka druga riječ "ekskluzivno". HRT je, na žalost, neko vrijeme kopirao Dnevnik Nove TV, iako za to nije bilo potrebe. Dnevnik HRT-a neopravdano djeluje zastarjelo i potrošeno.

Photo Siniša Bužan

Da ste vi ravnateljica, ukinuli biste, kako stoji u vašem programu, "crnilo, brutalnost, silovanje, nasilje i krvi do koljena" te one reklame koje su "nametljive". Mislite li da je toga previše na televiziji, te što bi, po vašem mišljenju bio sadržaj primjeren za prikazivanje na HRT-u?

- Mislim da filmovi, serije i emisije u kojima netko nekog siječe nožem i slično, nemaju što raditi u programu HRT-a, barem ne prije ponoći. Nismo ništa riješili ako u osam sati na ekran stavimo oznaku 12 i 16. Pa što s djecom za koju taj program nije namijenjen? Treba li ih otjerati spavati? Apsurd je da se kvalitetni filmovi prikazuju poslije ponoći dok se, primjerice, filmovi puni krvi i nasilja prikazuju u udarnim terminima. Kome to treba na kraju dana…

Koliko ljudi, prema vašim procjenama, ima viška na HRT-u?

- Nisam osoba koja bi otkazima rješavala takozvani problem 'viška' zaposlenih pa neću o tome govoriti na taj način. Moj je program jasan: Svaki ugovor treba se ponovno provjeriti i vidjeti tko radi što, i po kojoj cijeni. Osobe koje su takozvani višak, preraspodijelila bih na druge funkcije, gdje nam je potrebno ljudi, a vjerujte mi, HRT ima jako puno iskusnih i stručnih ljudi. Samo ih novim vođenjem treba znati iskoristiti.

Smatrate li da treba ukinuti dopisništva iz stranih zemalja?

- Dok je besparice, ne trebaju nam dopisnici izvana. Nismo toliko bogati da si to možemo priuštiti. Izuzetak je Bruxelles. Dovoljno je, i jeftinije, koristiti blagodati razmjene.

Kako komentirate utjecaj politike na kadrove i poslovanje HRT-a?

- Nema generalnog utjecaja politike, ali da se pojedini političari trude ovdje imati svoje pipke i preko pojedinih kadrovika guraju svoje interese, o tome bi se već dalo štošta reći.

Iz vašeg programa dade se iščitati da biste mnogo pažnje posvetili većoj ili kvalitetnijoj prisutnosti hrvatskog književnog jezika. Zašto mislite da je taj segment toliko važan? Je li trenutačno na HRT-u hrvatski jezik ugrožen?

- HRT je javni medij, mora se dobro paziti na hrvatski jezik. Postoji Služba za jezik i govor kojoj se mora dopustiti da radi svoj posao. Ponekad im je teško zbog samovolje pojedinih urednika koji smatraju da oni taj posao znaju bolje, iako to urednicima nije u opisu radnog mjesta.

Kako komentirate jednostrano smanjenje pristojbe od strane Sabora?

- U potpunosti podržavam tu odluku. Kažnjeni smo zbog svoje bahatosti.

Dakle, po vama nema istine u tvrdnji da jedino privilegij naplate pristojbe omogućuje potpunu financijsku i radnu neovisnost HRT-a?

- To su slobodne interpretacije. Uz racionalnu potrošnju sve se može. A koristiti priču o pristojbi na način da je ona tu da bi nas štitila od 'stranog' utjecaja, najobičnija je glupost. Taj 'privilegij' mnogima u kući, pa i izvan nje služi da bi lijepo živjeli.

Slažete li se da na HRT-u trenutačno postoji dosta cirkusa i kaotičnosti?

- Ne bih ja to tako nazvala. Mislim da su određene strukture shvatile da je njihovo 'zlatno doba' na izdisaju pa su, dok još mogu, izazvale 'dirigirani kaos' u kojem za sada dobro plivaju, samo je pitanje dokad. Preživjet ćemo to.

Imaju li članovi Programskog vijeća pravo u svakome trenutku dobiti nedvosmislene odgovore glede svih pitanja koja se tiču poslovanja HRT-a?

- Oni moraju na tome ustrajati. Problem je što bi, kada bi ustrajali, vjerojatno došli do neugodnih otkrića.

Kakvih?

- Neka ustraju u odgovorima pa će znati.

Što mislite, je li posao glavnog ravnatelja uvoditi nove projekte, ili stvarati ozračje da ih uvede netko drugi?

- Ravnatelj mora biti netko koga svi poštuju. Samo takav čovjek može stvoriti pozitivno ozračje, za bilo što, pa i za projekte. Ako je ravnatelj autoritet samo zato što je na funkciji koja mu sama po sebi daje autoritet, kakvo će on ozračje stvoriti?

Koliko bi koštalo vaše restrukturiranje HRT-a?

- Nemam uvid u brojke. Znam izabrati tim, u ovom slučaju financijskih stručnjaka, koji bi mi u tome pomogli. Veliki sam naglasak u svome programu stavila upravo na timski rad.

U svom konceptu, razmišljate li o prodaji reportaža, emisija, te koliko je za HRT bitna proizvodnja i prodaja programskih sadržaja?

- Dobar proizvod uvijek ima svoje tržište. To je dokaz dobrog rada. Moramo stvarati što više domaćeg programa i oslanjati se na domaću pamet.

Kako iskoristiti golemo audiovizualno blago pohranjeno u HRT-ovim arhivima?

- To je naše 'obiteljsko zlato' koje pod svaku cijenu moramo iskoristiti ali i dobro naplatiti njegovo iznajmljivanje.

U vašem programu dosta ste prostora posvetili razvijanju novih medija. Što to točno znači?

- Riječ je o našoj Redakciji za nove medije koja bi trebala pratiti svjetske trendove. Zasad to nije tako, zastarjeli smo. Pogledajte portal HRT-a. On je potpuno nezanimljiv. Mobiteli, Facebook i ostale nove tehnologije naša su prilika koju moramo iskoristiti.

Biste li kao ravnateljica reagirali na objave ekskluzivnih informacija HRT-ovih novinara na blogovima, Facebooku ili drugim portalima? Imamo nedavni primjer voditelja Zorana Šprajca. Smatrate li da takve medijske treninge političkim strankama smiju raditi novinari s HRT-a? Primjerice, na privatnim televizijama toga nema, a naglasio bih i jedan izvadak iz vašeg programa u kojemu kažete da "umjesto da proizvode vijesti, djelatnici HRT-a i sami su vijest".

- Izričito sam protiv toga. Tim više što se jednima takve stvari dopuštaju a drugi ne smiju ni pomisliti na takvo što.

Photo Siniša Bužan

Stalni posao na HRT-u dobili ste nakon šest godina honorarnog rada i tri godine rada na određeno vrijeme, i to samo zahvaljujući intervenciji Programskog vijeća koje se zauzelo za vaš slučaj. Naime, nakon što ste potpisali "Inicijativu za javnu televiziju" vodstvo kuće zahtijevalo da vam se uruči otkaz. Kako sada, s vremenskim odmakom, i s pozicije osobe koja se kandidirala za ravnateljicu te iste kuće, gledate na sve to.

- Bili smo naivni i bez iskustva za ono što je uslijedilo kao posljedica dobre namjere. Napadali su nas sa svih strana, a što je najteže, čak i kolege novinari. Neki su išli tako daleko da su Inicijativu usporedili s "ulaskom sovjetskih tenkova u Čehoslovačku" a nas prozvali petokolonašima! Nije mi žao što sam je potpisala, bila je to moja velika životna škola, poslije koje više ništa nije isto.

Program rada i razvoja HRT-a koji predlaže Nada Prkačin pogledajte u dokumentima uz tekst(ispod naslovne fotografije članka)

Fotogaleriju pogledajte OVDJE