Jadranka Kosor sve taji, samo svoju osobnu ambiciju ne skriva

Hoćemo točan datum idućih parlamentarnih izbora, zborno poručuju predstavnici najjačih opozicijskih stranaka. Očekivalo se da će oni obnoviti taj zahtjev odmah nakon što je Europska komisija i službeno naznačila završetak pregovora o pristupanju Hrvatske EU. No oporba često reagira s kasnim paljenjem, pa je tako bilo i ovog puta. Po svoj prilici, premijerka Kosor mogla bi još neko vrijeme neometano uživati pod lovorikama završenih pregovora, da nije bilo onakvog njenog govora pred Središnjim odborom HDZ-a prošle subote na Velesajmu, govora kojim je sama probudila svoje uspavane političke oponente.

- Ja ću potpisati pristupni ugovor s EU, - samouvjereno je uskliknula šefica HDZ-a, na što su vodstva opozicijskih stranaka reagirala kao na znak za uzbunu. Znači li to, da će izbori biti tek pred sam kraj ove ili početkom iduće godine, znači li to da Jadranka Kosor vjeruje kako će HDZ opet pobijediti, a ona dobiti još jedan mandat na čelu Vlade? I kao logička izvedenica te pretpostavke, ako je premijerka tako sigurna u pobjedu, zašto izbore ne raspiše već za rujan?

Tako je premijerka na neki način sama navukla novu rundu pritiska za određivanjem datuma izbora, pritiska koji će odsad ometati njeno prepuštanje osjećaju uspjeha, koliko god taj osjećaj nakon završetka dugih pregovora s Bruxellesom bio opravdan.

Opozicija će podsjetiti na njeno obećanje da će datum izbora biti određen kad završe pregovori. Lipanj nije datum, kazala je nedavno premijerka kad se činilo da se zaletjela s najavom završetka pregovora. Oporba će sad lako uzvratiti   da ni 'kraj godine' kad je riječ o parlamentarnim izborima, nije nikakav datum. Otkako je Sanader otišao s vlasti, a odtad su prošle dvije godine, opozicija smatra da je HDZ  uzurpirao nelegitiman produžetak. Sanader kao nositelj lista koje su dobile izbore, završio je u zatvoru, a satelitska ekipa nastavila je vladati kao da se ništa nije dogodilo. Uz strategiju što snažnijeg distanciranja od bivšeg vođe, ta se ekipa ponaša kao da bi rado da takvo stanje što dulje potraje.

Motivi opozicije dijametralno su suprotni. Osim što želi što prije doći na vlast, što je imanentno svakoj opoziciji, hrvatska opozicija ima za tu žurbu i nekoliko razloga koji se mogu podvesti pod opći interes. Prvo, vlastima je doista  teško zadržati bar minimum javnog poštovanja u situaciji kad svakodnevno procuruju informacije i detalji o tome kako su pripadnici te iste vlasti zlorabili svoj položaj. Borba protiv korupcije koju HDZ zagovara danas, jednostavno nije odvojiva od korupcije koju je ta ista stranka proizvodila, ili barem prikrivala, još jučer. Sustav ne može funkcionirati bez povjerenja u državne institucije, a dužnosnici u tim institucijama povjerenje su uglavnom izgubili.  

Drugo, vodeće opozicijske stranke mogu doista s velikim razlogom tražiti skore izbore, kako bi  proračun za 2012. godinu mogla predložiti nova Vlada. Ako izbori budu tek krajem godine, u prvom tromjesečju 2012. godine vjerojatno će na snazi biti privremeni proračun, dok će ekonomska politika nove vlasti (HDZ-ove ili SDP-ove) u tom slučaju biti u punoj primjeni možda tek od sredine iduće godine. To je za nacionalnu ekonomiju, za sve one koji žive od tržišta, pa i za one koji se financiraju iz državne blagajne, vrlo dugo razdoblje čekanja i neizvjesnosti. Još će mnogi, u tom iščekivanju, ostati bez radnih mjesta, bez kupaca i novih narudžbi.

Treće, HDZ je već debelo u kampanji, pa je i opet posve nekorektno da datum izbora taji od ostalih takmaca. Premijerkin govor, kojim je 'razbudila' opoziciju, bio je tipičan predizborni govor, usmjeren na motiviranje članstva. Naglasci su slični onima njenog prethodnika u toj fazi: isticanje uspjeha, adresiranje mladih, reklamiranje novih istaknutih članova, dok se u pozadini, baš kao i pred izbore 2007. godine, realiziraju nove medijske akvizicije... Ako HDZ već sve radi za reprizu novog izbornog uspjeha, i oporebene stranke htjele bi znati koliko još imaju vremena do zaključenja kampanje.

Četvrto, ako ne i prvo, što fali izborima u rujnu ili najkasnije sredinom listopada? Za stranku na vlasti, koja na izbore u pravilu ide 'potrošena', opterećena neispunjenim obećanjima, rana jesen je svakako povoljniji rok od zime. Još nema velikih izdataka za grijanje i izdataka za školske instrukcije, hrana je sezonski jeftinija, sezonski radnici još nisu prebačeni na burzu pa je i statistika nezaposlenosti povoljnija. U zimskim mjesecima, naprotiv, nastupa razdoblje visokih troškova života  i niže zaposlenosti, što stranci na vlasti nikako ne može ići u prilog.

Poštovana predsjednice Vlade, poštovani koalicijski partneri HDZ-a, koji od tih argumenata smatrate manje važnim u odnosu na sasvim osobnu ambiciju da ostanak na vlasti  potraje koliko je moguće duže?