Ipak se kreće: SOA uključena u istragu!

Bio bi to jedan uobičajen naslov, čak ni ne previše senzacionalistički, da je to u konačnici istina. No, kako se nije radilo o terorističkom napadu na bankomat u Malešnici, SOA se vjerojatno uključila i brzo isključila uvidjevši kako tamo za njih nema posla.

No, da se recimo i radilo o terorističkom napadu tada imamo ozbiljan problem – djelovanje SOA - e bi trebalo biti usmjereno na suzbijanje terorizma i drugih oblika organiziranog nasilja , sukladno Zakonu o sigurnosno obavještajnom sustavu ali i povjerenoj joj zadaći sprječavanja aktivnosti ili radnji kojima je ugrožena nacionalna sigurnost i sigurnost građana Republike Hrvatske.

U istrage „post festum“ uključuje se policija i ostale mjerodavne institucije, dok bi SOA svoju djelatnost trebala usmjeriti na to da do ugroza, bilo koje vrste, uopće ne dođe.

Nadalje, ovih dana Vlada poziva DORH, u pomoć, radi zaštitite državnih interesa u kojima vape „ne dajte MOL-u da preuzme Inu!“ Ukoliko ovo nije ugrožavanje nacionalnih interesa, onda bih se uistinu trebala vratiti u osnovnu školu kako bih počela iz početka učiti osnove države.

SOA je u svome djelovanju zadužena, prema istom tom Zakonu i za zaštitu gospodarskih interesa Republike Hrvatske, a obzirom da govorimo o nama susjednoj zemlji koja je itekako znala zaštiti svoje nacionalne interese i ponacionalizirati naftnu industriju i monetarni sektor te uvesti institut „nacionalnog duha“ čini mi se kako je SOA u svome obavještajnom djelovanju zakazala.

Sazvali smo sjednicu Vijeća za nacionalnu sigurnost zbog Polančeca, medija… i ostalih HDZ-u bitnih stvari no problematika oko nacionalne naftne kompanije očito nije dovoljna ugroza nacionalnih interesa. Danas se ratovi vode zbog nafte, svjedočili smo i brutalnom smaknuću „kralja nafte“ ali Jadranka Kosor očito ne smatra INA-u dovoljno bitnim faktorom kada pored svih instrumenata i institucija u pomoć zove jedino i isključivo DORH.

Zna li Kosor uopće čemu njoj sigurnosna služba treba služiti? Čini mi se da ne, pa stoga ravnatelj SOA-e Josip Buljević može uživati i na kraju mandata ove Vlade reći – ja sam odradio svoj posao i to bez skandala! To što isti nije poštivao Zakon niti obavljao ono što mu je povjereno… pa koga briga.

I dok Hrvatsku, već dvije godine, potresaju afere oko organiziranog kriminala, mita, korupcije i inih kriminalnih radnji, koje su također Zakonom o sigurnosno obavještajnom sustavu apostrofirane kao temeljne zadaće SOA-e, sigurnosna se služba u istražnim radnjama kod ovih djela ne spominje!? Pa čemu nama služi SOA – za istrage oko napada na bankomat?!

Godine 2006. krenuli smo u reformu sigurnosno-obavještajnog sustava pa smo ovlasti agencije rasporedili na četiri segmenta – jedna od njih je i SOA. Iako je SOA trebala postati jedna moderna europska agencija s ovlastima i zadaćama dobro poznatim u Europskoj uniji, SOA se svela na razinu službe SZUP-a iz 90-ih godina i po mentalitetu i po načinu djelovanja i obrađivanja podataka.

Jedino čime se Josip Buljević može pohvaliti jest kako za njegovog mandata nije bilo skandala – niti jedan ravnatelj ranije nije prošao bez afere nedozvoljenih radnji i prekoračenja ovlasti u pogledu novinara, nevladinih udruga, neovlaštenog prisluškivanja….no to se Buljeviću nije dogodilo.

Da postoji i malo zdravog razuma i hrabrosti od nadležnih tijela i institucija Buljević bi davnih dana morao odstupiti upravo zbog ne djelovanja po pitanju korupcijskih afera. No, isti je Buljević odlučio prekršiti Zakon o sigurnosno - obavještajnom sustavu pa je javnost uskratio za Odjel za odnose s javnošću kao i za Zakon o pravu na pristup informacijama, jer je isti mišljenja: „da novinari nemaju što pitati i građani ne trebaju znati što SOA radi“ pa se tako niti javnost, kao niti novinari, nisu upoznali s vlastitim pravima glede SOA-e. Obzirom na svoga mentora, bivšeg ravnatelja Smiljana Reljića koji kaže „Jel da da SOA-i ne treba glasnogovornik?“, možemo zaključiti tko i kako upravlja SOA-om – mentalitet, naučavanje i djelovanje 90-ih!

Vijeće za građanski nadzor, koji je u ovome Zakonu uveden kao korektiv rada i djelovanja, jednako tako naprasno je limitiran u vlastitim ovlastima, a neko je vrijeme i djelovalo u krnjem sastavu. Nevladine su udruge, svojevremeno, bile veliki kritičar rada sigurnosnih službi ali su prestale iskazivati interes jer su odgovori,koji su dolazili iz te strane, bili šturi i neprimjenjivi tako da bi se jedini odgovor mogao dobiti stvaranjem afera.

I dok su, primjerice njemački BND ili pak srbijanska BIA, sastavni dio svojih zajednica, SOA se i dalje postavlja ali i percipira kao „neprijatelj vlastitoga naroda“.

Svojevrsno je bivši predsjednik Mesić, nakon kritike jedne kolegice novinarke, inzistirao na transparentnom radu SOA-e da bi se ubrzo „ispravio“ i rekao kako se za druge ravnatelje zna tek kada odu iz službe. E pa poštovani bivši Predsjedniče, napravili ste medvjeđu uslugu i sebi i državi a i nedovoljno ste informirani – drugi ravnatelji su poznati, skloni su davati intervjue i izjave, a službe su generirale niz stručnjaka iz područja njihove nadležnosti.

Tako je, primjerice, njemački BND nedavno snimio i dokumentarni film o radu svoje agencije. U zgradi BND-a otvoren je muzej/slastičarna, neke svjetske agencije sudjeluju na kreiranju filmova i knjiga iz tematike sigurnosnoga djelovanja, strane agencije održavaju čak i konferencije za novinstvo i redovite brifinge s novinarima…strane sigurnosne agencije sudjeluju i na sajmovima poput „dani karijera“, imaju javne PR kampanje poput MORH-ove „Postani kadet“…primaju školske ekskurzije i posjećuju fakultete kako bi potencijalne zaposlenike upoznali s vlastitim djelatnostima… pa čak i BIA-ini agenti gotovo svakodnevno, imenom i prezimenom, gostuju na televizijskim postajama gdje njihovi stručnjaci otvoreno diskutiraju o određenim temama….

No, SOA očito živi u nekim vremenima nepoznatim modernoj demokraciji a sigurna sam kako niti jednom novinaru nije palo na pamet pozvati nekog stručnjaka iz SOA-e za komentar o aferi „Hypo banka“ koje je itekakav nacionalni problem!?

Tko je za to odgovoran – svi u nizu jer im je tako odgovaralo, ali ne znam čemu Zakoni ako će se svojevoljno odlučivati tko će, kako i na koji način raditi. Odgovorna je politika i međusobni politički obračuni - pa je tako nedavno objavljena informacija kako Ranko Ostojić, koji sebe već vidi kao novog Ministra unutarnjih poslova, kao Buljevićevog nasljednika vidi novinara Branka Dobrotu.

Imenovanje ravnatelja SOA-e je u ingerenciji predsjednika države i Vlade pa stoga ne razumijem ovu informaciju, osim ako je plasirana s određenim ciljem i razlogom. Nadalje, ukoliko bi Ostojić i inzistirao na nekome sebi sklonom ispalo bi da je SOA i dalje pod ingerencijom MUP-a a ne samostalna institucija. Imputiranjem vlastitih želja i ambicija, Ostojić bi doveo u neugodnu situaciju i predsjednika države jer bi ispalo da predsjednik udovoljava željama SDP-a a ne struke i iskustva…cijeli niz problema.

Pa od kuda sada ovaj Ostojićev izlet - naime, Ranko Ostojić je predsjednik Saborskog odbora za unutarnju politiku i nacionalnu sigurnost te je kao takav u izravnom odnosu s Agencijom. I dok se Karamarko nastojao odmaknuti i pustiti svoga nasljednika da samostalno radi, Ranko Ostojić je iskoristio prazni prostor i okrenuo vodu na svoj mlin.

U želji da sačuva vlastitu fotelju, jer gdje bi drugdje neupadljivi ravnatelj SOA-e, Buljević se okrenuo Ranku Ostojiću pretpostavivši kako će SDP dobiti vlast a Ostojić će nagraditi Buljevićev „rad“. Kako smo svi mi krvavi ispod kože, Buljeviću nije za zamjeriti, samo što je Ostojić iskusnija lisica i dobro zna tko je Buljević.

Činjenica je kako je Ostojić, dok je bio šef PU Splitsko- dalmatinske bio izravno nadređeni mladom operativcu SZUP-a Buljeviću. No, Buljevića je na mjesto šefa operative u Zagreb povukao Joško Podbevšek. S te je funkcije Buljević bio izravno odgovoran za aferu Puljiz, zbog koje je Podbevšek podnio ostavku a Buljević mu je, pri tome, okrenuo leđa.

Novu šansu dobio je kod Karamarka te se „iskupio“ uhićenjem Petrača i Gotovine i pridobio povjerenje i simpatije Karamarka koji mu je povjerio ravnateljsku funkciju. Iako su mnogi negodovali zbog loše odluke i kadroviranja, Buljević je postao ravnatelj i ubrzo okrenuo leđa i Karamarku te se priklonio prvom šefu Ostojiću….kako bi spasio sam sebe…

Opaska kako će „novinar naslijediti novinara“ potpuno je bespotrebna jer niti Buljević kao novinar, niti Jadranka Kosor kao novinarka i nadređena SOA-i, na razumiju i ne poštuju potrebe medija i informiranja javnosti…stoga neka struka, konačno pobjedi a Zakon o službi neka se poče poštovati pa „vuk sit, a ovce na broju.