Je li Vesna Pusić pretjerala – ili rekla istinu

Ucjenjivačka retorika! Tako je glasio jedan od blažih i pristojnijih komentara jučerašnje izjave ministrice vanjskih poslova Vesne Pusić pred nedjeljni referendum o EU. Bivši saborski zastupnik Pero Kovačević zadržao se međutim na pravničkoj razini, sugerirajući da se ministrica čak ogriješila o članak 116. Kaznenog zakona koji govori o povredi slobode odlučivanja birača...

Ljutnju je izazvala jedna ministričina rečenica. 'Ne bih htjela biti preokrutna, ali ako ne uđemo u Uniju, nećete dobiti mirovine!' Negativan ishod referenduma o ulasku u EU, imao bi za posljedicu pad kreditnog rejtinga već idući tjedan, objašnjavala je ministrica, što bi značilo da poskupljuju kamate i zapinje otplata dugova, a o tome ovise i mirovine. U jednom dijelu javnosti, nikakve eksplikacije međutim nisu pomogle i povezivanje referenduma s neisplatom mirovina uspoređeno je s lošom praksom HDZ-a, koji se sličnom retorikom služio pred izbore.

Htijući pojasniti trenutnu hrvatsku poziciju i potaknuti na potporu ulasku u EU, Vesna Pusić je izazvala suprotne reakcije, što znači da je negdje pogriješila. Zaigrala je, reklo bi se, na osjećaj egzistencijalnog straha, a probudila elementarni građanski ponos. Upotrijebila je prejake riječi. Ali nije lagala.

Upućeni stručnjaci, financijski insajderi na primjer, uopće ne dvoje oko toga da negativan ishod referenduma automatski povlači pad kreditnog rejtinga i to ne samo za jedan stupanj. Ako građani odbiju ulazak u EU, to će biti protumačeno kao da se Hrvatska opredijelila za izolaciju. Povećan politički rizik odmah će nabiti kamate na hrvatske obveznice, poskupjeti će otplate kredita, a do novih će se dolaziti još teže ili nikako. Što to znači za državni proračun? Otprilike to što je rekla ministrica Pusić, iako ne bi bile ugrožene samo mirovine nego i plaće iz državnog proračuna, s tim da bi plaće za policiju i vojsku vjerojatno došle na red zadnje.

To je tako, bez obzira što zvuči ucjenjivački. Referendum o ulasku u EU pada naime u vrijeme najveće zaduženosti Hrvatske i nove runde usporavanja gospodarstva, a sve skupa događa se u okruženju vanjske financijske krize. Ako se na lošu ekonomsku situaciju u Hrvatskoj još nalijepi i politička kriza, ako sutra možda neće imati tko donositi nove mjere, a i to se može dogoditi, što se dobrog može očekivati? U kratkom roku ništa. Za 10 godina možda, ali dotad treba izdurati.

Da još jednom promisli, da čita iz unaprijed ispisanog papira, Vesna Pusić bi možda upotrijebila prikladnije izraze i blaže formulacije. Uvijeni govor nije njen stil. Da jest, ne bi tako govorila, niti bi, za razliku od mnogih drugih političara, izašla među mnoštvo na ulici i dijelila brošure o Europskoj uniji. Gledam je sinoć na televiziji. Navukla debele čarape, obukla neke obične, niske cipele i ide od građana do građana, te s njima razgovara. Vidim je kao političarku snažnih uvjerenja koja se bori za svoj stav, iako ne uvijek s očekivanim uspjehom. Samo, na takve nismo navikli kao na one koji ne izlaze iz štićenih salona. Koji ni verbalno ne mogu pogriješiti, jer se nigdje ne izlažu, jer za bavljenje politikom zapravo nemaju nikakvog žara, ni cilja, ni interesa, osim sasvim osobnog.