Još jedna izgubljena godina Jadranke Kosor i Vlade

Nakon devetnaest mjeseci otkako je preuzela vlast i osam mjeseci otkako je lansirala program gospodarskog oporavka, premijerka Jadranka Kosor nije uspjela zaustaviti rast nezaposlenosti. Dapače, brojke su sve poraznije. Statistika je nedavno registrirala oko 320 tisuća ljudi bez posla, a Ekonomski institut Zagreb sada i formalno izlazi s prognozom da će u prvom kvartalu ove godine, broj nezaposlenih narasti za još 30-ak tisuća.

Krajem prošle godine, ne samo da nije došlo do ekonomskog oporavka, kako se premijerka ponadala i ishitreno pohvalila medijima, nego je u zadnjem kvartalu gospodarstvo opet potonulo. Sve u svemu, 2010. godina bila je još jedna godina recesije.

Premijerka Kosor i njena Vlada mogu mirne savjesti reći da su u tom razdoblju, uz pomoć stranih i domaćih kredita, uspješno spriječili raspad državnih financija. Zadržali su urednost isplata državnih palaća i mirovina. I to je to. S njihovog stanovišta nije malo, ali sa stanovišta nezaposlenih, onih koji rade, a ne primaju plaću i onih koji slute da će izgubiti posao, to nikako nije dovoljno. Ekonomija nije dobila novi zamah i tu nisu pomogli Kosoričini apeli poduzetnicima da ne posežu za otkazima i da hrabro donose odluke.

U proteklih 19 mjeseci, Vlada nije uspjela rehabilitirati ulagačku klimu. Nije uspjela potaknuti optimizam, a bez optimizma nema ekonomskog oporavka. Gledamo li kako stvari idu s kadrovskim pojačanjem gospodarskih resora, ništa se bitno nije promijenilo ni otkako su u Vladu ušli novi ministri. Njihovih prvih mjesec dana, bilo je mjesec dana šutnje. Za priču im je ostalo nešto vremena do ljeta, a onda će doći godišnji odmori i izborna kampanja. Oni dakle nemaju vremena, a kako se zasad čini, nemaju ni što novog reći.

Umjesto potpredsjednika Vlade Miloševića zaduženog za investicije, kao da govore njegovi brojni stanovi i obiteljski privatizacijski repovi. Ministricu financija Dalić češće vidimo u HDZ-ovom stranačkom protokolu nego u roli nepokolebljive državne financijašice. Novi potpredsjednik za gospodarstvo Čobanković, koji bi po hijerarhijskoj poziciji svima njima trebao davati smjer i udarati tempo, bavi se čas cijenama mlijeka, čas ribarima, što mu očito ide bolje od ruke. Od ministra gospodarstva Đure Popijača, nakon svih njegovih dosadašnjih izjava, još se manje očekuje nego od ostalih.

Ne baš sjajnu atmosferu, sa svojim specifičnim smislom za politiku, zakucao je premijerkin savjetnik Borislav Škegro. Prvo time što i dalje hvali privatizacije iz Tuđmanovih vremena, a onda i preporukama za prodajom javnih poduzeća – HEP-a, Hrvatskih šuma, Hrvatskih voda, HAC-a... Crvenije krpe za aktualnu političku arenu teško da se može zamisliti. Nema opozicijskog političara koji se nije obrušio na tu preporuku. Našavši se zatečenima, vladajući su se malko suzdržali od komentara. Slute da se biračima to ne bi nikako svidjelo, ali nije red da se suprostavljaju premijerkinom savjetniku. Situacija je bila tim nezgodnija što su Škegrine sugestije o totalnoj privatizaciji, pale u vrijeme kad, izlazeći s podacima o poslovanju u prošloj godini, do jučer kritične državne kompanije dokazuju da se može dobro poslovati neovisno o naravi vlasništva. Počev od Podravke, pa do Hrvatske poštanke banke. Kad je iz poslovne politike eliminiran faktor krađe i malverzacija, rezultati su se brzo posložili.

Najavljivana kao godina oporavka i godina 'nove bitke za Hrvatsku', 2011. je međutim započela prilično konfuzno i slabo.  Premijerka, ili želi poput svog prethodnika o svemu odlučivati pa na kraju ni za što nema dovoljno vremena, ili njena ekipa nema ni minimalnu inicijativnost. Stručnjaci Ekonomskog instituta naznačuju da je prvi kvartal već izgubljen, a ono malo oporavka (eventualno 1,3 posto rasta BDP-a do kraja godine), pripisuje se dolasku toplije sezone i turizmu. Ukupno gledajući, za nacionalnu ekonomiju mogla bi to biti još jedna izgubljena godina, iako oni u vlasti i priključeni na državne izvore, to tako možda ne osjećaju.

Za sve druge međutim, velika bi mogla biti cijena čekanja do zadnjeg roka za parlamentarne izbore i do iduće prilike za promjene.