Julienne Bušić: Svaki čovjek je kralj

U trećoj kolumni spisateljica navodi kako pojedine slogane političari koriste u razne svrhe, što postižu te kako se njima `poigravaju´.

Nakon mjesec dana uspavljivanja izbornim sloganima preko oglasnih mjesta, brošura i medija, sve sam sklonija pomisliti kako je sposobnost imaginacije najvažnija odlika koja je potrebna trećem hrvatskom predsjedniku. Naposljetku, ako niste dovoljno maštoviti da stvorite upečatljiv izborni slogan, onda sigurno nećete imati ni dovoljno maštovitosti da vodite jednu zemlju.

Uzmimo za primjer dvije kandidatkinje, pretendentkinje na 'Obamin tron', koje su prisvojile varijacije njegove temeljne poruke ''Yes, we can!'' (Da, mi možemo!): ''Zajedno sve postaje moguće'' i ''Hrvatska zna i može''. Problem prve kandidatkinje je u nedostatku potpore birača, tako da, u političkom smislu, s njom ništa ne bi moglo postati moguće, dok slogan druge kandidatkinje sugerira da Hrvatska može sve učiniti sama, i pobuđuje sliku Hrvatske kao entiteta s dvije noge, dva stopala i jednim mozgom, koji je u stanju riješiti financijsku krizu, osigurati pravdu i sačuvati nas od pohlepnih kandži globalista – a sve to bez utjecaja ikakvog ljudskog bića. Nakon svega, ako ''Hrvatska zna i može'', zašto nam onda trebaju predsjednički kandidati? Neka zemlja vodi samu sebe! Vjerojatno bi taj posao bolje odradila sama.

Jedan od kandidata poziva birače sloganom ''Svi za mnom!'', koji mi odmah u misli priziva staru legendu o čarobnom frulašu iz njemačkog grada Hamelna. Taj čudnovati lik pojavi se u gradu ugroženom navalom štakora, obeća mještanima da će im pomoći i zasvira u svoju frulu zavodljivu melodiju, mameći štakore u rijeku Weser gdje se svi podave. ''Svi za mnom!'' Nije ni čudno da je ovaj kandidat dobio tek nešto više od tri posto glasova.

Gdje su ona strast i domišljatost koje smo mogli vidjeti u mnogim izborima, kampanjama i političkim nadmetanjima tijekom minulih vremena? Gdje su svi oni uzvišeni osjećaji zbog kojih srce brže kuca, u žaru borbe za ili protiv određenih načela? Ljubav, domoljublje, čast, ponos! Jesu li naši umovi pozaspali, jesu li naši mozgovi zamrli? Jesmo li se predali kompjuterima i postali pasivni korisnici naprava koje stvaraju za nas umjesto da nam omogućuju da mi stvaramo za sebe?

Photo Privatni arhiv Julienne Bušić

Dobar primjer jake retorike koja privlači pozornost je antikomunistički slogan ''Better Dead Than Red'' (Bolje mrtav nego crven!). Umiranje za vlastita uvjerenja, odbijanje nečega što je za mnoge ljude bilo neprihvatljivo, grozno i nezamislivo! To je bio slogan od kojega je mogla uzavreti krv! Netko od konzervativnih kandidata mogao je računati na prolazak u drugi krug predsjedničkih izbora da je imao dovoljno kreativnosti formulirati nešto slično. Recimo, ''Upucajte šljam izdajnički!'' ili ''Pravda ili će glave pasti!'' Zamislite kakvo bi uzbuđenje oni izazvali! Valjda bi jedino tako mogli trgnuti birače iz njihova drijemeža!

Ili jedan drugi, vrlo žestoki, uspješni slogan kršćanskog anti-gay pokreta: ''God created Adam and Eve, not Adam and Steve'', (''Bog je stvorio Adama i Evu, a ne Adama i Stevu'') Duhovito, biblijski i ravno, gotovo surovo, u bit stvari: Bog ne voli homoseksualce! A tko god ih voli, ne bi trebao biti izabran u ured predsjednika!

Slogan američkog pokreta 'trezvenjaka' prijeteći je poručivao da ''usne koje okuse alkohol nikada ne smiju okusiti moje'', i potaknuo mnoge da se ostave viskija i zamijene ga slatkim poljupcima svojih žena ili djevojaka. Uporaba pojma 'ljubavi' u sloganima mogla je vrlo brzo i učinkovito privući pozornost birača, kao što se pokazalo šezdesetih godina s poznatim sloganom u prosvjedima protiv vijetnamskog rata – ''make love, not war!'', (''Vodite ljubav, a ne rat!''). Vijetnamski rat je skupo stajao Lyndona Johnsona, platio ga je svojom predsjedničkom foteljom jer su birači izabrali ljubav.

''Country First'', (''Zemlja na prvom mjestu''), ''Vote as You Shot'' (''Glasujte kako ste i pucali''), ''It's Scotland's Oil'', (''Ovo je škotska nafta'') i ''Algerie-francaise'' su slogani koji su uspješno korišteni da se pobude domoljubni ili strastveni nacionalistički osjećaji. Glasujte za onoga kojemu je domovina prioritet, za onoga koji brani njezine interese, potencijale i granice, pa čak i kolonijalne posjede! Takvi slogani se ne pojavljuju na hrvatskim izborima, jer nisu politički korektni. ''Sjetite se Vukovara!'', ''Nikada nećemo zaboraviti Škabrnju!'', ili ''Ovo je hrvatsko more, glupane!'' – slogani su koji bi zapalili 'etničke strasti' ili promovirali 'netoleranciju'. Umjesto toga, moramo težiti europskoj Hrvatskoj, kao dijelu većeg anacionalnog entiteta! ''Europska, ponosna Hrvatska!''

Podilaženje apetitima biračkoga tijela u vrijeme ekonomske krize je jedan od načina da se pridobiju njihovi glasovi, pa je predsjednički kandidat Herbert Hoover koristio slogan ''Kokoš u svakom loncu. Auto u svakoj garaži'', a kandidat McKinley ''Dobra marenda za svakoga''. Nema ništa uzbudljivije za birače od obećanja punog trbuha i slike lijepog, blistavog Chevroleta u garaži. Guverner Louisiane Huey Long, 1934. godine svojim sloganom ''Svaki čovjek je kralj'', obećao je da će svakog birača učiniti kraljem za vrijeme njegove kampanje pod nazivom 'podijelimo bogatstvo'. Ako već ne možete postati kraljem svojim zaslugama, zašto ne dopustiti Hueyu Longu da vam pomogne? Mi nismo imali takvih konkretnih ponuda od naših kandidata. Najbliži tomu bio je Bandićev slogan koji nudi novi pogled na rad – ''S predsjednikom na posao'', a koji je ujedno suprotnost sloganu trenutnog predsjednika – ''S predsjednikom na kavu'', poznatog po tomu što puno priča, a malo radi. Također je i u kontrastu s pravdom u frazi ''Za pravednu Hrvatsku'' – jer se pravda ne može ni jesti ni voziti, i ima potpuno različita značenja za različite ljude. No, obojica kandidata završila su u drugom izbornom krugu.

Sad je izbor na nama: ići na posao s jednim kandidatom, ili pratiti drugog u Haag, u pokušaju zadovoljavanja nezasitnih apetita globalističke 'pravde'.