Kad Linić upre...

Takav je Linić. Kad on upre, teško ga je zaustaviti. Na njegovu najavu da će podići neoporezivi dio najnižih plaća, vrisnuo je čak i njegov lancman  te bliski stranački kolega. Povećanje neoporezivog dijela plaće, pogubno je za lokalnu samoupravu, komentirao je Vojko Obersnel planove novog ministra financija. Ali Linića to nije zaustavilo. Dok bi se netko na njegovom mjestu pokolebao i još malo prodiskutirao ideju sa znalcima, Linić izlazi (pred Klub izvoznika u organizaciji tjednika Lider) s gotovo cijelim paketom proračunske i porezne politike. Podići će PDV, uvesti nove međustope, smanjiti masu za plaće u državnim službama, sniziti doprinos za zdravstvo. I komunalnu naknadu pretvoriti u porez na imovinu.

Potonje bi trebalo razveseliti gradonačelnike i lokalne vlasti, usplahirene zbog najave o smanjenju poreza na dohotke, koji većim dijelom završavaju u njihovim budžetima. Porez na imovinu davna je želja sindikata, u nadi da bi se rasteretio rad a više opteretio kapital. Tom se idejom u vrijeme izbijanja krize kratko zanosila i bivša vlast, ali ne toliko da bi time dodatno umanjila popularnost.

Uz porez na imovinu uvijek se veže nekoliko problema. Prvo, taj se porez i sad plaća na automobile, brodove, vikendice... Drugo, taj se porez plaća i na stanove i kuće u kojima živimo, samo se ne zove porez već komunalna naknada. Treće, u Hrvatskoj kao i u drugim tranzicijskim zemljama, nekretnine u vlasništvu građana najčešće nisu odraz njihove financijske moći. Do nekretnina se dolazilo kreditima koje je obezvrijedila inflacija, nasljedstvom, otkupom društvenih stanova po simboličnoj cijeni. Četvrto, oni najbogatiji nekretnine su 'sakrili' u vlasništvo tvrtki. Peto, ako Linić uvede veće poreze na nekorištene nekretnine, moglo bi opet biti posla za Ustavni sud koji je jednom već takvo zadiranje u vlasnička prava suspendirao. Šesto, tko će platiti porez na neiskorištene nekretnine države. Sedmo, uvođenje poreza na  nekretnine moglo bi dodatno povećati jaz između bogatih i siromašnih. Oni siromašni, biti će prisiljeni svoje vlasništvo ponuditi na tržištu. Zbog povećanja ponude, cijene će još više pasti,  a to će ići na ruku samo onima s puno novaca koji će se domoći još većeg vlasništva...

Puno je tu zapetljancija na koje će se tražiti odgovori sve do pred početak ljeta, jer za taj dio porezne reforme  Linić si je postavio rok do 1. srpnja. Trenutno, on se još ne bavi svim detaljima, nego trasira smjer, energično i u što širem zahvatu, a na istom principu u javnosti istupaju i ostali ministri. Svaki od njih sipa najave prioritetnih poteza, bez obzira koliko su u ovoj fazi još diskutabilni. Očito je, hoće se ostaviti dojam da je nastupila vlada u kojoj su jaki ministri, a ne samo premijer i vlada koja zna što hoće.

Ta želja da se djeluje odmah i da se ostvari jak dojam, teško da je ikad bila razumljivija nego sada. Dok bi domaća javnost možda i razumjela da novoj ekipi treba bar nekoliko tjedana za pripreme, agencije za ocjenu kreditnog rejtinga ovih dana donose odluke preko noći i to isto očekuju od promatranih zemalja. U tom smislu, Hrvatska ne stoji loše. Niti četiri tjedna nakon izbora, ima konstituiran parlament i Vladu sa solidnom većinom. Sad se vidi koliko je bila dalekovidna odluka četiriju stranaka da puno prije izbora sklope čvrstu koaliciju i da se o gotovo svemu unaprijed dogovore. Takva Vlada može donijeti program izlaska iz krize i to dovoljno brzo. U tom kontekstu, shvatljive su najave ministra financija da će državni proračun biti na stolu za nekoliko tjedana, kao i reformske najave njegovih kolega iz drugih resora. Moglo je naime, biti i drugačije. Izbori u Sloveniji bili su na isti dan kad i u Hrvatskoj. U Sloveniji još nije jasno ni tko će sastaviti vladu, a kamo li kad će ona početi funkcionirati. I kreditni rejting je snižen, što će Slovence usred krize nažalost dodatno koštati.