Još malo pa nestalo, povoljno prodajemo more!

Spornu riječ junction svi prevode kako im odgovara. No činjenica je da nitko ne zna točan prijevod. A mi takav sporazum potpisujemo.

Spoj, stik, veza... samo su neki od prijevoda engleske riječi junction oko koje se već danima lome koplja. Ta ključna riječ sporazuma sa Slovenijom napisana u članku 3b Hrvatskoj i Sloveniji bi mogla zadati velike glavobolje. Neosporno je da je već krajnje vrijeme da se spor sa Slovenijom riješi, kako na kopnu tako i na moru. No zabrinjava činjenica da je većina hrvatskih političara, prvenstveno HDZ i oporbeni SDP, spremna potpisati sporazum o arbitraži, iako ne znaju kako tumačiti spornu riječ junction koja bi nas mogla stajati teritorija.

Zoran Milanović i Ivo Josipović

Neki smatraju kako je davanje amena od strane Vlade i Sabora, odnosno dvije najjače stranke, HDZ-a i SDP-a, za potpisivanje sporazuma o arbitraži u redu i legitimno jer je to jedini način da se konačno stavi točka na i u sporu sa deželom. No isti ti, drže figu u džepu smatrajući kako je u redu potpisati takav sporazum, ne znajući što nas čeka u arbitražnom postupku, jer i tako zbog toga neće snositi političku odgovornost.

Sporazum lošiji, ali ga ipak podržavaju?

Ovaj je sporazum lošiji od onog što ga je sklopio pokojni Ivica Račan i Janez Drnovšek, grme SDP-ovci. No iako lošiji, u Saboru će dići ruku za ovaj Pahor- Kosor. Jer, kažu, drugačije se dalje ne može, zatvorit će nam vrata Unija, a ulazak u Europsku uniju je nacionalno pitanje.

Cijena koju ćemo platiti zbog toga još uvijek je nepoznata. Možda ćemo u Savudrijskoj vali biti u plusu, a možda i u dvotrećinskom minusu. Tako je, naime, procijenio Budimir Vukas, bivši sudac Međunarodnog tribunala za pravo mora u Hamburgu.

Po međunarodnom pravu u obzir se uzimaju i povijesni razlozi i neke specijalne okolnosti. Slovenci imaju na sjeveru toga zaljeva velike gradove, a mi imamo vikendice. Oni imaju i solanu, aerodrom, malu obalu, stoga nije isključeno da, upravo zbog toga što su jedno od načela i dobrosusjedski odnosi, Slovenija dobije malo više od polovice.

Drugim riječima, ne bi se trebali iznenaditi ostanemo li bez dijela hrvatskog teritorija. Pitanje je zna li ova Vlada što će se u tom slučaju dogoditi u Hrvatskoj ili jednostavno ne slušaju kako građani dišu?

I lijevi i desni protiv

Oglasili su se hrvatski intelektualci priopćenjem koji poručuju kako se u sporazumu zapravo radi o prodaji hrvatskog teritorija.

- Apeliramo na sve zastupnike Hrvatskog sabora da im u ovom trenutku na prvome mjestu bude vjernost Hrvatskoj. Neka neovisno o stranačkoj pripadnosti jednodušno odbiju diktat i ucjene koje nas ponizuju, omalovažavaju i grubo bacaju na koljena- kažu u priopćenju i lijevi i desni: Imra Agotić, Ivan Aralica, Zvonimir Baletić, Ivo Banac, Ivan Zvonimir Čičak, Ivan Đikić, Nedjeljko Fabrio, Ante Gavranović, Emil Havkić, Vladimir Ibler, Dubravko Jelčić, Mirjana Kasapović, Dubravka Kocijan Hercigonja, Zvonko Maković, Božidar Novak, Davor Pavuna, Josip Paladino, Velimir Pravdić, Milan Ramljak, Davorin Rudolf, Petar Stipetić, Vlatko Silobrčić, Slobodan Šnajder, Zdravko Tomac, Marija Ujević-Galetović i Milan Vuković.

Javila se i Crkva koja se voli miješati u unutarnju političku sferu države. Tako, ispod žita, sudjeluje u kreiranju hrvatskih zakona, poput Zakona o medicinski potpomognutoj oplodnji ili pak Zakona o radu nedjeljom. Voli se miješati i napadati pojedine hrvatske političke neistomišljenike, a sukobi na relaciji Kaptol- Pantovčak već odavna su poznata stvar. Voli Crkva vidjeti križeve u državnim institucijama, iako se pod tim križevima nerijetko zna provoditi i krađa državnog novca, no tada osude nema. Voli Crkva da dječica u školama uče vjeronauk, premda se na vjeronauk može ići i u crkvene institucije. Voli Crkva na svašta utjecati, iako smo Ustavom sekularna država.

Za pretpostaviti je da, otprilike, kao što možda Crkva pojam sekularna država prevodi na sebi prihvatljiv način, tako i premijerka Jadranka Kosor i neki političari na sebi prihvatljiv način prevode riječ junction.

I Crkva (opet) ima nešto za reći

No ovoga puta je upravo to zasmetalo Crkvu. I konačno, po prvi puta, s razlogom su se obratili javnosti. Jer, ovdje se, ako je vjerovati riječima intelektualaca, a njima se još uvijek više može vjerovati nego političarima koji brinu za svoje interese, radi o prodaji hrvatskog teritorija, s navodno višim interesom- ulaskom Hrvatske u Europsku uniju.

Osim što i u Crkvi smatraju kako hrvatski građani ne znaju dovoljno o sporazumu Pahor- Kosor, kao ni oni sami jer nisu informirani, ističu kako je tajna diplomacija odradila svoj posao na prilično prljav način.

- Hrvatska javnost je duboko frustrirana i opravdano ogorčena tajnom diplomacijom koja dovodi javnost pred svršen čin- zaključuju u crkvenim redovima.

Također, konstatiraju da i Europska komisija EU nadilazi svoja ovlaštenja miješajući se u bilateralna pitanja dviju država i potičući na opasni presedan kršenja europskog i međunarodnog prava. A to pravo je zapravo oduzimanje prava Hrvatskoj, odnosno hrvatskog teritorija.

No ono što je zapravo najspornije u cijeloj priči je činjenica da nitko ne zna pojasniti što će Hrvatska dobiti, a što izgubiti potpisivanjem sporazuma Pahor. Kosor.   

U Hrvatskoj lagano tinja. Previše je nezadovoljstva u državi. Previše je lošeg učinjeno tijekom ovih 15 godina standardu građana. Rat je dobrano utjecao na to, ali i ratni profiteri koji do danas nisu kažnjeni zbog onoga što su učinili. Gdje je građanin Hrvatske danas? 

A što misli prosječan Hrvat? Koga broga za to?

Prosječni stanovnik ima plaću od nekih 5500 kuna, ako radi. Kredit rijetko tko danas može dobiti, a ako ga i dobije, plaćat će ga oko 5000 kuna mjesečno 30 godina. Dići će ga, naravno, u nekoj od bivših hrvatskih banaka, jer su sve prodane strancima. Pa će tako sufinancirati Talijana, Nijemca ili Austrijanca jer su u njihovim državama isti ti krediti znatno povoljniji.

Prosječni Hrvat će se odjenuti u nekim od trgovačkih lanaca koje su sagradili stranci i isto će tako kupiti stranu odjeću u tim trgovačkim lancima jer hrvatske robe rijetko ima, odnosno nema proizvodnje. Kući će iz tog trgovačkog lanca otići autom u koji je natočio mađarski benzin jer smo i Inu prodali.

Srećom, ući će u stan koji je izgradila neka hrvatska tvrtka, ali su ga oderali za kvadrat od nekih 1800 eura. Na kraju mjeseca će plaćati račune HT-u koji je prodan Nijemcima, platit će struju HEP-u koji zapošljava radnika po stranačkoj pripadnosti, a po namirnice će otići u Konzum koji državu ucjenjuje radnicima, a poduzetnike neplaćanjem robe. 

Tako živi prosječan Hrvat kojemu je oduzet standard. Istom tom Hrvatu, kojemu se do jučer moglo objašnjavati zašto smo prodavali banke, telekomunikacije i nekad tvorničke mastodonte po pišljivim cijenama, sutra će Vlada morati objasniti zašto smo ostali bez dijela teritorija koji nikad nije morao platiti, a   bio je njegov.

No, nažalost, teško će tada biti to objasniti. A možda Jadranka Kosor i računa da neće ona to morati objašnjavati.