Ivo Sanader dominira u sudnici uz asistenciju Mladena Bajića

Kad bi se presuda Ivi Sanaderu iščitavala sa stranica tiražnih hrvatskih novina reklo bi se da je bivši premijer gotov. Sudac Ivan Turudić neće tu imati puno posla, sugeriraju novine, ostalo mu je samo pročitati i obrazložiti presudu, a dželat već može naoštriti sjekiru. Međutim, dojmovi s prva dva dana suđenja bivšem premijeru za navodno uzimanje mita od Hypo banke, kako bi sredio da upravo od te banke Hrvatska uzme kredit za kupovinu veleposlanstava, ne govore u prilog tezi da je sve gotovo. Naprotiv.

Svjedoci koje je na početku spektakularnog sudskog postupka, koje je prvoga dana odigrano u izravnom televizijskom prijenosu, izvelo Državno odvjetništvo daleko su bili od spektakularnosti i uvjerljivosti. Nijedna riječ koju su izgovorili nije potvrdila tezu Državnog odvjetništva da je Sanader prvu lovu maznuo još prije 17 godina i da mu je tada krenulo u životu. Moguće je da je sve bilo u dlaku tako kako tvrdi optužnica, ali u sudnici to treba dokazati. No, Bajićev „big opening“ ne ulijeva povjerenje da će se to dogoditi, a presuda bez dokaza, koja se donosi samo zato što se zna da je netko nešto učinio i javnost očekuje da bude kažnjen, ne kompromitira samo suca koji je izriče, nego pravnu dfržavu u cjelini.

Dakle, ne samo da Mladen Bajić nije u tom velikom otvorenju procesa godine pokazao kako je za suđenje u aferi Hypo postavio čvrste temelje, nego je odabirom prvih svjedoka Sanaderu omogućio apsolutnu dominaciju. Ivo Sanader je s optuženičke klupe vladao sudnicom kao da je car, a ne čovjek koji će možda starost dočekati iza rešetaka. Skoncentriran i čvrstog glasa psihički je „ubijao“ svjedoke koji su trebali „ubiti“ njega. To, naravno, ne znači da će na kraju suđenja za aferu Hypo Sanader biti pobjednik i da će se kao nevino optuženi pravednik odštetati na slobodu. Ali, posljednje što bi čovjek očekivao od prvog uistinu velikog suđenja za korupciju, odnosno za ratno profiterstvo, je da će predstavnici „naroda“ biti tako inferiorni u odnosu na onoga za koga tvrde da je taj narod opljačkao.

Što se iz toga može zaključiti? Ili da Mladen Bajić nije u taj postupak ušao potpuno pripremljen, pa jednostavno klima s onim što ima. Ili, da zbog nečega taktizira i želi ostaviti dojam nespremnosti kako bi kod protivnika stvorio lažno samopouzdanje, a onda ga nekim nevjerojatno jakim dokazom (ili svjedokom) dotukao kad se osjeća najjačim.

Da se razumijemo, nitko ne tvrdi da je Sanader nevin i da nije uzeo pare. To mu, međutim, valja dokazati. Nastavi li Državno odvjetništvo nizati svjedoke koje će Sanader prožvakati u jednom zalogaju, narod, uime kojega ga Državno odvjetništvo tuži, može samo reći da je šteta svake porezne kune potrošene za tu farsu. Ako se pred narodom sudi nekad najmoćnijem političaru u državi optuženom za ratno profiterstvo, onda bi valjda predstavnici naroda trebali dominirati, napadati, gristi, nizati dokaze i dovoditi svjedoke čija će svaka riječ biti metak. A ne obrnuto.

Ne bi se smjelo dogoditi da odmah na početku suđenja, kad se odmjeravaju snage, Državno odvjetništvo na klupu za svjedoke izvede, naprimjer, jednu zbunjenu i preplašenu gospođu koja je jednom prije puno godina vidjela kako su Sanader i šef Hypo banke sjedili u lobiju jednog hotela, dakle na javnom mjestu, i pili kavu. Što to, za Boga miloga, dokazuje? Naravno da ju je Sanader verbalno nokautirao. To bi napravio i netko manje vješt od njega. Ili, zašto su pozvali bivšeg premijera Nikicu Valentića kao svjedoka Državnog odvjetništva znajući da im on može reći samo da Sanader nije potpisao Ugovor s Hypo bankom jer za to kao zamjenik ministra vanjskih poslova nije bio ovlašten, nego je to učinio njegov tadašnji šef, ministar vanjskih poslova Mate Granić? Ili je ovo suđenje Sanaderu upriličeno da bi se na čistinu istjerao Granić?! Čemu, dakle, Valentićevo svjedočenje u postupku kojim se želi dokazati da je Sanader ratni profiter? Ili, iskaz Sanaderova savjetnika iz toga doba koji kaže da je nekoliko puta zvao šefa Hypo banke na sastanak kod Sanadera u Ministarstvo vanjskih poslova. Dokazuje li to da je Sanader tražio i dobio proviziju, odnosno mito da bi tada maloj koruškoj banci sredio dobar posao? Još jednom, nije ovo obrana Ive Sanadera, nego logična pitanja koja ukazuju da nešto u pristupu tom suđenju nije dobro.

Iako je u lošoj poziciji, trenutno igru vodi Sanader, a upravo to je ono što Mladen Bajić nije smio dopustiti. Stvari sad izgledaju šizofreno. Novine svaki dan objavljuju tekstove u kojima protuzakonito navode iskaze svjedoka, predstavljajući Sanadera kao najljigavijeg tipa kojeg su ove paralele vidjele, beskrupuloznog političara koji je na prljav način iskoristio čak i roditelje svoje supruge. Sanader iz novinskih tekstova zaslužio je vješala, složit će se svaki čitatelj. Međutim, u sudnici te interpretacije ne vrijede. U sudnici moraju vladati dokazi. Jer, ako ne bude tako, onda će Sanader biti u pravu kad kaže da mu je ugroženo pravo na objektivno suđenje i da mu sudi politički sud.