Ivan Aralica, Zdravko Tomac i Miroslav Tuđman mamci za desne birače

Iako ga nema prečesto u javnosti zna se što Ivan Aralica misli o HDZ-u. To odavno nije stranka u kojoj je on bio jedan od glavnih ideologa, ustrajno vjeran utemeljitelju Franji Tuđmanu. HDZ ne vodi računa o nacionalnim interesima i državnom suverenitetu. Stranka koja je bila na čelu pokreta za državno osamostaljenje Hrvatske pod Ivom Sanaderom pretvorila se u stranku koja se klanja administraciji iz Bruxellesa, stranka koja gura Hrvatsku u Europsku uniju za koju se ne zna nosi li Hrvatskoj više dobroga ili lošega. Za Ivana Aralicu HDZ je stranka koja posljednjih godina nije vodila dovoljno računa o svetosti Domovinskog rata i neopravdano je izručila hrvatske generale Haaškome sudu samo da bi umilostivila europske dužnosnike. Time je dopustila da haški suci kroje hrvatsku povijest.

Ivan Aralica, međutim, danas se ponovno priklanja HDZ-u. Jednako kao što su to učlinili Ljubo Ćesić Rojs, Davor Domazet Lošo i drugi Tuđmanovi generali koji sebe nisu vidjeli u Sanaderovu HDZ-u, a ni blizu njega. Aralica sigurno nije zaboravio sve negativne osjećaje koje je imao prema današnjem HDZ-u, ali vjerojatnost da će na predstojećim izborima pobijediti lijeva koalicija predvođena Zoranom Milanovićem očito je bila jača od animoziteta koji je mučio i njega i druge desno orijentirane intelektualce.  

Okupivši u središnjici HDZ-a Ivana Aralicu, Zdravka Tomca i Miroslava Tuđmana šefica stranke Jadranka Kosor povukla je još jedan potez koji pokazuje da je svjesna teške predizborne situacije u kojoj se nalazi njezina stranka i da pokušava skupiti u istu košaru baš svaki glas na desnici. Ni to joj, naravno, ne jamči bolji ishod, jer kako stvari stoje, jedino čemu se može nadati izborni je poraz. Međutim, simbolično okupljanje nekadašnjih hadezeovaca oko današnje HDZ-a može je, procjenjuje, poštedjeti gubitka dostojanstva, koji bi uslijedio ako bi na izborima pala ispod broja zastupničkih mandata koje je HDZ osvojio na izborima 3. siječnja 2010., kad je prvi put poražen od lijeve koalicije, tada predvođene Ivicom Račanom.

Ankete su nedavno HDZ-u prognozirale da će osvojiti mizernih 35 zastupničkih mjesta, što je za šeficu te strake još gore od poraza samog. Bilo bi to 30 mandata manje nego u dosadašnjem sazivu, a za deset mjesta manje nego prije 11 godina, kad je HDZ bio na koljenima. Tada je Tuđmanova stranka platila danak bahatosti vlasti i pljačkaškoj privatizaciji koja je uništila gospodarstvo i ugasila stotine tisuća radnih mjesta. Danas je HDZ stranka koja je uspjela završiti pregovore s EU, a Jadranka Kosor je premijerka koja će imati čast potpisati Pristupni ugovor. Međutim, razmjeri korupcije otkriveni posljednjih mjeseci prekrili su sve ostalo, pa i taj povijesni rezultat. Govoriti o pristupanju EU i značaju tog procesa uzaludno je trošenje vremena. Riječi bačene uvjetar.

Jadranka Kosor nema velik manevarski prostor. A nema ni vremena. Istraga protiv stranke pokrenuta neposredno prije izbora neće nestati i ona na izbore izlazi u nemogućim okolnostima. Kako moliti povjerenje od građana koji su pokradeni? I zato igra kako može. Na desnici okuplja sve što se nekada odvojilo i odmetnulo od HDZ-a kako bi stvorila dojam jedidinstva i kakve-takve snage. Aralica, Tuđman i Tomac sigurno nisu obožavatelji njezina rada i politike, ali stajući uz nju žele se suprotstaviti  valu lijeve euforije. Kako za njih, tako i za nju, riječ je o braku iz interesa. Cilj je pokušati i zadnjoj minuti nadigrati SDP i koalicijske partnere ili, ako to već nije moguće, ne dopustiti da Kukuriku koalicija dobije golemu prednost koja će joj omogućiti da komotno vlada sljedeće četiri godine. Jadranku Kosor vjerojatno ne vole, ali im je ipak draža od Zorana Milanovića, Radimira Čačića, a pogotovo od Vesne Pusić čiji su im stavovi o tome da je Hrvatska izvršila agresiju na BiH otkad su izrečeni crvena krpa.

Potpora koju daju Jadranki Kosor predstavlja njihov otpor prema promjeni vlasti i poruku pokolebanim ili zbunjenim biračima desnice da je ovo prilika kad valja zaboraviti netrpeljivost i stati uz HDZ. Na desnici je gužva. Puno je stranaka i pojedinaca koji računaju upravo na HDZ-ove birače. Puno je onih koji u slabljenju HDZ-a vide svoju priliku. Aralica, Tuđman i Tomac trebali bi biti mamac za birače desnice. Ako su zbog višeg cilja mogli oni, kao neprijeporni umovi koji razmišljaju o budućnosti Hrvatske, suzbiti negativne emocije, onda bi to morali moći i birači. Taktika je jasna, no tek će prva prosinačka nedjelja pokazati u kojoj je mjeri i realna.