Drago mi je pročitatit bilo čije mišljenje, ali nisam očekivala da će te to proširiti na nadbiskupa Alojzija Stepinca. Svako ima pravo na svoj vlastiti stav, ali bili ste previše općeniti za Vatikan odnosno Svetu stolicu. Očekivala sam da će te, ka
oprostite, nešto nije štimalo...Očekivala sam da će te, kad ste se već javili, napisati štogod o beatifikaciji don Bonifacija. Da li možda znate o njegovom mučeništvu i bacanju u jamu?
Ne neznam, dapace nisam nikad cuo za tog Don Bonifacija. Nisam historicar ni novinar, a zaokupljen sam sasvim drugim poslom. Clanak je dosta dokumentiram. Moglo bi se dojaviti historicarki Claudii Cernigoj iz Trsta. Zasigurno bi nasla materijala za dopunu.
Dali ste interesantan podatak, ali ne bih rekla da će se jedna historičarka javiti na portal javno.com. Tema je vrlo interesantna i izazovna. Ključno je pitanje:da li su Titovi partizani zaista ubili svećenika i bacili ga u jamu. To je, ako je istina, strašno. Ali po ovom članku ostaje otvoreno pitanje, a pisac članka tvrdi da don Bonifacije nije bačen u jamu.
Nadam se da ste ili će te pročitati drugi članak o don Bonifaciju. Obratili sam vam se s kratkim komentarom i nadam se da će te i vi još ponešto napisati. Ako poznate historičarku Cernigoj iz Trsta koju ste preporučili recite joj da bi bilo korisno da se javi. Ako tema bude ovako interesantna moja prijateljica će je uzeti za diplomski rad i sigurno će se javiti autor članka.
Na Titove partizane ne prestaje se bacati ljaga, kao da je cilj partizanske borbe bilo ubijanje i bacanje ljudi u fojbe. Toliko pumpaju nasi antikomunisti i klerikalci, a napose talijanski profasisti, i sto je najgore neka "ugladjena" talijanska ljevica.
Zrtve fojbi su istina. Ali bile su to vise, mislim, trazverzalne osvete. Uz to "upiranje prstom" na drugoga!
Imao sam prilike osobno cuti neke od posljednjih Titovih boraca i sa talijanske strane i hrvatske (Maras. Gardini, Kapuralin...) Nazalost preminuli pred nekoliko godina. "Mi nismo smjeli ni jabuku ukrasti sa grane koja nam je udarala o glavu, jer smo trebali pridobiti postovanje seljaka!"
Pisat cu Cernigoj ako moze da se javi.
Neobično smo vam zahvalne moja kolegica i ja što će te pisati historičarki Cerniogi, možda će se javiti. Zločina je sigurno bilo sa svih strana, ali ndema premca talijanskim fašistima i njemačkim nacistima. Još jednom hvala što ste se javili.
Napokon da netko suvislo argumentira nešto što bi masa poluintelektualaca na portalu a i šire protumaćila na sasvim drugačiji naćin.
tema sama po sebi mi nije naročito interesantna, no svaka pohvala jednoj argumentiranoj raspravi. nažalost u glavama mnogih ne odvija se puno više od povijesnih rasprava, posebno koja je strana u drugom svj. ratu bila kakva. dok god smo taoci prošlosti, nemamo ni sadašnjost ni buducnost.
p.s. matrix nisi mi odgovorio na pitanje na članku mesić-bušić, možeš i na privat
je počela rasprava... Ne slažem se s vama Engdahl333 da tema nije interesantna. Radi se o tome da li je čovjek ubijen ili nije, da li su ga partizani ili komunisti, ili milicajci, a to nije isto, bacili u jamu. Ne mogu se svi zločini pripisivati Titovij miliciji, Pavelićevim ustašama, Mussolinijevim fašistima ili Hitlerovim nacistima. Treba reći samo istinu! Ne treba zaboraviti da je o beatifikaciji donio odluku Vatikan i papa Benedikt XVI. To je interesntna tema.
tema jest interesantna nekim ljudima i u određenom kontekstu, poglavito kontekstu vječite rasprave o "pravednosti" određene vojske u II.svj.ratu.
Kad bi mi nešto bilo interesantno to je da ljudi često unaprijed stvore tezu koju žele braniti, pa onda nalaze činjenice u prilog toj tezi - tako nešto se teško može nazvati znanošču.
Dakako da bi volio čuti istinu o svakom od ubojstava u tom ratu i nakon njega.......upravo nabacivanje raznim brojkama služi propagatorima teza o opravdanosti genocida ako je iz osvete zbog prijašnjeg genocida.
ispravite me ako griješim, no postojala je i određena komisija koja je istraživala te zločine, pa je ukinuta od strane sabora?
I meni je poznato da je pri Hrvatskom saboru psotojala komisija, ali ne znam da je ukinuta. Ako se dobro sjećam bila je to tzv. Vukojevićeva komisija koja je, barem sam tako čula i čitala, radila po nekim čudnim kritirijima. Neka me netko ispravi ako sam pogriješila.
za vrijeme 6-člane koalicije. detalje o njenom radu ne znam
Ovako se ne može saznati ni od te komisije da li je ubijen i bačen u jamu čistarski svećenik Bonafacije. Smatram da bi takva komisija trebala postojati pri Saboru. Ovako mi se čini da je to rađeno na relaciji Trst-Vatikan, a netko im je pomagao u Istri i Hrvatskoj jer je navodno ubijen 11. 9.1946.
Tko zna tko je sve svoje prste umiješao...
Engdahl333 bio sam na godišnjem i tek sam se neki dan vratio, povremeno sam zavirivao na portal ali more,sunce i ribe su imale prednost.
Justina, 46 iz povjesti znamo da su ovim prostorima harale UDB-e,OZNA,Britanska,Francuska i Talijanska obavještajne službe itd itd. Dakle u tom rašamonu poslje drugog svjetskog rata često su stradali i neki koji nisu imali veze s nićim. Pripisivati tu smrt nekome, bilo bi potuni promašaj.
Tko nam ne jamći da ga nije netko ubio iz čiste koristi ili ljubomore. Porače je jedan od najtežih perioda svake države, vlast ne funkcionira ili funkcionira vrlo loše. Sjetimo se Hrvatske 95 godine.Za beatifikaciju me nije briga jer je to interna stvar crkve koja se često puta zlorabi u političke svrhe spram onih koji ne dijele mišljenje konklave. Dakle Bonafacije je po nekim indicijama kolateraln žrtva.
U potpunosti se slažem s vama. Kako pišete vidim da ste dobro upoznati sa situacijom iz onoga vremena, a vjeroajtno ste starija osoba od mene. Ja ne lovim ribe ali volim ih jesti, ali volim more i sunce jer sam rođena u gradu na moru.
Nemam ništa protiv don Bonifacija i njegove obitelji, ali bojim se da su u Italiji iskoristili "gužvu" i podmetnuli Vatikanu koji bi se morao ipak boriti za istinu.
draga moja,u mojih 52 godine i vrlo dugog političkog staža čovjek se svačega nagleda i nasluša. Nemoj misliti da je Vatikan bezgriješan, sjeti se Templara pa na koncu Da Vincijevog koda gdje je samo ovlaš dotaknuta struktura Vatikana. No naravno imamo i dušebrižnike koji uporno brane nešto poput moralne vertikale crkve (Kaćunko) koji sa moralom ima veze koliko ja s istraživanjem svemira. No kako bilo da bilo Vatikan često vrši ovakvim naćinom pritisak na pojedine zemlje i njihovo sudstvo.Sjeti se slućaja Stepinac. Inaće tebi za dokaz crkva je za doba Inkvizicije poubijala više ljudi nego oba svijetska rata, pa ti meni dokaži moralnost,etiku ili ućenje crkve a sve to u ime Isusa. Pa tko je dao "božijim" izaslanicima da ubijaju u ime vjere ili zakona crkve.Sjeti se samo onog "ne ubij", kad tako raspravljam s crkvenim izaslanicima tada skoro svi njihovi argumenti padaju u vodu. Osobno volim razgovarati s Trsatskim Franjevcima koje smatram progresivnom strujom u crkvi.Na žalost ili na sreću i njihovo mišljenje se poklapa s mojim, naravno oni , braneći crkvu tada vade imaginarne argumente "bile su takve okolnosti" itd .I na koncu, svatko se bori za "svoju" istinu pa tako i Vatikan da ne poćnem nabrajati latinske poslovice tog tipa.
Zahvaljujem što na takav način komunicirate samnom. Po godinama mogli biste mi biti otac. Znam dobro neke stvari iz povijesti crkve, posebice o inkviziciji, ali najinteresantnije su vaši upisi o pogledima riječkih fratara.
Raspravljamo o ubojstvu i bacanju u jamu don Bonifacija u Istri 1946. godine. Nešto se čudno događa u 2008. godini, tj. ovoga kolovoza. Zar je moguće da nijedan list u Hrvatskoj nije prenio članak koji je objavio portal javno.com? Zar nisu mogli istražiti temeu kao i javno.com? Možda je još prerano nekoga okriviti, ali eto razgovaramo. Što vi o tome mislite? Interesiralo bi me mišljenje gospode Šestića, Vita777 i Salse koji su pisali komentare o drugim temama gdje sam i ja pisala, ali i drugi čitatelji. Možda su trojica na godišnjem odmoru jer se neko vrijeme ne javljaju svojim upisima.
Bilo mi je interesantna tvoja komunikacija s Istrijanom, provocirao sam ga s svojim prvim tekstom pokušavajući ga navesti na raspravu.No od njega ni traga ni glasa. Da, što se Javnog tiće, on ima svojih dobrih trenutaka iako se malo po malo utapa u žutilu svakodnevnice.Što se uvažene gospode tiće, eh ja imam svoje mišljenej o njihovim napisima koje često puta opravdavam ne znanjem ili ljudskom glupošću. Često puta je to kombinacija obaju elemenata.O Bonifaciju sam ti naznaćio da bi to mogla biti kolateralna žrtva, nije prvi a bojim se ni posljednji. Dakako da cijenim mišljenje stručnjaka povjesnićara,forenzićara i ostalih ali to nije kompetentan ni javno i saborski odbor već struka. Kad oni daju svoj sud, tada možemo lamentirati o tome koliko je to vjerodostojno ili ne.
samo jedna kratka crtica iz "pravednicke" povijesti crkve: svima nam je poznata inkvizicija, a znate li zašto su baš sve žrtve inkvizicije paljene na lomači ili davljenje? zato što djeca božja ne smiju drugoj djeci božjoj proliti krv.....vidite do koje dubine seže licemjerje?
Možemo razglabati do vječnosti, ali je notorna istina da crkva koja je predložila beatifikaciju Vatikanu a papa Benedikt XVI. je prihvatio nije informirala javnost tko su svjedoci eventualnog ubojstva don Bonifacija od strane partizana ili komunista (to tvrdi crkva)? Nisam jedina koju to zanima i želim vjerovati da će to Vatikan učiniti, prije ili poslije. Trebao je to odmah učiniti!
Beatifikacija svećenika je akt kada se žrtva podiže na oltar. Tu nije ni bitno da li je bačen u fojbu ili je po ''metku u potiljak'' bačen negdje drugo . Žrtva je komunističkog terora i to u doba mira.
Postfašisti i tzv. esuli likuju. Koriste se fojbama kao bi oblatili današnje Hrvate a pomažu im oni isti komunisti koji sada žive u Istri i kojima sve Hrvatsko smeta.
To bi Ti, Rimski Istrijane mogao znati zar ne ? I što prtljaš Stepinca, njega koji je za razliku od mnogih sa oltara '43 prozvao sve one koji su okrvavili ruke na nedužnima i izrijekom kazao da su ljudi i rasa dar Božji gdje su sve žrtve nevinih grijeh '' struktura''.
Rimski Istrijane – grijeh je lagati pa makar to bilo u interesu svog naroda.
Beatifikacija je puno više od dizanja na oltar, pojednostavljanje čemu si ti sklon "žrtva komunističkog terora" je naprosto floskula s kojom se vi često puta služite namajući argumente, to se odnosi i na "grijeh struktura" o kojima se tako razbacuješ. ako te pamet služi a vidim jako loše onda znaš da je Istra prva rekla da su to Istrijani i Hrvati dok ste vi dolje stenjali pod čizmama raznoraznih osvajaća. Od tuda je poteklo prvo pismo,zakoni a i bogme Hrvatsvo s kojim se busaš.Što se Stepinca tiće i on spada u Božije izaslanike na zemlji sa svim svojim grijesima. Ne zaboravi da je on neposredno podržavao zakon o rasnoj čistoći kako bi pred kraj promjenio ploću, time dajući Paveliću legalitet.
Stoga je smiješno da Poturice izbacuju neargumentirano baratajući poluistinama nekakve "njihove" činjenice.
"glup je onaj narod kojemu se povjest ponavlja" a ti moj sedmiću zaista spadaš u tu kategoriju ma koliko god se trudio rigidno braniti svoje stavove.
Možda sam ja mlada i naivna, ali mene interesira istina, a nje još nema u svezi ubojstva don Bonifacija. To je to. Ostalo, ne kažem da nije interesatno, ali je tisuće puta prožvakano.
Nepozvani, neprozvani, nebitni...
Kad bezvjerci daju lekcije o vjeri to je vrijedno pročitati – naročito oni Kumrovaćke škole…Kada još to umotaju u stvari koje nemaju veze sa temom onda pogotovo.
Uvijek je vama Stepinac bio trn u oku naročito onima koji su se spustili sa gudura i skidajući kokarde postali jedini isčitatelji povijesti Hrvata.
Justina evo malo povijesti
Istria on the Internet - History - Istarski razvod.mht
http://www.ihjj.hr/o-hr-Istarski-razvod.htm
Moram priznati da vas nisam razumjela što ste htjeli reći. Bojim se da to nema nikave veze s temom. Budite ljubazni i objasnite mi u jednoj rečenici... Unaprijed zahvaljujem.
Draga moja curo, često puta ni sestić ne razumije što je napisao, bitno je da je na pisao nešto pa makar to nemalo smisla s nisčim. No to već spada u domenu Patologije, stoga ne obračaj pažnju na njega. Možda je opet malo popio ili je meteopat pa ga tlaći jugo.Prihvatimo ga takvim.
Istra je bila na povijesnoj vjetrometini mnogih susjeda koji su je svojatali. Don Bonifacije je posljedica toga a trakavica još traje. Zbog toga sam krenuo od početaka, zašto je Istra Hrvatska, poslije je lakše pratiti. Zaključak Vam ne treba nametnut, sam će doći. A to je skrivena bit članka
Toliko, mislim o vjetrometini i svojatanju Istre, znam, ne samo što sam učila nego su moji više stotina godina u tom kraju. Bit svega je da mi je i zbog toga mnogo stalo da se kaže istina o smrti don Bonifacija. Iako bi to trebalo interesirati i hrvatsku vlast, i onu u Istarskoj županiji, jer ne zavaravajmo se se zbog toga što crkva za njegovu smrt optužuje Titove partizane (neki Titove komuniste, neki Titove milicajce)... sve na kraju pripisuje se nama u Hrvatskoj, posebno u Istri. Četničko čišćenje Talijana i toem slično. Jedan moj prijatelj kaže:"Što te to toliko brine, pa i partizani su činili zločine!" Jesu, odgovorim, ali po dva članka koja sam pročitala na javno.com sumnjam da je u svezi don Bonifacija to nekakva namještaljka. Ako nije, to se mora dokazati, alia ne svjedočenjem (koga, čega?) u crkvenim krugovima.
Nije četničko čišćenje Talijana već etničko... Ispričavam se čitateljima i uredništvu.
Curo imaš kavu od mene, zaista dosta s naklapanjima što bi bilo kad bi bilo i onoga tipa ja mislim da je to bilo tako i tako.
Prepustimo to struci koja će dokazati, nadam se da kvaziintelektualci do tada neće konstuirati neku novu povjest stariju od istine.
Pravo zboris : Grijeh je lagati!
1) O Stepincu, predlozio bih Vam procitati "L' Arcivescovo del genocidio" od Marca Aurelia Revelia, Edizioni Kaos, (o knjizi naseg istocnog susjeda ZNA SE KOGA, necu ni da spominjem, jer SE ZNA...).
O Vatikanu i hrvatskoj katolickoj crkvi citajte "Ratlines- put pacova, iliti miseva" od Aarona .... i jos jednog autora, mozete potraziti preko Interneta njihova imena). Koliko mi je poznato knjiga je prevedena na talijanski i druge jezike.
2) Koliko sam ignorantan u vezi (svezi, glede...?) beatificiranja! Ja mislio da je beatificiranje posljedica nekog stvarno cistog vjernika koji se usput, pojavio u snu iliti u javi, nekom "grjesniku" i nakon toga je taj ozdravio. Ili onih koji cine "mirakule". A da se ne zaboravi sto je sve cinio Saul prije nego je "pao s konja" i postao Sveti Pavao!
Vjera je Sesticu, u sebi, a ne na nekim gorama ili trgovima!
3) U tome imas donekle pravo; Mnogi koji su pohadjali Skolu u Kumrovcu bili su komunjare "kambija bandiera" a i neki "ucitelji". Bili su oni samo clanovi SKJ! Medju njima i nekadasnja u ono vrijeme, veoma postovana od nas studenata, Savka Dabcevic Kucar.
A ja nisam bio u Savezu ali sam uzivao sve blagodati Socijalizma! "...ali sada bih i ja "priljepio petokraku na celo"! Rijeci jedne moje drage znanice.
Ajd' da si mi zdravo! (pozdrav s kojom se pozdravlja i Gospa
Evo, napokon, dobili smo novi članak o don Bonifaciju. Oštar.
Zanimljive su i vaše replike, mislim na čitatelje. Postalo je vruće.
Danas je u pulskom dnevniku "Glas Istre" objavljen članak "Žrtva komunizma postaje blaženikom" (o don Bonifaciju) dr. sc. Marija Mikolića... Komentar sam objavila na stranici članka na javno.com od današnjeg dana, najnoviji članak, i koga interesira može ga tamo pročitati.
Istrijane ja bi ozbiljno. Komentare komentara i tko je napisao svoje mišljenje o nekom a naročito Aaroni i Goldsteini to je subjektivitet pretvoriti u objektivitet. Ti isti sa sebe skidaju žutu zvijezdu i krpe je na Stepinca.
Nisam kod kuće, ne mogu citirati ORIGINALNI STEPINĆEV GOVOR 1943 godine sa propovjedaonice zagrebačke katedrale. Izvorni govor, ne komentari. Izašao je u knjizi '' Poznati Govori …'' i treba pročitati što je rekao on osobno a ne što mu se ponavljano pridodaje.
Znamo za izreku laž ponovljena 10 puta postaje istina…
Justina, ja ne ratujem. Prestao sam dokazivati neke stvari borbom već argumentima. O Istri sam sa interesom čitao i to je to. Bonifacije je žrtva jednog režima, totalitarnog i to u poračju te ako je zbog svoje vjere i uvjerenja ubijen bez obzira na nacionalnu pripadnost zaslužuju spomen.
Meni je jedino žao da oni isti koji su ga onda ubili sada sa Talijanskim pasošima plaču o njemu.
Neću se upuštati u "dvoboj" između vas i Istrijana, on je odrastao čovjek i odgovorit će vam. Iz vašeg zadnjeg upisa jasno je da ste to od provog trenutka mislili, to da je Bonifacije žrtva jednog režima. Vi ste kao oni u Porečko-pulskoj biskupiji, Tršćanskoj biskupiji i Vatikanu, tvrdite nešto što ne možete ili ne želite dokazati. Vi ste falsifikator!
Grandissimo. Kako vas nimalo nije stid. Imao je pravo matrixdc.
Tko o čemu nego vi o poštenju. Što vas muči da je nedokazano ubijen ili da je ubijen ili što ? Živ nije zar ne? Ili ste očekivali da će se crkva zaratiti među sobom zbog njega?
A što ih je malo pobio komunistički režim SFRJ diljem Lijepe Naše? Obrati se bre dete svakom našem bivšem oficiru JNA – a njih je podosta u Puli ( znam i one koji su iz Splita selili za Pulu u mnooogo lepše okružje) kako su se ubijali kritičari tog režima, može ti i smantrix pomoći on je bio u Kumrovaćkoj školi dete oficira JNA doseljenog u Pulu a i deda mu je bio čedo dok je to bilo ok .
Priča o istini. Ma možete se propeti na zadnje noge ali istina izlazi vani. Čekaj kad starčad posenili i kad poćne govoriti slavne im uspomene nemoj da i tebe bude sram.....
Vi ste opterećeni komunizmo, partizanima, Titom, JNA... To je bolest, a ja time kao djevojka i vrlo mlada osoba dosta sam se naslušala u familiji (obitelji), susjedstvu, školi i na fakultetu... Ja sam protiv tih boleština!
Vi ste, Marine Šestiću, pokazali tko ste i što zastupate. Vas ne interesira istina, jer sgte opterećeni poviješću i događajima. U mojoj obitelji ima komunista, antikomunista, liberala, ideesovaca... i oni koji ljube Boga!
Tko ste vi? Pokazali ste svoje udbaške ili neke druge policijske manire kad ste Istrijanu napisali (30.08.) Rimski Istrijane... Pogledali ste u šifru Istrijan i našli da je napisao Rim,Italy... a meni ste, također, pogledali i našlist ste Pula, Hrvatska... I onda ste započeli svoj govor mržnje na ekavici (srpski) i spomenuli oficire u Puli... SRAMITE SE, ŠESTIĆU!
Hoćete li moj broj osobne iskaznice, pasoša (putovnice), broj cipela? Sramite se, Šestiću!
sramio bi se kad bi namjerno zlo napravio. Vaši stavovi su takovi da se ne sramite ničega pa ni svog vrijeđanja.
Nisam opterečen nemoči u današnjici, voajer sam i gledam klaunove kako mi objašnjavaju da bi se morao sramiti jer ne govorim gluposti o kojima oni nemaju ni znanja ni saznanja a ni iskustva da govore. Ništa mi od vas ne trebam, hvala. Što vas bre dira ekavica pa ja to o onima koji se doseliše u Polu...
I nastavite ljubiti Boga ( a vjere bez ljubavi je fanatizam)
smantani, ovo nije jedan od tvojih nickova - isti rječnik ali druga glazura???
To ste vi, Šestiću. Ništa ja vama ne nudim, a o ekavici tek onako da vas pokažem jadničekom, opsjednutim. Ja virujen u Boga, a takve kao što ste vi prihvaćaju samo neki koji rade u crkvi, a oni nisu Bog.
pa da zaključimo tim ovu diskusiju. Viruj u ljubav a Bog neka ti pomogne za krive navode. Nema smisla držat polemiku za optužbe militantne feministice koja nema dlaku na jeziku ( osim ako nije od prijateljice).
Vi, Šestiću, smatrate kako polemizirate. Vi ste smiješni Opterećenko (!) Ja nisam militantna feministica, ča ste me nazval, već studentica koja iam mnogo prijatelja i koja ne trpi nepravdu, laži i falsifikate. I dalje se ponašate kao grandissimo falsifikator! Ukoliko ne želite govoriti o temi, skrijte se i čutite! Adio, Opterećenko!
da nema onog grandissimo ne bi valjalo ... čutite bre čudno zvući stara studentice..
Samo o temi se s vama mogu dopisivati... To jest, ukoliko imate neki dokaz u svezi ubosjtva don Bonifacija.
Najprije čestitam Justini kako vas je otkrila kao da je prava policajka. Pogledao sam pod link marin sestic i ustanovio da piše samo Hrvatska. Bojite se spomdenuti grad odakle se javljate. To govori o vama sve - doušniče!
Nisam nestao, već imam mnogo obaveza i posla. Međutim, odobravam sve što ste napisali, naročito marinu sesticu. Još ćemo se čuti.
Ne padam na bilo čije provokacije i ne želim se ponavljati. Slažem se s Justinom da treba polemizirati o tematskom članku ili člancima a ne pisati radi pisanja i provociranja.
Je Istrijane, piše mi samo Hrvatska. Čestitam na veleumnom zaključku kada mene optužujete za pulicjota a Justini čestitate kako me je ‘’otkrila’’.
Dunkve, piše Hrvatska jer sam od Trsta do Kotora. Jel’ vam to smeta? Inače sam bio po kontinentima i tako kao nostalgičar čitao napisano iz domovine. I tako u međuvremenu se malo i uključio….
Tema je ubijeni svećenik. Sada vama smeta kako je ubijen, da li je bačen u fojbu ili nije ili je skončao po duhu svetom. Najvažniji je upitnik stavljen olovkom a to što ga nema to nije bitno.
Vama istomišljenicima ( ja sam jedini ovdje koji ne puše u vaš rog) očito smeta što ja ''rvat'' pretpostavljam blaženstvo talijanskog popa nad velikom komunizmom koji je očito vaše familije iz raznih pripizdina doveo u gradove. Pitajte Smantanoga…
Sveti Duje, Todor, Vlaho, sve su to uvezeni a opet naši zaštitnici. I vidite meni kao vjerniku smeta što je komentar ( kao kod onih kojim je nacionalni svetac viši od Boga kao kod '' nacionalnih crkava'' ) kod vas deklariranih katolika manja žrtva kod Talijana popa nego od komunizma koji ga je ubio a zbog primisli da to izaziva ugrozu crvene Istre koja je ''vaša''.
A sami se ne bojite iridente koja dijeli pasoše ( pasoše a ne putovnice) i kupuje zemlje koje bezosjećajno prodajete – na općinskom nivou.
I zato sam vam poslao Istarski razvod, mogao sam vam spomenuti i sabor 25 IX 1861 u Poreću , Biskupa Juraja Dobrilu i Mirkovića te Hrvatski preporod u Istri ali to bi bilo previše za ovo..
Vama je komunizam iznad Istre a o Hrvatskoj da ne govorimo, jeftinim štosovima želite iridentu kompenzirati sa komunizmom a ona je ( iridenta) sveprisutna i zadnji teški neprijatelj Hrvatske. I zato sam ti Istrajane napisao da ne treba lažima se braniti.
Tri lipe stvari života su biti zdrav, mlad i lud…. Poslin, ista kombinacija je otežavajuća okolnost.
Opterećenku i falsifikatoru!
Šestiću, ne bih vam se obraćala da niste spomenuli Istarski razvod (to ste mi niki dan natuknuli s linkovima). To znači da se meni rugate a ne želite me spomenuti. Ma kome vi to govorite o Istarskom razvodu? Meni, Istrijanki, koja forši malo više zna nego što vi mislite i znate. Sigurno ste stariji od mene i možda prije čuli od mene o Istarskom razvodu... ali to ne znači da morate podcjenjivati, forsirano gledati klaunove (pa ste i postali jedan od njih), pokušavati ismijavati a ne shvaćati koliko ste nazadni.
Šestić oli Sestic, meni bi stili držati predavanje o Istarskom saboru u Poreču, biskupu Dobrili, Mirkoviću (mislili ste o Mati Baloti)... Kako to da niste spomenuli odvjednika avvocata i narodnjaka Cukona koji je napisao tekst za istarsku humu Krasna zemljo... Šestiću oli Sesticu, to je rođak moje bake!
Dvjema riječima iz naslova (ne računam na "i") dodajem:lažac. Znate li zač? Rekli ste mi zbogom, a ja vama addio. Što ste se išli opet javljati? I vi to mene možete pitati, ali ne želim vam ostati dužna i dozvoliti da p..... po meni i onima koji razmišljaju zdravim mozgom. Nemojte mi se više obraćati ni bez imena!
histerija je lječiva do neke mjere. Poslije je stvar institucija.............
Ispričavam se, nije istarsku humu već li istarsku himnu.
počeli smo vrijeđati... Tako čini nemoćna čeljad, a takovih vas ima previše u ovoj lijepoj zemlji koju ne zaslužujete! I još se hvali da je nostalgičar, "rvat", koji je bija u svitu. Ča će ti da si bija po svitu kada nisi niš naučija!
Od prepucavanja nemate niš. S mnogim vašim osvrtima se ne slažem jer nisu argumentirani. Međutim, napisali ste "... ona je (iridenta) sveprisutna i zadnji neprijatelj Hrvatske", i to stoji. To se zna, ali ste vi napisali "ubitačne" riječi koje bi trebale upozorenje za hrvatsku vladu i njezino MVPIEI u kojem radisposobni i nesposobnih diplomata.
Kako ne kužite da je vjerojatno ta ista iredenta (nije iridenta kako ste vi napisali, a možda je tiskarska pogreška ili vi tako govorite u vašem kraju?!) u dogovoru sa biskupima - don Bonifacija proglasila blaženim. U Italiji se naveliko piše o prvom svećeniku koji je bačen u istarsku fojbu na području Hrvatske koji će postati blaženi.
Tu bu još bilo svega, a s Istrijanima se nije dobro "igrati" (anti)fašizma, zbog toga što imaju gorka iskustva. Iako ima onih koji su možda u svemu pomogli da se don Bonifacio proglasi blaženim.
Itekako poštujem Istrijane, oni su bili jedni od onih koji su bili najviše proganjani u bivšoj jugi- nisu bili ljudi za vjerovati kao ni ja. Naslušao sam se priča iz njihova života. Ginuli su za Hrvatsku i onda su ih marginalizirali.
Ovo ovdje je grupa crvenih Kmera, koji su se doselila u Istru i svojataju je a prava Istra je na crvenici u unutrašnjosti gdje se još uvijek žgobaju za preživjeti i kojima iz centara nameću puno toga.
Meni smeta što su crveni krenuli klinom izbijati klin, ne samo da je pogrešno već i štetno, daje iredenti krila ( mi kažemo iridenta, u pravu ste).
Ne moramo se slagati, ok, ali ovog Bonifacija nema, ubijen je. I što sada davati autonomašima i talijanašima još materijala kako smo neobjektivni. A i crkva nam nije nacionalna pa se prema žrtvama treba ponašati sa pijetetom. I ne vjerujem da Crkva u Hrvata igra takovu igru, to je nepoznavanje crkve, a najviše me boli kada komunjare izvlače Stepinca za negativni primjer.
Ako niste vjernik ok ali treba biti patriot a neš' ti patriotizma autonomaškog sa ''istarskom himnom'' i to od onih koji su se doselili na tuđe. Veća polovica je sa talijanskim pasošima koji su dijeljeni kapom i šakom do 5 km od mora. I moji su bili Triještini pa sam Hrvat….
(PS : Što treba argumentirati?)
sedmići, zar ne vidiš da si prozren.
Istrijan- drago mi je razgovarati s vrsnim intelektualcem koji razlućuje propagandu od zbilje. Samo naprijed prijatelju, ne slažemo se baš potpuno ali u biti je to ono pravo. Nemoj se zamarati s trivijalnim osobama, imamo mi pametnijeg posla.
justina- provokatora fašističke Hrvatske uvijek ima, stoga lamentaciju s ljudima ispod civilizacijskog nivoa nemoj sebi dopuštati.
Pratim vas s guštom, Istrijan javljaj se češće, vidim imaš puno toga za reć.
Tko autoru floskula i nebuloza daje pravo da da riječi istarskom himnom stavlja pod navodnicima i to naziva automaškim patriotizmom, pa vulgarno i brutalno "i to od onih koji su se doselili na tuđe". On to sebi dozvoljava, jer dosad je govorio da je "rvat", a on je poturica i zato tako piše. On je Triještin i kaže da je Hrvat. Možebit. U Trstu je bilo Hrvata, ali ako su njegovi bili Talijani ili Austrijanci onda je pohrvaćeni Talijan ili Austrijanac.
Bido jedna, bidasta, moji su stotinama lita u Istri i kaže da smo došli na tuđe.
Hvala na pohvali! Nesto citam a nesto saznam "iz prve ruke".
Ne brkajte imena! Cast takvim svecenicima kao sto je Juraj Dobrila (i Strosmayer, koga vi ne spominjete). Stepinac pa i ovi danasnji "velečasni" nisu im ni sijena.Oli bi vi "samljeli kosti, kako bi se prah sto bolje izmjesao..."?
Ali kako vidim, vi nemate pojma ni o osnovnoj geografiji (pardon, zemljopisu) Istre! Pa koliko je to "prava Istra na crvenici, u unutrasnjosti"?!
A koliko je "prava" da parafraziram vaš pojam, ona "siva" i "bijela"?
? ? ? i još sličnih pitanja,prepustio bi ih drugima.
Znači imamo, dobre i loše svećenike, naše i vaše . Ni vremenski razmak ni povijesno okruženje ne dozvoljava kontinuitet jer ovi sada su loši… slave mrtvog koji je od onih tamo (a to je topic).
I to su svi moji neargumentirani postavi uključujući crvenicu. Slika je eto crno- bijela bez nijansi sivila. Hvala što drugima prepuštaš pitanja ali tema se izvitoperila i nema se što više reći.
Eto jedna od lijepih stvari sa ovog članka je da smo te ipak nečemu naučili.Pametan pita i ući a budala lupeta.
Ja ti smatraxe mogu odgovoriti citirajući onog koji analizira takove kao ti:
Svoju inteligenciju koju ima potrošio je na lukavstva svakojake vrste, a za lukavstvo se i kaže da je inteligencija ograničenih, bešćutnih, jednodimenzionalnih ljudi, dakle, glupih, bez emocionalne i socijalne, a kamoli duhovne inteligencije.
Ima, ima, itekako, jos mnogo toga!
A ja zaboravih odgovoriti;
Mogu si misliti što je mogao reći Stepinac 1943.! Sve u ime Boga, naravno i duhu "pružite i drugi obraz" - Srbi. Inače dali znate da je (su) dvojac Stepinac - Pavelic radili uveliko na osnivanju Hrvatske pravoslavne crkve? Neku unijatsku valjda?
Neke su i "pripitomili", a većina... zna se!
Kad nadjete vremena, "sidjite malo na zemlju". Pročitajte si sudjenje "zemaljske" vlasti arogantnom Stepincu!
Ma pusti ti njega zrman, nije on išao u školu kad se i to ućilo. Išao je ili piškit ili kakit kako veli njegov vođa Drivo. To su ti novi pisci Hrvatske povjesti koja će biti starija od ove o kojoj ti i ja razgovaramo. Oni imaju neku svoju povjest jedinstvenu i neponovljivu ili nedosanjanu. Stoga nije istina što povjest veli već je istina što sedmić misli i kaže. Ne podsjeća li te to na davnu prošlost i "dragog nam Benita,Antu ili Adolfa"
Nemojte misliti već baratajte činjenicama. Ja ih navodim a prvom prilikom kada mi knjiga dođe pod ruku za koji mjesec poslati ću vam puni naslov pa čitajte. Ovo je drugi put da u diskusiji navodite neke druge a ne činjenice. A poslovica kaže da neki ljudi lažu jer su prevareni a drugi jer žele prevariti. Ne valja napamet pa makoliko bile namjere plemenite.
Za hrvatsku pravoslavnu crkvu Pavelić da ali Stepinac ne – pa kako vam se da to servirat ovdje ??? Više vas muči crkva nego istina, što je tome razlog? Korijeni?
O pripitomljavanu ima više tih rana u ratu, a poslije rata ideoloških više nego religijskih… ja u svakom slučaju ne pokušavam se boriti sa iredentom time da lažem a niti mi je svaka druga riječ talijanska.
A potvrdu mojim riječima imate na zadnjem topicu o ''gradonačelniku pule'' – sadašnja lokalna vlast je po njihovu priznanju činila usluge Talijanima (iredenti) za prodaju zemljišta. I u Splitu kupuju sve po Dioklecijanovoj palači sa državnim kreditima…
Usput budi rećeno (i to ću vam navesti točno) imam i govor odvjetnika Stepinca i Blaževićev i presudu... sve sa datumima kako bi mogli sami pogledati.
Idite, molim vas, zar je Pavelić mogao nešto učiniti bez Stepinca glede osnivanja hrvatske pravoslavne crkve... Pritom trebali ste znati da je to napisano u Ustavu NDH-a. Ne mogu od vas zahtijevati da čitate između redaka kad ne znate interpretirati ono što je objavljeno. O govoru Stepinca i Blaževića za vrijeme suđenje sve mi je poznato i ne trebaju mi nikakve knjige. Vi ne žerli
Zar mislite da je Pavelić donosio nekakve odluke vezane za crkvu bez Stepinca?! Sve je bilo objavljeno u Ustavu NDH-a!
Ne mogu od vas očekivati "između redaka" kad ne svhaćate ni ono što sam napisao, ali ne samo na ovom postu. Vi ne želite znati što je sve rađeno u vrijeme NDH-a jer vidite samo zločine koje su počinili partizani koje preuveličavate i do "izbacujete" takve brojke da čovjeku stane pamet. "Vi jeste ili glumite...", kako veli narod.
Mislim da sam u vezite teme s vama okončao dopisivanje, jer se vama zapravo ništa ne može dokazati! Osim toga, vrijeme je dragocjeno i bolje je da ga iskoristim u neke druge svrhe ili s nekim čitateljem koji može prihvatiti kritiku ili ako zatreba argumentirano kritizirati.
Pavelić je kopirao one koji su se rodili puno prije njega i Stepinca – a sam nije bio dovoljno pametan izmisliti tako nešto. Eugen Kvaternik 3 prosinca 1861 godine piše banu Šokćeviću '' potrebu patrijarhata hrvatske pravoslavne crkve''.
18 rujna '38 Solunaš Stepinac, tada nadbiskup, pri posvećenju u Biskupiji Zvonimirove spomen crkve Naše Gospe napada fašističku ideologiju i uopće rasizam moleći Buga da oslobodi Hrvate od takove '' kulture'' ( Mužić, razmatranja o povijesti Hrvata , Split 1967). Da je Stepinac prihvatio Titovo traženje za osnivanjem nacionalne crkve bio bi heroj a ovako je i on i crkva gažena a svećenstvo ubijano.
Citiram D. Klen, Neki dokumenti o svećenstvu u istri, JAZU, Zgb, 1955 : ''Istra se zbog divlje talijanizirala bez obzira na otpor naroda podstrekivanog od domaćeg svećenstva''.
Dakle – ja nikakve brojke nisam izbacio, 100 miliona je jedina cifra i to je od EU-a a ne moja. Što je rađeno za vrijeme NDH-a znam dobro jer su moji bili u ustaškom logoru u Zagrebu, te u Talijanskim logorima/zatvoru na Molnatu , i u Milanu. 4 se nije vratilo. Antifašista. Ali razlikujem komuniste od antifašista jako dobro. Ovo nije toliko bitno, bitno je da povijest otpora naroda Istre nije započela sa komunistima 45 jer to je vjetar u leđa iredenti koja to zahvaljujući vašem pisanju uporno želi dokazati da su se po protjerivanju Talijana tek tada naselili Hrvati. Zbog toga spominjem Istarski razvod ( kroz slavenske elemente u ugovoru ) i kontinuitet djelovanja svećenstva u narodu.
I tu je naš nesporazum, ja nisam čiribirac koji po potrebi ili da opravdam postupke nekih želi podesiti povijest prema potrebi. Trebamo se svi suočiti sa činjenicama i zajedno krenuti naprijed.
Ča si ga smekša? Te zadnje dvi rečenice su mu jedino pametno ča je napisa...
da si riba zvala bi se salpa
Najbolje je izbjegavati temu i ribariti na suhome... Tužitelji, dajte na vidjelo dokumente, ali ne falsifikate. Jasno, govorim o ubojstvu don Bonifacija.
Da rezimiramo, marin sestić, lažni domoljub a i demagog. Barata s činjenicama osnovom rekla kazala. No ni to nije najgore lažac je, e to je već strašno. marine sedmiću, ajd ti tamo budi kuco. Nisi ni pismen a nisi ni znalac. Imaš sportsku stranicu a i portal 24 sata žutoga tiska. Odi tamo samo zagađuješ prostor. Zaista mi te je žao.
Lako rezimirati kada se radi o šestićima... Jeste li čitali o tome što neofašisti i desničari u Italiji govore o nacizmu i fašizmu? Da li još nekome treba komentar o don Bonifaciju?
Potrebna nam je istina da im možemo u brk reći što mislimo, ali i ovima u Hrvatskoj...
Historičarka Cernigoi je u Italiji objavili članak o don Bonifaciju, ali nitko ne reagira. Ignoriraju je. Nadam se da će Černjul citirati neke njezuine važnije dijelove članka...
Hajde da i to vidmo. Znatiželjna sam, iako ne zanm zašto je stalo s objavljivanjem novih dokaza.
Kaj je taj članak nestal? Daj, ako imaš veze učini nešto.
I ja sam već postala nestrpljiva. Vrijeme leti a istina ostaje za nama. To mi, moram priznati, pomalo sumnjivo. Kod nas nikad ne znaš tko može zaustaviti da ne dođe do objavjivanja novih natpisa. Posrijedi su svakakve intefresne sfere.
Još 11. ovoga mjeseca pita sam kaj je članak nestal.
Ajde nam kopiraj taj članak, ja ću ga prevesti sa svojim lošim Talijanskim da razumiju i ostali?
Imam neki ludi predosjećaj da će se na ovom stati i da se o tome neće više pisati. Možda, griješim. Željela bih da se prevarim...
LA NUOVA ALABARDA (Trieste)
http://www.nuovaalabarda.org
IN ODIUM FIDEI:
LA BEATIFICAZIONE DI DON BONIFACIO.
Il prossimo 4 ottobre 2008 si svolgerà a Trieste la beatificazione di don Francesco Bonifacio, sacerdote istriano scomparso in circostanze misteriose nel 1946. Diciamo “scomparso” e non “morto”, perché dato che il suo corpo non è mai stato trovato non è a tutt’oggi possibile determinare la data della morte.
Ma perché è stata decisa la beatificazione di don Bonifacio? Le fonti “ufficiali” (nella fattispecie una nota Ansa del 4/8/08, che si basa, supponiamo, su comunicazioni degli organi ecclesiastici) affermano che don Bonifacio, fu ucciso “in odio alla fede”, che fu “catturato dai titini a Villa Gardossi” e “finì in una delle cavità del Carso”; che “secondo tardive testimonianze” prima di essere ucciso “sarebbe stato spogliato, deriso, lapidato e forse anche accoltellato e fucilato”.
Riprendiamo ora un articolo di Sergio Paroni dal “Piccolo” del 12/9/96. Il giornalista spiega che la causa di beatificazione di don Bonifacio fu avviata dal vescovo Antonio Santin nel 1957 presso la curia triestina. Santin considerava don Bonifacio “l’onore del nostro clero”. Ma, scrive Paroni, il procedimento si arenò “per la diffusa omertà di coloro che avrebbero potuto testimoniare”. Venne ripreso nel 1971 “grazie all’impulso dato da don Eugenio Ravignani, istriano come don Bonifacio” (Ravignani è l’attuale vescovo di Trieste).
Il vescovo monsignor Bellomi avrebbe deciso di riprendere in mano la causa e raccomandò, prima di morire (Bellomi è deceduto nel 1996) a monsignor Giuseppe Rocco di portare a termine l’istruttoria. Rocco è (o almeno lo era quando Paroni scrisse l’articolo) vicepresidente del tribunale diocesano competente per le cause di beatificazione, di cui il presidente è don Ettore Malnati (già segretario particolare di Santin e suo biografo), e del quale fanno parte due “notai”: un diacono ed una laica.
Il compito di questo tribunale è di valutare le testimonianze, che devono essere: “attendibili ed autorevoli per essere efficacemente accolte”. Alla fine dell’istruttoria il tribunale diocesano deve inviare il materiale raccolto alla Congregazione vaticana per la causa dei santi, “cui spetta l’esame finale”. Paroni aggiunge che dal materiale fino allora raccolto emerge che “don Bonifacio fu eliminato in odio alla fede, ovvero che è un martire, che quasi certamente venne infoibato poiché non se n’è più rinvenuta traccia” (conclusione quanto meno opinabile, come se tutti coloro che scompaiono senza lasciare traccia finissero in una foiba). E conclude osservando che la causa di beatificazione di don Bonifacio poteva avere da quel momento probabilità di giungere a buon fine, dato che pochi giorni prima papa Giovanni Paolo II aveva definito “martiri del nostro secolo” i cristiani “vittime dei regimi comunisti”: questo perché “per i martiri non c’è nemmeno l’onere di reperire la prova di un miracolo per la loro elevazione agli altari”.
Alcuni anni or sono il giornalista triestino Ranieri Ponis ha redatto uno studio dal titolo “In odium fidei” (ed. Zenit Trieste 1999), nel quale tratta dei sacerdoti uccisi dai “comunisti slavi”. Ecco cosa scrive in merito alla vicenda di don Bonifacio.
“Sono le 16 dell’11 settembre 1946 quando don Francesco Bonifacio lascia Villa Gardossi ed a piedi si avvia verso Peroi (…) prosegue per Grisignana (…) deve incontrarsi con il parroco Giuseppe Rocco (che era anche il suo confessore: è forse lo stesso “monsignor Giuseppe Rocco” del tribunale diocesano? n.d.r.) (…) don Rocco lo accompagna fino al cimitero (…) In lontananza si notano due guardie popolari (…). Don Francesco arriva sulla strada di Radani, qui è ferma un’automobile, nascosta dietro un cespuglio (…) vi sono testimoni oculari. Che vedono due avvicinarsi a don Bonifacio e costringerlo a salire sull’automobile: viene fatto sedere vicino all’autista. Questi indossa un paio di calzoni della divisa, ed è il komandir (…) si chiama Rak, è di origine dalmata (…) e abita a quel tempo a Umago (…) dietro siede Pietro A., tuttora vivente e abitante nel Pordenonese. Percorrono qualche chilometro, poi prendono a bordo altri due: Giordano N. e Antonio G.. A questo punto le ipotesi sono tante, le convinzioni forse nessuna”.
Frase interessante, questa: le ipotesi sono tante, le convinzioni forse nessuna. Eppure è proprio su queste tante ipotesi e forse nessuna convinzione che don Bonifacio verrà beatificato tra poche settimane.
È anche degno di nota che Ponis indica solo il nome e l’iniziale del cognome di due degli “ipotetici” rapitori. Perché? Proseguiamo con la lettura: Ponis racconta varie “ipotesi”, tra le quali la descrizione dello sgozzamento di don Bonifacio che sarebbe stato ucciso perché si era messo a pregare. Ma sono solo “ipotesi”, appunto.
Anche relativamente alla sepoltura vi sono varie “ipotesi”: alcune indicano don Bonifacio sepolto presso Montona, altre nella Valle del Quieto, oppure in zona Peroi (vi consigliamo di procurarvi una cartina della zona per valutare le distanze).
Ponis aggiunge che il fratello del sacerdote, Giovanni Bonifacio, avrebbe fatto confessare a Giordano N. i fatti, ma che questo non voleva parlare per paura.
Poi riferisce l’ipotesi che un “processo farsa” si sarebbe svolto nella casa della famiglia Muscovich a Bollara (tra Castagna e Grisignana) e che alla fine, come racconterebbe una signora (che all’epoca era bambina e della quale Ponis non fa il nome), don Bonifacio sarebbe stato costretto a camminare scalzo fino alla foiba di Martines nel villaggio di Dubzi.
Altra “ipotesi”: dopo il “processo farsa” don Bonifacio sarebbe stato colpito al punto da perdere i sensi, caricato su un carretto e poi portato alla foiba di Martines, dove Ponis dice di essersi recato. Lì una donna di nome Veneranda, che nel 1946 avrebbe avuto vent’anni, avrebbe trovato il fazzoletto di lino con le iniziali di don Bonifacio sull’erba, una mattina dopo avere sentito delle urla durante la notte.
Interessante però che il testo di Ponis non tenga conto delle testimonianze citate nel volumetto di Sergio Galimberti, pubblicato l’anno prima, nel 1998, in occasione della “solenne sessione conclusiva del processo diocesano per la canonizzazione di don Bonifacio”.
In esso sono riportati i nomi di sette testimoni, che hanno tutti più o meno dichiarato la stessa cosa, e cioè che l’11 settembre 1946, mentre usciva dal cimitero di Grisignana, don Bonifacio fu “avvicinato” da alcune “guardie popolari”, o “soldati della polizia jugoslava”, con i quali si sarebbe allontanato. È il fratello, Giovanni a dire che “poco dopo l’arresto” (ma anche l’arresto è una “ipotesi”, dato che le testimonianze non accennano ad atti di coercizione nei confronti del sacerdote: “due soldati precedono don Francesco che li segue libero”, ha dichiarato un teste) il gruppetto e il prete “spariscono nel bosco”. E teniamo presente che Giovanni Bonifacio non era presente ai fatti, si trovava in casa ad attendere il ritorno del fratello.
Vi è dunque una versione che vuole don Bonifacio avvicinato da non meglio identificati “titini” e condotto via a piedi; un’altra che parla di un sequestro in piena regola, per il quale sarebbe stata usata un’automobile. Quale è quella accolta dalla Congregazione vaticana?
Nei giorni successivi alla scomparsa del prete i suoi familiari chiedono notizie al comando di polizia di Grisignana, alla Difesa popolare di Buie, al comando dell’OZNA ma tutte le autorità interpellate risposero che non vi era alcun ordine di arresto per don Bonifacio e che egli non si trovava incarcerato. Queste risposte, del tutto logiche se don Bonifacio non era stato arrestato dalle autorità, vengono definite nel testo: “vaghe, reticenti, contraddittorie” ed anche “evasive”.
Poi sono elencate le “alternative prospettate sulle modalità dell’uccisione”: “eliminazione generica (sic), torture, impiccagione, strangolamento, percosse, lapidazione, decapitazione, omicidio con arma bianca o da fuoco”. Mancano solo la sedia elettrica e l’iniezione letale, viene da osservare. Il luogo è “incerto”, scrive il testo: “tra Grisignana e Villa Gardossi, Radani, San Vito, bosco di Levade, Gradina di Portole, Carso di Piemonte” (e qui vi rinviamo nuovamente alla cartina); per quanto concerne i “mandanti” si è ancora più vaghi: “Autorità jugoslava di Fiume, Abbazia, Buie; Comitato popolare di Villa Gardossi, Comitato popolare distrettuale di Buie, comunisti italiani di Buie, attivisti e militanti slavo-comunisti, ecc.”. I “presunti esecutori” sarebbero “tre, quattro o forse più”; il “destino del cadavere”, infine, sarebbe “incerto: cremazione (cimitero di San Vito), infoibamento (qualche voragine della zona, foiba di Martines a Grisignana, foiba di Pisino), sepoltura (Santo Stefano, bosco di Levade, San Bortolo di Montona, San Pancrazio di Montona, San Vito di Grisignana, linea di confine tra Zona B e Jugoslavia”).
In sostanza: non si sa come don Bonifacio sia morto (a rigor di logica non si sa neppure se sia morto), né chi l’avrebbe ucciso e per quale motivo, però la conclusione del processo diocesano dà per assodato che sia stato ucciso in odium fidei.
Nello stesso libretto troviamo anche la versione dell’arresto di don Bonifacio riportata da Ponis, che sarebbe stata resa da un “sedicente testimone oculare”, cioè un “attivista comunista” che, “a pagamento”, avrebbe fatto ad un “regista” (del quale non viene fatto il nome) una “narrazione romanzata destinata alla realizzazione di un soggetto teatrale basato sulle ultime ore di don Francesco Bonifacio”. Questo testimone era stato rinchiuso assieme al suo “compagno di lotta” (quello con cui sarebbe andato ad arrestare il prete) in carcere ad Albona nel novembre 1946, ed avrebbe “confermato ad un suo carceriere” che “il prete di Crassizza” (cioè Villa Gardossi) sarebbe stato “finito con delle coltellate alla gola” e non gli sarebbe stata “staccata la testa”, come invece asseriva il suo “compagno”. Ammesso che questo racconto sia attendibile, potrebbe significare che i due erano detenuti proprio perché avevano assassinato il prete (per criminalità comune) e che il “testimone oculare” (stranamente anonimo, mentre il suo “compagno” viene indicato come Enrico Clarich, nome che nel testo di Ponis non compare) abbia poi deciso di infiorettare il racconto con le motivazioni politiche ed i particolari cruenti, per vendere poi con più profitto la sua “storia” al regista.
Leggendo la biografia di don Bonifacio ci hanno colpito alcune cose. Innanzitutto che il sacerdote, che durante la guerra aveva operato sia per salvare partigiani e civili, sia militari nazifascisti, scriveva nel suo diario di non aver paura di essere ucciso od aggredito, nonostante ciò che affermano i suoi biografi. Che aveva fisso il pensiero della morte, ma questo, piuttosto che essere attribuibile alla paura di cadere vittima “degli slavo-comunisti”, può dipendere dal fatto che fin da ragazzo soffriva di crisi di asma piuttosto gravi, che non gli permettevano una vita del tutto normale.
Ma quello che più ci sconcerta è il motivo per cui si è deciso che don Bonifacio è morto in odium fidei: dato che è scomparso ed il suo cadavere non è stato trovato è stato sicuramente infoibato perché esponente del clero cattolico.
Ora, mancando il corpo, vi sono tante altre ipotesi che si possono fare sulla scomparsa di una persona. Per voler prendere in esame tutte le possibilità, si può anche ipotizzare (dato che le ipotesi sono tante, come afferma Ranieri Ponis, ne aggiungiamo qualcuna anche noi) che il sacerdote si sia allontanato volontariamente e sia andato a vivere altrove con un’altra identità: ipotesi che tendiamo ad escludere dopo avere letto parti del suo diario, da cui esce una figura di religioso coerente. Ma potrebbe essere stato colto da amnesia ed essere andato da tutt’altra parte, morto chissà dove e quando; può avere avuto una crisi d’asma più grave delle altre, che gli è stata fatale, ed essere morto in un luogo dove il suo corpo è rimasto celato.
L’ipotesi però che a noi sembra la più probabile è che don Bonifacio sia caduto vittima di criminali comuni che, per derubarlo o per altro sconosciuto motivo, lo hanno ucciso e poi ne hanno occultato il cadavere. Questa ipotesi corrisponderebbe al racconto fatto all’anonimo regista, dove abbiamo due “testimoni oculari” dell’assassinio di don Bonifacio che si trovavano in carcere due mesi dopo la scomparsa del religioso. Perché nessuno ha pensato di fare una ricerca presso l’autorità giudiziaria di Fiume (presumibilmente quella competente per territorio, se i due erano in carcere ad Albona), neanche negli anni recenti?
Noi, da agnostici, riteniamo che gli affari religiosi debbano essere gestiti seriamente. Non si può fare santo (o beatificare, è lo stesso) chiunque o chicchessia senza un minimo di analisi della sua vita e delle modalità della sua morte. Non è una cosa seria, né è rispettosa di chi crede.
Soprattutto siamo dell’opinione che non si possono strumentalizzare la storia e le credenze religiose a scopi politici. Nella fattispecie, con la beatificazione di don Francesco Bonifacio (per il quale non vi è alcuna prova che sia stato ucciso in odium fidei), non si compie un atto religioso, ma si strumentalizza una tragedia (la scomparsa di un giovane sacerdote) per fare propaganda politica in funzione anticomunista.
In conclusione un breve appunto per una prossima ricerca storica: che in Jugoslavia sia stato impedito alla popolazione di professare qualsivoglia religione, a partire da quella cristiana, è una bufala bella e buona. Tanto per fare un esempio, ricordiamo che nel corso dei censimenti etnici era permesso dichiararsi islamici o musulmani, trasformando un credo religioso in una componente etnica (fattore che ha avuto poi il suo non indifferente peso nel corso del conflitto jugoslavo).
Della “persecuzione” dei sacerdoti in Jugoslavia parleremo quindi in un’altra occasione; in questa sede vogliamo solo dire che tra gli attivisti del Fronte di Liberazione jugoslavo vi erano anche molti sacerdoti, diversi dei quali ricoprirono addirittura dei ruoli di dirigenza. Del resto un partigiano giunto a Trieste ai primi di maggio 1945, mostrando un tatuaggio rappresentante Cristo che portava sul petto disse che lui credeva in Gesù perché “è stato il primo comunista” (testimonianza di Fausto Franco, del CLN triestino, pubblicata sul “Piccolo” del 4/11/83).
settembre 2008
Clanak je prilicno dug. Mozda je dovoljno da se prenese smisao ili prevedu neki pasusi. Pozdrav!
Članak je zaista opširan i zanimljiv. Objavljen je u rujnu (ne piše koji datum), ali potkrijepljuje ono što smo pročitali u tri članka koje je prije C.Cernigoi objavio autor pna portalu javno.com. Nas nekolicina je bila u pravu da se nešto događa što nije dokazano a to je da don Bonifacio nije bačen u fojbu (jamu). Za sada nema nikakvog dokaza da su ga ubili milicajci tadašnje Titove Jugoslavije.
Imaš pravo. Bio sam u Trstu i pročitao da će se održati više svečanosti prije nego don Bonifacije bude proglašen blaženim u Trstu. Jedan poznanik mi je pričao da su neofašisti i drugi desničari u Trstu i drugim gradovima u pokrajini Friuli Venezia Giulia "poludjeli" na tekst C.Cernigoi.
Ne mogu vjerovati da se u tome u našoj državi ne piše.
Članke mogu komentirati samo članovi kluba.
Prijavite se ili
registrirajte u klub. Registracija je besplatna.