Ironija: Vlada ugasila (antifašistički) Vjesnik- na Hitlerov rođendan

U petak (op.a. danas) izašlo je posljednje izdanje najstarijeg hrvatskog dnevnog lista Vjesnik. Bez ikakvog upozorenja ili barem dane prilike za objavom zadnjeg broja tog dnevnika, u medijima je objavljeno kako Vjesnik više neće izlazit, prenosi Novi list.

Tu odluku donijela je Tiskara Vjesnik jer nije uspjela osigurati repromaterijal. Subotnje izdanje Vjesnika tako će biti samo u elektroničkom obliku.

Na nedavni natječaj za kupnju dnevnog lista Vjesnik jedini se javio britanski investicijski fond Oak Investment Management Group Nikole de Frankopana, ali pregovori navodno nisu uspjeli. Uvjeti prodaje su bili da novi vlasnik barem još dvije godine mora nastaviti tiskati Vjesnik, preuzeti 98 zaposlenih i ponuditi bankovno jamstvo od 14 milijuna kuna koliko su procijenjeni dugovi.

Pismo Vjesnikovaca Milanoviću: Vjerovali smo da Vlada ima plan, ali...

– Ne znam koga više zanima Vjesnik- kazao je početkom ožujka ministar financija Slavko Linić  odgovarajući na pitanje novinarke Hrvatskog radija o sudbini tog posrnulog dnevnog lista.

– Vrlo jasno, Vjesnik nije proizvod, Vjesnik nije ime. Ne zove se Vjesnik nego vjesnik.hr. Nema imovine, nema tržišta i, osim 98 zaposlenih koji, eto, imaju želju raditi, Vjesnik ništa drugo ne predstavlja. Ja ne vidim budućnost za tu tvrtku– rekao je Linić.

Prema njegovom mišljenju, smrtna presuda Vjesniku potpisana je u trenutku kada se novina odvojila od tiskare.

- Jadranki Kosor vrlo jasna poruka, neka odgovori tko je donio odluku da ediciju Vjesnik odvoji od štamparije, Slavko Linić nije. Slavko Linić je kao potpredsjednik Vlade u mandatu Ivice Račana bio protiv gašenja, ali nije dozvolio razbijanje edicije i štamparije. Vjesnik je zapečaćen i njegova sudbina je zapečaćena kada je Vlada donijela odluku o razbijanju sprege koja je mogla financirati ediciju – kazao je Linić.

- Mi samo trebamo pokopati mrtvaca jer Vjesnik je mrtvac, mi svoje politike ne možemo mijenjati i ne može se razmišljati o novinaru Vjesnika, a u isto vrijeme smanjivati ljude u HŽ. Ne može biti izuzetak. Da je Vjesnik novinska edicija koja može biti na tržištu, borili bi se svi mi, ali ovako, žalosno za jednog bivšeg premijera – komentirao je Linić te dodao kako danas o Vjesniku govorimo kao o nečemu povijesne vrijednosti, ali ne i s aktualnom vrijednošću.

- Ja koji imam preko 60 godina jako dobro znam što je bio Vjesnik, a što je bio Vjesnik u srijedu. Svo svoje znanje crpio sam zahvaljujući tim novinarima, ja bih rekao putopiscima i svima onima koji su radili i stvarali povijesno ime Vjesnika, danas kada me pitate što je Vjesnik ja ne znam. Imaju li oni proizvod - nemaju, imaju li tržište - nemaju, što tu mi trebamo spašavati?- govorio je Linić.

- Ali financirati ogroman broj ljudi na taj način da ne rade ništa, da ne stvaraju ništa, i da im je baš svejedno hoće li kome prodati taj bilten koji izdaju, takve poruke ova Vlada ne želi slati– zaključio je Linić.

Sindikat novinara: Milanoviću, ne gasite Vjesnik, nudimo vam rješenje!

Prvi broj političkog lista Vjesnik izašao je 24. lipnja 1940. godine, a pokrenut je od Centralnog komiteta Komunističke partije Hrvatske. Šest mjeseci kasnije mijenja ime u Vjesnik radnog naroda, a za vrijeme Drugog svjetskog rata u Vjesnik Hrvatske jedinstvene nacionalno - oslobodilačke fronte. Tijekom rata često se redakcija selila po Hrvatskoj, a list je izlazio kao tjednik.

Krajem rata, u svibnju 1945. dobiva svoj današnji naziv Vjesnik i postaje dnevnik. Svoj procvat doživljava za vrijeme Hrvatskog proljeća s nakladom više od 100 tisuća primjeraka.

Tijekom Drugog svjetskog rata u zaglavlju novina pisalo je "Smrt fašizmu - Sloboda narodu", stoga kao antifašističke novine prava je ironija da je list svoj zadnji tiskani broj dočekao na rođendan- Adolfa Hitlera.