Ivančani nezadovoljni odlukom o zatvaranju Gradske kavane

 - Nisam znal da se zapira Kavana na špici! I velite da se na njenu mjestu bude uredil dućan s kozmetikom? To me jako žalosti, jer Kavana je desetljećima bila simbol Ivanca! Ona je obilježila odrastanje, mladost, glazbu, zabave i prve ljubavi, pa i zrelo doba svih nas, pravih Ivančana!

   Bila je to prva spontana reakcija Ivančanina Stjepana Sankovića na vijest o zatvaranju ivanečke Gradske kavane (Central), smještene u nekadašnjem Zadružnom domu, a jednako tako reagirali su i mnogi drugi građani, smatrajući da se time gasi još jedan među ionako malobrojnim sačuvanim tragovima novije ivanečke povijesti. Jer Kavana nije bila tek običan ugostiteljski objekt! Za generacije Ivančana ona je bila način života, komunikacije i sklapanja poslova, za nju su se vezali prvi oblici urbane zabave. Potvrdili su nam to i naši sugovornici, koji su se rado prisjetili vremena od prije pola i više stoljeća te nam ispričali svoje uspomene.

- Zadružni dom u Ivancu se 1948./49. gradio po načelu „dobrovoljnog moranja“! Svi su dobrovoljno morali delati. Jedni su odvozili zemlju i šutu, drugi dovozili truge pijeska. Na mjestu gdje je danas Kavana, najprije je bila škola – ispričao je Vjekoslav Kušteljega (Ljaljek). U dijelu bivše škole tadašnja Poljoprivredna zadruga potom je otvorila trgovinu, bravariju i ugostiteljstvo. Ono je kasnije preraslo u Ugostiteljsko poduzeće Kozjak, a onda u UP Trakošćan.

- Dobro se sjećam da je drveni pod u Kavani bio namazan uljem, pa je sve smrdjelo, ali koga briga! To je bilo glavno sastajalište i mjesto svih zabava i veselica! Godine 1958. Beograd još nije imao televizor, ali Kavana ga je imala, i na njemu smo pratili Svjetsko nogometno prvenstvo. Bio je to jedini televizor u Ivancu i slika je stalno „bežala“, pa ju je pokojni Dragec Karažinec „ravnao“ govoreći:

- Dečki, spijte si liter, da se slika poravna! – prisjetio se Stjepan Sanković-Sane, koji je godinama u Kavani svirao i pjevao sa Sastavom 99. Za generacije Ivančana Kavana je bila plesnjak i glavno mjesto društvenog života.

- Kad je nešto zanimljivo bilo na TV-programu, Kavana je bila tak puna da se u nju nije moglo, pa smo čez obloke gledali unutra! Kad nam je bilo teško stajati, noge smo si „mijenjali“ – ispričala je Katica Levanić.

- A puno se tada pilo kokte i "kraharlina"! To je bilo osvježavajuće piće žute boje, koje nam je jezike pofarbalo u žuto. Zmislim se da sam s pokojnim Ćirom Gotalom izradio mašinicu za čepove za "kraharlin", ali nas je tadašnja Općina kaznila! Platili smo globu, jer smo patent trebali prijaviti, a nismo – kazao je Sanković. Sve to tek je djelić zanimljivih sjećanja Ivančana koji zatvaranje Gradske kavane danas doživljavaju kao simboličan kraj vremena koje je obilježilo 60 godina novije ivanečke povijesti.