Je li Linić podcijenio krizu ili je HNB podcijenio Linića?

Kome vjerovati? Centralnoj banci koja prognozira novi pad BDP-a od 0,2 posto? Ili ministru financija Slavku Liniću, uvjerenom da bi BDP ove godine mogao rasti do 1 posto. Da se ne opterećujemo brojkama i decimalama, prognoza HNB-a znači još više nezaposlenih, pad standarda i slabljenje gospodarstva, dok Vlada govori o početnoj promjeni tih trendova.

HNB-ova je analiza, kao i uvijek, argumentirana i uravnotežena, utemeljena na dvije vrlo realne pretpostavke. Prva je da će pasti potražnja za hrvatskim proizvodima i uslugama u inozemstvu, a druga, da će pasti potražnja i na domaćem tržištu zbog mjera štednje u državnom proračunu. Na prvo se ne može odavde utjecati, drugo se mora poduzeti - ne samo zato da bi se spasio kreditni rejting, već jednostavno zbog toga što će u svakom slučaju biti otežano novo zaduživanje. Svijet je opet u fazi kad 'nitko nikome ne vjeruje', a novac se lako posuđuje samo još malobrojnima poput Njemačke.

Slavku Liniću sve je to dobro poznato pa kako to da se dvije 'kuće', Ministarstvo financija i HNB koji nužno inače surađuju, toliko razilaze u prognozama?

Hrvatska narodna banka ima poslovično snažnu analitiku, dobre i iskusne stručnjake. Ministarstvo financija nikad si nije moglo priuštiti takvo 'kadrovsko bogatstvo', a ponekad je ta funkcija bila i bez realnog opravdanja zanemarivana. HNB-ov je analitički aparat dakle u prednosti, no ovdje se radi o još nečem. U trenutku kad je nastajala HNB-ova analiza, o Vladinoj ekonomskoj politici saznavalo se tek fragmentarno. Što točno vlada namjerava poduzeti, ni sad nije službeno obznanjeno i zato se o prognozama za 2012. godinu još uvijek može govoriti samo naglašeno hipotetički.

Tek početkom ovog tjedna, nešto se u tom smislu promijenilo, kad je ministar financija Slavko Linić prvi put opširno i dugo  govorio o proračunskoj politici u jednoj emisiji Hrvatskog radija. Ministar financija iznio je jedan zaokruženi plan smanjivanja proračunskih rashoda, preraspodjele poreznih  opterećenja, poticanja gospodarstva i upravljanja državnom imovinom. U tom je nastupu došlo do izražaja nešto što jednostavno nije u fokusu ekonometrijskih analiza kakvima se bavi HNB.

Novi ministar financija čini se karakterističnim za Milanovićevu ekipu u kojoj  do izražaja dolaze autonomnost i inicijativnost s ministarske razine. U toj Vladi, a što je posve različito i od Sanaderove i od Kosoričine ekipe, ne mora se čekati premijerovo dopuštenje za akciju, nego svaki ministar kao da je pozvan čim više toga samostalno poduzeti u svom resoru. Ministar Jovanović je već naznačio niz promjena u obrazovanju, Rajko Ostojić se revno prihvatio zdravstva, Ranko Ostojić posprema MUP na zakonskoj, ali i sasvim praktičnoj razini, prebrojavajući porschee i druge nevjerojatno skupocjene automobile u resornoj garaži... Linićev aktivizam tek će doći do punog izražaja kad on predstavi prijedlog proračuna za ovu godinu, ali jasno je da neće manjkati promjena, sviđale se one nama ili ne.

Bar dvije okolnosti zasad jednostavno nisu u dosegu najnovijih ekonomskih prognoza. Dobili smo Vladu koja se čini daleko inicijativnijom od prijašnje. A ta Vlada izgleda da namjerava iskoristiti velike rezerve koje proizlaze upravo iz nečinjenja prethodne ekipe. Recimo, u poticanju investicija, u upravljanju javnim i državnim poduzećima, u sprečavanju rasipanja državnog novca, u daleko većoj kreativnosti i angažiranosti izvršne vlasti.

Za pola godine, najkasnije za godinu dana, vidjet će se čije su prognoze bile točnije. Je li Linić podcijenio razmjere krize u Europi i razmjere zapuštenosti hrvatskog gospodarstva ili je HNB loše procijenio Linića? Na startu te 'utrke', nekako imponira čuti ministra koji vjeruje da se može. Ako se zna i hoće.